Page 41 - STAV broj 156

Sarajevo jeste Razgovarao: Admir LISICA
oslobođeno Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

od fašističkog Osnivač Sarajeva i Novog Pazara
okupatora 6. aprila Isa-beg Ishaković jedan je od naj-
većih vakifa u bosanskoj historiji.
1945. godine, ali Veliki je broj objekata koje je ovaj
je naš glavni grad uspješni vojskovođa poklonio gradu na
mnogo stariji od tog Miljacki, a jedan je od najvažnijih Careva
datuma. Naravno, džamija, podignuta 1462. godine. Uspome-
nu na Isa-bega Ishakovića čuva Udruženje
6. april izuzetno za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Isha-
je važan u našoj ković”, čije je osnivanje pokrenuo upravo
historiji te on treba džemat Careve džamije. Glavni imam ove
biti ono što i jeste džamije hafiz Sadrudin Išerić jedan je od
– Dan oslobođenja inicijatora velikog broja uspješnih akcija
Sarajeva, ali Dan što ih ovaj džemat već godinama provodi
grada Sarajeva u Bosni i Hercegovini. U intervjuu za Stav
treba biti prilagođen Išerić govori o značaju njegovanja kolek-
vakufnami Isa-bega tivnog pamćenja, o Isa-begu Ishakoviću,
Ishakovića iz 1462. o Islamskoj zajednici te o drugim aktuel-
nim temama.
godine STAV: U martu se obilježava nekoliko
veoma značajnih datuma za Sarajevo i
za Bosnu i Hercegovinu. Među njima su
Dan nezavisnosti, manifestacija “Isa-beg
Ishaković 2018.”, te dani reintegracije i
oslobađanja sarajevskih općina. Koliko
je bitno učiti mlađe naraštaje njegovanju
kulture sjećanja?
IŠERIĆ: Kulturu sjećanja veoma je važno
njegovati zbog svega onoga što je naš na-
rod proživio. Ne mislim pritom samo na
posljednji rat već na sve ono što je protiv
Bošnjaka kontinuirano činjeno od odlaska
Osmanlija. Bilo koja reforma u Kraljevi-
ni Srba, Hrvata i Slovenaca i Jugoslaviji
negativno se odražavala na muslimansko
stanovništvo. Veliki broj oduzete vakufske
imovine učinio nas je u veoma kratkom pe-
riodu siromasima. Sve je to bilo razlog da
se pokušaju pronaći moduli za naš opsta-
nak. Na tome je radila velika plejada na-
ših intelektualaca, od reisa Džemaludina
Čauševića, Mehmeda Handžića, Kasima
Dobrače, Ahmeda Smailovića, Huseina
Ðoze... U tome se, uz dosta poteškoća, i
uspjelo. Mi, koji smo malo stariji i koji se
sjećamo “onog” vremena, znamo koliko
je tada bilo teško. Veoma je bilo rijetko
vidjeti u to vrijeme nekog mladog insana
u džamiji; Gazi Husrev-begova medresa
nije bila priznata kao škola, pa su njezi-
ni svršenici morali ići vani da se školu-
ju kako bi se usavršavali i doškolovavali;
mnogima je bilo zabranjeno da se vrate u
svoju zemlju – sve je to utjecalo na nas.
Nakon toga, došli su agresija i genocid.
Mi živimo u takvom vremenu da se i pre-
suda za genocid doživljava kao uspjeh. A
genocid se nije desio samo u Srebrenici

STAV 1/3/2018 41