Page 39 - STAV broj 198
P. 39

BOŠNJAK U NEW YORKU

                                                S planete na planetu

                                                OTTO I
                                                DEVET ŽIVOTA
                                                Skakao sam iz jednih u druge cipele sve dok nisam uletio u
                                  Piše:         ove u kojima trenutno stojim. Na tren su pretijesne, a onda
                                  Nebojša       prevelike, nekad se napune zlatom, a nekad govnima
                                  ŠERIĆ ŠOBA
                                                    Prvog života slabo se sjećam. Bio sam     Šesti život počeo je s padom mino-
Svaki se mjesec Otto pojavi na vrati-           premlad. Od kolijevke pa do kraja obdaništa   bacačkih granata kalibra 120 mm po
         ma. Čeka ga isto mjesto na drvenoj     slabo šta je ostalo, poneki spašeni “frame”   Džidžikovcu. Opet druga planeta, ovaj
         pregradi između kuhinje i dnevne       s nehotice osvijetljenog fotografskog filma.  put najgora moguća. Isti grad i isti ljudi.
         sobe koju sam napravio kada smo                                                      Nije prošlo dugo, našao sam se u blatu do
 uselili u stan. On se tu nakon nekog vre-          Drugi život počeo je u osnovnoj školi     iza vrata. Ko zna koliko je milenija sve
 mena opusti i sve izgleda kao i obično.        s prvim školskim časom. S gomilom djece       to trajalo, zaista sam mislio da dalje neću
                                                koju sam prvi put u životu sreo. Škola se     moći. Desilo se čudo pa je jednog dana
     Otto je zlatna ribica koju prijateljica    otegla, novi učenici dolazili su u razred, a  započeo sedmi život.
 moje supruge ostavi kod nas kada ide na        stari odlazili. Stizali su novi predmeti, a   Neviđen optimizam nakon završetka
 svoja dugačka poslovna putovanja. Kako         stari se zaboravljali. Poslije škole bilo je  rata otvorio je sva vrata sedmog života.
 imamo dvije mačke u kući, morao sam            mnogo interesantnije. Provoditi djetinj-      Sve je bujalo od sreće, nisam mogao sje-
 napraviti pregradu da mačke ne bi pojele       stvo na Džidžikovcu bila je prava privi-      sti koliko mi se žurilo živjeti punim plu-
 Otta. A on, sam u svojoj staklenoj kugli,      legija. Beskrajno igranje i smijeh. To je     ćima. Sarajevo, sa svim svojim ranama,
 totalno je indiferentan na moje urlanje        trajalo do ekskurzije u osmom razredu,        ipak mi se činilo kao najbolje mjesto na
 kada Arsenal primi ili da gol, kada se su-     a onda nas je nogom napenalilo na ulicu.      svijetu. Uslijedile su izložbe, putovanja,
 pruga i ja svađamo čiji je red za kuhanje,                                                   derneci, druženja, koncerti, izložbe...,
 kada se upali alarm za dim nakon što zagori        Treći život počeo je sa srednjom školom   sve dok se nisam spakirao i pod nekim
 burek. Jedino vrijeme kada počne skakati       i tinejdžerskom problemima, bavljenjem        čudnim okolnostima završio u Holandiji.
 od radosti jeste jutro, pred dobijanje svoje   muzikom, sportom, prvim kreativnim            Počeo je osmi život. Sve na stranom
 dnevne klope. Kada krene bezvoljno plu-        pokušajima i raznoraznim budalaština-         jeziku. Opet druga planeta i druga pravi-
 tati po površini i “dahtati”, onda mu treba    ma. Ambicije su se mijenjale, bilo je ne-     la. Ovaj put ništa prepoznatljivo, ali pri-
 promijeniti vodu. Otto kao Otto, ista meta     moguće sagledati sve skupa, brzo je sve to    jateljski i fascinirajuće. Prvi put u svom
 – isto odstojanje. Sudeći po tome koliko       prohujalo. Nisam se pošteno ni okrenuo,       stanu perem svoje rublje i suđe, sam u
 dugo dolazi kod nas u posjetu, reklo bi se     a počeo je novi život.                        ateljeu, imam vlastiti bankovni račun i
 da je star petnaestak godina.                                                                telefonski broj. Godine su prošle mnogo
                                                    Brutalnost prvog buđenja u kasar-         brže nego prije i ubrzo sam se opet našao
     Životni je vijek zlatne ribice između pet  ni JNA na Malom Lošinju pokrenulo je          s koferima u rukama.
 i deset godina. Kako je to Otto, svojevrstan   četvrti život. Bio sam otrgnut od rodnog      Deveti život. Nakon vjenčanja u Sara-
 metuzalem u svijetu ribica, naizgled pre-      grada. Sve što je činilo dotadašnju sliku     jevu, moja mlada i ja poletjesmo za Ame-
 mašio sva moguća očekivanja? To pitanje        svijeta odjednom je nestalo. Opet nove face,  riku. Nije mi bilo jasno šta se zapravo de-
 mogao sam eventualno sebi postaviti sve        ali ovaj put sasvim druga planeta. Vojska     silo, našao sam se na vrelom njujorškom
 dok supruga nije jednom u prolazu rekla        k’o vojska, s namjerom da od tebe napra-      asfaltu bosih tabana. U neke sam cipele
 da je ovo barem treći Otto kojeg čuvamo.       vi “čoveka”, podrazumijevala je odsustvo      morao uskočiti. Skakao sam iz jednih u
 Spustio sam knjigu koju sam čitao i zagle-     individue. Ubrzo sam zaboravio ko sam         druge sve dok nisam uletio u ove u kojima
 dao se u Otta. Zaista, izgledao je manji nego  i gdje sam. Poslije sam, kao “džomba” s       trenutno stojim. Na tren su pretijesne, a
 prošli put, a sigurno nije slabo hranjen,      mnogo slobodnog vremena na raspolaga-         onda prevelike, nekad se napune zlatom,
 sigurno nije u pitanju štrajk glađu. Svaki     nju, mogao da gledam u plafon i maštam.       a nekad govnima.
 put kada bi Otto zakovrnuo i isplivao na                                                     Otto me posmatra iz svog cilindričnog
 površinu sa stomakom prema nebu, naša              Peti život počeo je povratkom iz voj-     okruženja kako otvaram poklon koji sam
 prijateljica otišla bi do radnje za prodaju    ske. Udaren u lice apsolutnom slobodom,       dobio za svoj pedeseti rođendan. Pedese-
 kućnih ljubimaca i kupila novu ribicu.         tražio sam se naokolo. Našao sam se na        ti! Da li je ovo posljednji, deveti “mačiji”
 Novi Otto zamijenio bi prethodnog kao          Akademiji likovnih umjetnosti s četiri        život na ovom dunjaluku? “Hoće li biti
 da se ništa nije desilo. Otto kao Otto, ko-    kolegice u klasi i s članstvom u nekoliko     još koji, Otto?”, upitah zlatnu ribicu koja
 prca se u svom “posljednjem” životu. Ali       bendova. Studentski su dani svima nama        ne ispunjava želje.   n
 šta je sa mnom? Šta je s mojim životima        koji se baš nismo otkidali od studiranja
 u posljednjih pedeset godina? Zadeveran,       bili fenomenalni. Slika budućnosti bila
 krenuo sam ih brojati.                         je nejasna, ali ko je o tome mislio? Koga
                                                je bilo briga šta je tu večer na dnevniku?

                                                                                                                     STAV 20/12/2018 39
   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44