Page 41 - STAV broj 198

SLOŽNA BRAĆA i Evlija Čelebi u svom Putopisu. Posjetio ga
KUĆU GRADE, je 1664. godine i zabilježio da tako čudno
A I PILIĆARU mjesto, brdovito i valovito, nigdje nije vi-
dio: “Okruženo velikim brdima s ogromnim
Piše: Edib KADIĆ Čajniče se prvi put spominje 1477. drvećem i strašnim ponorima, svojim polo-
edib@stav.ba godine u turskim službenim defteri- žajem istovremeno djeluje veselo, opasno
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ ma koji se i danas čuvaju u Istanbu- i strašno, dok su s druge strane predjeli s
lu. Kažu da naziv grada potječe iz voćnjacima prave rajske bašče.”
perzijskog jezika u značenju “hladna, do-
bra voda”, što ne čudi, jer u Čajniču i oko- Čajniče je poznato i po Čajničkom evan-
lini vode ima napretek. Čajniče spominje đelju iz 15. stoljeća, jedinom sačuvanom
srednjovjekovnom bosanskom evanđelju
koje je trenutno u Bosni i Hercegovini.
Čuva se u Muzeju Crkve Uspenja Bogo-
rodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u
Čajniču. Napisano je bosančicom, na bo-
sanskom jeziku.

Danas se ovaj grad uglavnom veže za
lov, ribolov i sportsko-rekreativni turizam.
Skoro je sasvim pust, spominje se uglavnom
samo u kontekstu najudaljenijih i najne-
posjećenijih gradova u Bosni i Hercegovi-
ni, a nikako ili rijetko u vezi s privrednim
aktivnostima. Stoga je iznenađujuće što će
u Miljeno kod Čajniča ubuduće svaka dva
mjeseca dolaziti 23.000 novorođenih, jed-
nodnevnih pilića. Tu će se, u postrojenju
“Nur – Miljeno”, zadržavati šest sedmica,
gotovo će ustostručiti svoju kilažu, nakon
čega će završavati na trpezama širom Bo-
sne i Hercegovine.

Nurija Vesnić i njegov brat Nedžad
prije dvije godine počeli su razmišljati o
izgradnji pilićare kako bi pokrenuli vla-
stiti biznis. Nedžad je godinama radio kao
vozač kamiona na relaciji Bosna i Herce-
govina – Austrija – Njemačka.

“Dodije to izbivanje od kuće. Jedan
sam dan došao burazeru i pitao ga ima li
išta što bismo nas dvojica mogli raditi u
Bosni. S obzirom na to da naš amidža već
sedam ili osam godina ima pilićaru, s ka-
pacitetom od 3.000 komada, zapitali smo
se zašto se i mi ne bismo bavili uzgojem
pilića. Njegov primjer bio nam je, na neki
način, motivacija. Onda smo obavili ne-
koliko razgovora s ‘Brovisom’ i dogovorili
uvjete”, kaže Nedžad.

Na zemljištu na kojem se danas nalazi
hala od 1.500 kvadratnih metara prije pet
godina bila je livada, dio porodičnog ima-
nje obitelji Vesnić površine od približno sto
dunuma. Na imanju nije bilo nijedne kuće.

“Prije desetak-dvanaest godina amidža
nas je pozvao da to podijelimo. Dogovorili
smo se koji će dio pripasti kome. Dolazili
smo tu da obrađujemo zemlju. Međutim,
počne padati kiša, nemaš se gdje skloniti,
spremiš se i nazad u Goražde. Onda smo se
dogovorili da napravimo kuću. Majstori su
nam razveli vodu i struju, sve smo ostalo
nas dvojica uradili. A nismo ni zidari ni
tesari. Ugrabimo vikend slobodan i kre-
nemo raditi. U međuvremenu skupimo i
nešto para, kupimo materijala i radimo.
Jedno po jedno, i na kraju završimo kuću”,
prisjeća se Nurija.

STAV 20/12/2018 41