Page 23 - STAV broj 223

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Vraćanje opustjelom izvorištu
“K’O RAJ,

A NIGDJE LJUDI”

Nakon što sam u džamijskom haremu u Koraju golim rukama očistio
Piše: podobro zatravljene kabure mojih djedova, oprao ruke na izvorištu
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Dajankuša, nazvanom po već rečenom Dajanli Mustafi, sjeo na klupu
i razgledao također neprepoznatljivu mi okolinu, sinu mi da u proteklih
dva sata, koliko sam se zadržao u Donjoj Mahali, nisam vidio živog
čovjeka, ni na ulici, ni u avliji. Nigdje nikoga

ako starim, kako moji bližnji, kuća, s hajatom, ružičnjacima i živom Dalje, prema podacima Islamske za-
tiho i gotovo preko noći, od- vodom koja protječe kroz kaldrmisanu jednice u Bosni i Hercegovini, ova je dža-
laze s ovog svijeta kao da ih avliju, a na mjestima na kojima su ne- mija podignuta 1516. godine i slovi kao
Kneko krade, kako svim svojim kad bile, i to ne na svim, izgrađene su jedna od starijih džamija na našim pro-
bićem jasno osjećam da u poklonjenom velike, moderne, ali hladne, obezličene storima. Također, legenda kaže da je po
nam vremenu bereketa više nema (ra- i, uglavnom, prazne kuće. Shvatam i za- sultanovoj naredbi džamijskim vakufom
mazan je, barem meni, prošao kao dla- što. Nostalgični je to refleks Korajaca upravljao izvjesni Dajanli Mustafa, koji
nom o dlan), kako i sam jasno uviđam rasutih diljem svijeta. Baš nostalgični je u blizini džamije izgradio dvorac čiji
da i moje vrijeme, darovano mi i nepo- refleks i ništa više od toga. Žele imati se temelji i danas mogu vidjeti, a osta-
novljivo vrijeme, bezmalo galopirajući, kuće u svom rodnom mjestu, kuće koje, la je i predaja da od Mustafine kćerke
prolazi i brzo, prebrzo, primiče se svom, kako rekoh, zjape prazne i u koje teško Begzade vodi porijeklo porodice Begić,
odnosno mom ovodunjalučkom bitisa- da će se iko od njih vratiti. jedne od najstarijih u Koraju.
nju, sve više, češće i intenzivnije – u pri- Obaram pogled, ne želim kvariti lijep Helem, dugo gledam u džamiju. Bit-
sjećanjima, promišljanjima i srazmjerno hal, spuštam se, nakon što sam razgledao no je veća od prethodne, spaljene i sru-
čestim posjetama – (evidentno je to i u novoizgrađenu Čaršijsku džamiju i teki- šene, i, iskreno, nimalo mi se ne dopada.
mojim tekstovima) vraćam se mjestu ju uz nju, lošom, izlokanom cestom, pje- Projektant je, da se to jasno vidjeti, baš
mog porijekla, mom svekolikom izvo- šačkom stazom, zapravo, (vlasti u RS-u onako prilježno i “maštovito” eksperi-
rištu, mjestu u kojem nisam rođen, ali, zdušno se trude da povratnicima u Koraj mentirao na njoj i učinio da svojim “po-
ni sam ne znam objasniti kako, držim život učine što težim, pa o infrastruktur- stmodernističkim” izgledom ponajmanje
ga svojim, meni pripadajućim, mjestu, nim projektima u mikrosocijalnim zajed- liči na džamiju i, pride, snažno odudara
opet ne znam zašto, u kojem se osjećam nicama naseljenim Bošnjacima nema ni od okruženja u kojem se nalazi.
i najljepše i najugodnije. govora) do Donje Mahale i Atik ili Stare Nakon što sam u džamijskom haremu
Dakako, nije to Koraj kakvog se sje- džamije u njoj. golim rukama očistio podobro zatravlje-
ćam. Niti može biti. Četnici su ga 1992. I ona je, kao i ostale korajske džamije, ne kabure mojih djedova, oprao ruke na
godine opljačkali, spalili i sravnili sa novoizgrađena i, istodobno, najstarija u izvorištu Dajankuša, nazvanom po već
zemljom, uništili njegovu prelijepu ar- mjestu. Dugo stojim na izlokanoj cesti, rečenom Dajanli Mustafi, sjeo na klupu
hitektonsku ambijentalnost, narušili prije no što ću ući u harem i obići kabu- i razgledao također neprepoznatljivu mi
skladnu prostornu matricu i, najgore re mojih djedova, i pažljivo posmatram okolinu, sinu mi da u proteklih dva sata,
od svega, ostavili ga bez ljudi, dobrih, džamiju, svaki detalj. koliko sam se zadržao u Donjoj Mahali,
vrijednih i svekolikoj estetici sklonih Legenda kaže da je sultan Mehmed nisam vidio živog čovjeka, ni na ulici,
ljudi, onih, dakle, koji su učinili da Ko- Fatih II vlastitom rukom položio kamen ni u avliji. Nigdje nikoga.
raj u mom djetinjstvu doživljavam kao temeljac ovoj bogomolji u Donjoj Ma- Najednom, između dviju novoizgra-
ogromnu, lijepo uređenu i miomirisima hali i da je za njeno trajno izdržavanje đenih kuća, ugledah na trećoj, nedovrše-
ispunjenu avliju. odredio prihode tadašnjih sela Tobuta i noj, dio ispisanog grafita: “... nigdje lju-
Tako, dok koračam opustjelim ko- Vučjaka (uzgred, tako knjige kažu, sul- di.” Ustajem, odlazim do kuće i čitam:
rajskim mahalama i iz djetinjstva zna- tan Mehmed Fatih preminuo je 1481, a “K’o raj, a nigdje ljudi.”
nim mi sokacima i kraticama, sve je ova je džamija izgrađena 1516. godine, “Da si ovdje, a ne u Americi, bilo
oko mene do krajnosti neprepoznatlji- pa neposredne veze s njenom gradnjom bi ih”, prošaputah, okrenuh se i pođoh
vo. Nema više starih, tipično bosanskih nije mogao imati, ali nejse). dalje. n

STAV 13/6/2019 23