Page 21 - STAV broj 223

sela nisu bili po zapovjedi, izmakli su kon- VRS-a prešlo najmanje 10.000 Srba iz ze- 26. septembra 1992. zaista je usporena po-
troli i ne služe na čast vojsci HVO-a. Ti ničkog bazena. Od tih 10.000, najmanje je moć i veza Maglaja s ostalim slobodnim
događaji rađeni su bez izdate zapovjedi, polovina išla kroz Želeću preko Ljeskovice teritorijama Armije RBiH. Makadamska
za te radnje nisu postojali nužni i oprav- i Bistrice. Manji su broj Srba preko linija zaobilaznica nije bila toliko duga, ali je
dani razlozi. To se naročito odnosi na pa- razgraničenja na šerićko-željeznopoljskom trebalo vremena za njeno osposobljava-
ljenje objekata u selu, ubijanje ranjenika, potezu prevodili i Bošnjaci. Budući da je nje. Druga dva efekta rušenja tog mosta
nenaoružanih civila i skrnavljenje leševa prilaz Želeći imala i Armija RBiH (TO), bila su znatno veća: početak iseljavanja i
(odsijecanje glava)”, stoji u izvještaju koji MUP, te da kretanje srpskog stanovništva onih predratnih 10% Srba s teritorije op-
potpisuje Lozančić 1. oktobra 1992. godine. nije bilo pod strogom kontrolom, HVO ćine Žepče i, što je još važnije, početak su-
Pored zlodjela u Želećoj, optužnica švercerima koji su kontrolirali kompletnu koba Armije RBiH i HVO-a. Za miniranje
Čollakua tereti i za zlodjela tokom napada 111. XP brigadu novac je izmicao ispod mosta HVO je okrivio Srbe iz Želeće, i to
na naselja i objekte u kojima su boravili ruku. To je bio pravi motiv. Ostalo su tek iskoristio kao povod za napad. Nagađanja
civili bošnjačke nacionalnosti, za pljačke, opravdanja i daleke mogućnosti poput one o tome ko je minirao most kretala su se
zlostavljanja logoraša i silovanja Bošnja- da se u Želećoj mogao presjeći put M17. od okrivljavanja Srba ili Hrvata, a HVO
kinja (imena 3 Bošnjakinje koje je silovao Bez obzira na fizički dodir Želeće s M17, je tokom sukoba s Armijom okrivljavao i
Esad Čollaku poznata su i potvrđena re- Srbi nisu mogli zadržati Želeću duže od “muslimansku stranu”.
dakciji časopisa Stav). Adnan Džonlić piše 24 sata zbog malobrojnosti. Znajući da Sedmicu dana prije miniranja mosta
da je Esad Čollaku zvani Albanac “zadnji ispomoć drugih jedinica u Želeću nije re- u Želeću je došla izviđačko-diverzantska
put viđen u borbi u Bosanskoj krajini, dovno stizala, te da su u pitanju bile tek grupa od petnaestak Srba iz Vozuće i Ka-
kada se pridružio jedinicama Armije BiH manje izviđačke grupe iz sastava Druge menice. Trebalo je da zadnji put pokušaju
nadomak Banje Luke, nakon što je punu ozrenske brigade VRS-a, stanje je potpu- nagovoriti Želećane da sami idu iz sela, a
godinu zlostavljao pripadnike iste vojske no jasno. Naredbe iz Doboja Želećani nisu ako to ne uspiju, da dignu most i isprovo-
i civile Bošnjake u srednjoj Bosni”. bili voljni ispoštovati. Zapravo, naredbe ciraju sukob koji bi pomjerio stanovništvo.
“U Bosanskoj krajini je nakon rata po- za Želeću stizale su iz Kamenice, gdje se Poslije rušenja mosta, koje definitivno jesu
stao vlasnik kafića”, tvrdi Džonlić. nalazila komanda Gostovićkog bataljona. izvršili Srbi, HVO 27. septembra 1992. na
Dana 24. septembra u prisustvu je ko- lice mjesta šalje svoju vojnu policiju koja je
DEŠAVANJA U MJESTU ŽELEĆA mandanta tog bataljona Mirka Lazića, te imala zadatak da Želećane razoruža. Miro-
Po zamišljenoj karti “povijesnih hr- pomoćnika za bezbjednost Miladina Do- slavu Pervanu i Stipi Penavi rečeno je da je
vatskih prostora”, čijoj se izradi pristu- stanića u Kamenici odlučeno da se izvrši stvar o predaji oružja već dogovorena, tako
pilo još u januaru 1992. godine i koju je evakuacija stanovništva iz Želeće. Trebalo da su oni bez puno razmišljanja krenuli s
osmislio Perica Jukić, Želeća je, zajedno je da miniraju most na magistralnom putu upadanjem u srpske kuće. Istovremeno,
s cijelom Golubinjom i Begovim Hanom M17 i time Maglaju uspore dotok pomo- komandi HVO-a tako se ukazala dobra
(bez Željeznog Polja), ulazila u sastav tada ći iz pravca Zenice. U tim momentima prilika za rješavanje neugodnih svjedoka
još uvijek ne sasvim osmišljene “hrvatske Želećani pokušavaju stupiti i u kontakte s iz vremena misterioznih likvidacija Srba
općine Žepče”. Drugi motiv za planirano Armijom RBiH u Žepču, ali je očito da su po Žepču i Zavidovićima.
pripajanje Želeće, pored onog povijesnog, uvidjeli da to nije snaga koja bi ih mogla Tada su ubijeni hrvatski vojnici Miro-
bio je u novcu koji je HVO iznuđivao Srbi- zaštititi. Ono što Želećani nisu znali jeste slav (Marko) Pervan iz Mladoševice pored
ma Zenice, Kaknja i šire regije za sigurno da je HVO već tada blisko sarađivao s nji- Novog Šehera i Stipo (Ante) Penava iz
prevođenje iz “muslimanskih i hrvatskih” hovom komandom u Doboju, a da je po Papratnice, što je zapovjedništvo HVO-a
područja na “slobodnu srpsku teritoriju”. svim njihovim dogovorima i Ljeskovica i iskoristilo kao formalno opravdanje da
Iz srpskih izvora, koji se u ovom slučaju Želeća, bar u toj fazi rata, trebalo da pripad- Želeću sravni sa zemljom. “Bojovnici”,
mogu uzeti kao poprilično vjerodostojni, nu Hrvatima. To je bio dogovor HVO-a i uvjereni u srpsku krivnju i bijesni zbog
preko područja Gostovića je ka Ozrenu, Do- VRS-a koji su trebali platiti Srbi u Želećoj. gubitaka dvojice saboraca koji su kotirali
boju i drugim područjima pod kontrolom Miniranjem mosta na magistralnom putu kao dobri borci, čine prvi masovni zločin

STAV 13/6/2019 21