Page 51 - STAV broj 156
P. 51

STAJALIŠTA

                                                  Apokrifni frazarij

                                                  Pod prozorom Shakespearea

                                                  MACBETHOVICA
                                                  PERE SUĐE
                                                  Možda bi pomoglo, ponekad, kod javne česme od riječi prisjetiti se
                                 Piše:            svega onoga što u jeziku živi kao dio našeg nesvjesnog i neprepoznatog
                                 Irfan HOROZOVIĆ  iskustva. Uzalud bi tad tekle riječi, uzalud bi onaj koji pere ruke trljao dlan
                                                  o dlan. (Sjećate se: Trla baba dlan da joj prođe dan). Nažalost, ni riječi ne
Kome sve ne zahvaljujemo svoj                     prepoznajemo, kao što ne prepoznajemo ni vodu dok se njom peremo
              govor, svoje rečenice?!
              Pranje ruku, o kojem nam naslov         Mornar Sifilis čim se iskrcao s Kolum-                                Pomislio sam čak da će mi nešto
              posredno mrsi misli, očigledno      bovog broda pri povratku u matičnu luku;                                  kazati.
 je psihološka disciplina.                                                                                                  Ipak, samo je nehajno odvratila po-
                                                      ..................................................................    gled. I iščezla s prozora.
     Zamislite samo koliko je pranja ruku         ........................................................................  – Macbethovice, Macbethovice! – naj-
 bilo potrebno u tjeskobnoj historiji svijeta                                                                               ednom viče neki dječak ispod prozora.
 da bi ova višeslojna sintagma neporecivo             Popis je zaista beskrajan i u njemu je                                Kunem se da ime njenog muža po
 ušla u jezik. Više bez nje niko ne može.         gotovo nemoguće prepoznati sve one koji                                   kom je dobila nadimak zvuči doista slič-
                                                  svoje ruke nisu uspjeli oprati. Tu ne može                                no. Uostalom, poznavao sam ga nekad i
     Kad bi, kojim čudom, iščezla iz jezi-        mnogo pomoći ni čuveni didaktički distih:                                 znam da ta sličnost nije samo u zvuku.
 ka, mnogobrojna pranja ruku brzo bi je                                                                                     Ona prilazi prozoru osupnuta skri-
 ponovno u nj vratila.                                Peri ruke prije jela,                                                 vajući svoje ruke skliske od pjenušavog
                                                      poslije svakog ispražnjenja tijela!                                   tečnog sapunčića.
     Pošto je jezik, kao što je poznato, riznica      Ruke se, kao što je poznato, peru vo-                                 – Rek’o ti Macbeth da će zakasniti na
 ljudskog pamćenja, pogledajmo samo ko            dom, pijeskom i riječima.                                                 ručak, ostao je u gostionici s društvom!
 je sve prao ruke i u kojim sve situacijama:          Ovo je posljednje sredstvo i najuobiča-                               – zadahtano uzvikuje dječak čim je ugle-
                                                  jenije. Možda bi pomoglo, ponekad, kod                                    da na prozoru.
     Mjesečarka Lady Macbeth (njene               javne česme od riječi prisjetiti se svega                                 – Karta li? – prodere se ona, nakon
 ruke, ah, njene ruke koje su fascinirale         onoga što u jeziku živi kao dio našeg ne-                                 što je žurno širom otvorila krilo prozora.
 Shakespearea u eidetičkoj drami pisanja,         svjesnog i neprepoznatog iskustva. Uzalud                                 Dječak, koji je upravo mislio pobjeći,
 a potom one koji su se željeli više pribli-      bi tad tekle riječi, uzalud bi onaj koji pere                             zastaje i nevoljko se okreće. Usput smi-
 žiti Shakespeareovoj poznanici: Niko-            ruke trljao dlan o dlan. (Sjećate se: Trla                                šlja šta da odgovori.
 laja Ljeskova, Akiru Kurosawu, Orsona            baba dlan da joj prođe dan). Nažalost, ni                                 – Ajnca! – samo mu izleti.
 Wellesa, Romana Polańskog ili Andrzeja           riječi ne prepoznajemo, kao što ne prepo-                                 Macbethovica se ugrize za donju usnu
 Wajdu, koji je sav magbetski magnetizam          znajemo ni vodu dok se njom peremo, ni                                    krnjavim zubom.
 i sibirski fatalizam prepoznao u rukama          na kraj pameti nam ne dolazi tad da je to                                 – Nije majka rodila junaka koji bi
 glumice Olivere...);                             ista ona voda u kojoj plivaju otrovi koje                                 mogao sa mnom ajnca igrati – prisjeti
                                                  smo u nju sručili ili potajno ispustili.                                  se ona Macbethove uzrečice.
     Jean Paul Sartre, pisac drame Prlja-             Ali, zar vrijedi o tome govoriti? Naj-                                – S kim igra? – viknu ona bez daha.
 ve ruke;                                         bolje je oprati ruke.                                                     – S profesorom!
                                                      Ipak, ne bih o ovom razmišljao da je                                  Njoj zaiskri pred očima lice mladića
     Orest i njegova sestra Elektra (od mnoš-     nisam vidio.                                                              kakvog je nekad davno vidjela, a lice pro-
 tva dramskih asocijacija, tu su uvijek Či-           Mnogo je gradova i sela u Bosni. I u                                  fesora bilo je posve nalik tom licu, kao
 ste ruke);                                       Hercegovini, naravno.                                                     što je sinovljevo lice nalik očevom. Zar
                                                      Mnogo je kuća u njima.                                                on nije mrtav, pomisli? Zar se izvukao?
     Vladimir Vladimirovič Majakovski po              I mnogo nekadašnjih i sadašnjih ljudi                                 – S kojim profesorom?
 ko zna koji put tog baksuznog dana rukuje        u tim kućama.                                                             – Ne znam. Tako ga zovu.
 se s nekom ljigavom osobom i odmah trči              Tako se na poznatom mjestu dogodio                                    Ona sporo priđe sudoperu i poče
 u toalet, gdje iz džepa vadi sapun i brižlji-    prizor koji sam odlučio zapisati.                                         prati ruke.
 vo pere ruke, pokušavajući da skine pri-             Prepoznajem je dok je gledam na                                       Nikad joj se to sredstvo za čišćenje
 rodnu odvratnost;                                prozoru.                                                                  (na kom je dodatno pisalo pere sam i pere
                                                      Iako starija, gotovo je ista kao nekad.                               sve ili kako već drukčije najavljuje) uči-
     Pepeljuga;                                       Lijepa i hladna.                                                      nilo tako odvratno lažno.
     Ljudožder;                                       Drži neku posudu i čudno je zamišljena.                               Svjesna je da je u središtu drame iako
     Hajjamov lončar koji je prije toga iz-           Dok mi kroz glavu promiču slike sve-                                  se ne može dosjetiti koje.    n
 mijesio glinu svojih predaka;                    ga što se dogodilo, shvaćam da me je pri-
     Babica koja je pomogla Caliguli da           mijetila. I prepoznala.
 dođe na svijet;
     Dante Alighieri nakon što je napisao
 riječ ZVIJEZDE i primijetio da su mu
 ruke umrljane crnilom;

                                                                                                                                                        STAV 1/3/2018 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56