Page 47 - STAV broj 156
P. 47
Barbara Hren Hasiba Huremović
Noseći ram s izblijedjelim fotografijama svoje četvero ubijene djece
i muža, Hasiba Huremović je svakog 11. u mjesecu prisustvovala
mirnom protestu u Tuzli, kojim članice Udruženja “Žene Srebrenice”
podsjećaju na užase srebreničkog genocida. Umrla je ne dočekavši
da bude pronađeno njeno dvoje maloljetne djece
Hajra Ćatić Godinama kasnije, tiho je i bolno živjela Potok, gdje je Nino posljednji put viđen
u Tuzli u nadi da će pronaći svoju djecu. tokom prelaska u julu 1995. godine. Tada
šumom. Nije došao. Nakon petnaest godi- smo pronašli jednu lobanju. Tu lobanju
na čekanja, 2010. godine Rudolf je sahra- Svakog jedanaestog u mjesecu, bez obzi- sam ja uzela na vlastitu odgovornost i
njen u Memorijalnom centru “Potočari”, ra na vrijeme, bolest, bila je uvijek prva na predala u Institut za nestale osobe BiH.
nakon što je njegovo tijelo ekshumirano u čelu kolone u Tuzli. Bila je jedan od simbola Zbog toga sam imala mnogo neprijatno-
jednoj od masovnih grobnica na područ- srebreničke ustrajnosti i borbe za pravdu. sti, jer je trebalo da neko izađe na teren
ju Kamenice. pa da istražuje. Lobanja je bila pored
Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja samog potoka. Da je malo jača voda na-
Barbara je posljednje godine i dane “Žene Srebrenice”, kaže da skoro 23 go- išla, odnijela bi je. Zato sam je i uzela.
provela živeći s uspomenama. Sahranjena dine traga za posmrtnim ostacima sina Ispostavilo se da ta lobanja nije od mog
je u Srebrenici na katoličkoj parceli pored Nine. Nino Ćatić bio je srebrenički novi- Nine, ali je identificirana osoba. Važno
stadiona FK “Guber”. Stadiona na kojem nar i pjesnik. U večernjim satima 10. jula je da se identificiraju nestali, da se do-
je njen sin Rudolf Igrao fudbal. 1995. godine Nino Ćatić uputio je svoj po- stojno ukopaju i imaju svoj mezar. Ako
sljednji izvještaj iz Srebrenice, u kojem je ne budem imala mezar sinov, reći će da
Barbara je za života dočekala da pro- poručio: “Srebrenica se pretvara u najveću nisam ni imala sina. Živim za dan da
nađe sina i dostojno ga sahrani. Mnoge su klaonicu. Poginuli i ranjeni se neprestano pronađem svoje dijete, pa neka odmah
majke umrle čekajući da se otkriju i otko- dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. i ja umrem.” Hajra Ćatić podsjeća da je
paju masovne grobnice, te da ih pozovu (...) Ovo je nečuven zločin koji se izvodi njen Nino bio vrijedan mladić koji je pi-
na identifikaciju njihovih najmilijih. Ha- nad bošnjačkim stanovništvom Srebre- sao pjesme. U toku rata sa svojim druš-
siba Huremović nije dočekala da pronađu nice. Da li iza svega stoji Yasushi Akashi, tvom izdavao je i novine koje su nosile
njeno dvoje maloljetne djece. Umrla je 29. Butros Gali ili neko drugi, bojim se da za naziv Srebrenički glas.
oktobra 2016. godine u 63. godini. Srebrenicu više neće biti bitno.”
“Nino je u julu 1995. godine upozo-
Noseći ram s izblijedjelim fotografija- “Od 1995. godine do danas prošle su rio svijet na dešavanja u Srebrenici, da je
ma svoje četvero ubijene djece i muža, Ha- gotovo 23 godine. Još nisu pronađeni svi Srebrenica tih dana bila klaonica. Žene,
siba je svakog 11. u mjesecu prisustvovala nestali i ubijeni. Znate kolika je sedmica, majke, preživjele žrtve genocida svakog
mirnom protestu u Tuzli, kojim članice pa mjesec, pa godina. Zamislite kolike su 11. jula u Tuzli upozoravaju domaću i
Udruženja “Žene Srebrenice” podsjećaju 23 godine. Sve očekujem da ću ovog 11. jula svjetsku javnost da mi nismo pronašli
na užase srebreničkog genocida. U Tuzlu ukopati svog sina. Ne gubim nadu, ali sam svoje najmilije. Dok je i jedna žena živa,
je došla nakon pada Srebrenice. Ubijeno razočarana. Razočarana sam činjenicom da taj mirni protest će se održavati. Nama
joj je četvero djece, tri sina i kćerka. Dvo- je laboratorija za identifikaciju premještena se pridružuju i članovi drugih udruženja,
je maloljetne djece nikad nije pronašla. u Hag. Ovdje se čekalo po nekoliko mjeseci među njima i ‘Žene u crnom’. Živim za
na identifikaciju. Koliko će sad taj proces taj dan da pronađem tijelo mog Nine, pa
trajati? Mi 26. februara imamo sastanak makar to bio i jedan prst. Mjesto za mezar
na kojem ćemo upozoriti na te probleme. ostalo je pored njegovog oca u Memori-
Ogorčena sam tim postupcima jer je dozvo- jalnom centru ‘Potočari’. Nadam se da ću
ljeno da se laboratorija preseli u Hag. To dočekati taj dan kad će Nino biti ukopan”,
će otežati proces identifikacije i uvjerena kaže Hajra, poručivši da, nažalost, mno-
sam da se mnogi nestali neće identificira- ge majke neće dočekati da njihova djeca
ti”, ogorčena je Hajra. budu pronađena i identificirana. n
Uprkos svemu, ona ne odustaje od
potrage za sinom: “Išla sam u Bokčin
STAV 1/3/2018 47
