Page 22 - STAV 73 28.07.2016
P. 22
POLITIKA
İsmail Ahmet Bilal
Kılıçarslan Arslan
Halil Çelik
televiziji čuo obraćanje predsjednika İSMAIL KILIÇARSLAN, spremio, obukao bijelu košulju, oprostio se
Erdoğana, za kojeg se do tada nije znalo KOLUMNISTA TURSKIH od supruge i izašao vani. Blizu moje kuće,
gdje je i je li na sigurnom. Pregledao sam ispred zgrade AK stranke okupilo se sto-
i strane medije i vidio da izvještavaju, DNEVNIH NOVINA tinjak ljudi. Iznad nas je jedan helikopter
kao da slave uz naslove “99% uspio puč”, “YENI ŞAFAK” nisko nadlijetao. Bilo je jasno da će se ne-
“Osveta sekularnih Turaka”, “Vojska iz- Tu noć sam oko 22:30h izašao na ulicu. što veće dogoditi. Vikali smo helikopteru
vršila udar u Turskoj” itd. Osjećao sam To je bio i trenutak kada sam shvatio da da se spusti. Ubrzo se helikopter počeo
da ništa nema smisla. Uzeo sam abdest, se radi o izdajničkom državnom udaru. spuštati. Kada smo potrčali prema njemu,
nazvao porodicu, tražio halala, uzeo te- Jednostavan je razlog izlaska na ulice, a iz helikoptera su počeli pucati po nama.
lefon i izašao na ulicu. Ljudi su išli i na to je da se zaštiti svoja domovina, svoj Ispred mene je poginuo jedan čovjek. Heli-
bankomate, u markete po prehrambene narod, naša budućnost i naš izbor. Ako kopter se ubrzo nakon toga udaljio. Narod
potrepštine, Istanbul je bio grad gdje se pitate šta smo sve preživjeli, bolje pitati se sve više okupljao. Do tada nismo znali
niko više nije smijao. Otišao sam pred šta nismo. Ja sam jedan od prvih koji je je li živ predsjednik Erdoğan, a onda smo
zgradu AK stranke jer sam pročitao na došao na most Bosfor, koji je bio zatvo- čuli da se obratio putem TV kanala i da
internetu da će se narod tu skupljati. ren tenkovima. Bez ikakvog upozorenja, je pozvao narod na ulice. Čuli smo da su
Kada sam došao, bilo je već oko stotinu tenkovi i vojnici počeli su pucati po ci- tenkovi u ulici Vatan. Odmah smo krenuli
ljudi. Jedan helikopter, koji je nisko le- vilima. Tu preda mnom poginulo je pet u tom pravcu. Kada smo došli, vidjeli smo
tio sve vrijeme iznad nas, počeo je da se ili šest osoba, a desetine ih je bilo ranje- da se narod popeo na jedan tenk. Vikali su:
spušta. Tada je neko uzviknuo: “Idemo no. Ali, znate li šta se desilo? Narod na “Izađi, izađi!” Tada smo se i mi popeli na
leći tamo da se ne može spustiti!” Svi smo koji je pucano i koji nije imao ni kamen tenk. Policajci su pokušavali uvjeriti narod
potrčali prema helikopteru. Odjednom u ruci ni korak se nije povukao nazad. da se udalji. Poslije smo saznali da je u ten-
su počeli pucati iz helikoptera ne bira- Preko društvene mreže pozivao sam ljude ku bio bivši pripadnik policije koji je bio
jući metu. Sakrio sam se iza jednog auto- da nam se pridruže i usprotive udaru, a u pristalica terorističke organizacije FETÖ.
mobila dok nije prestala pucnjava. Kada svom sam pozivu stalno spominjao riječi On je komandirao ekipom koja je tu noć
sam ustao, vidio sam na desetak metara komandanta rahmetli Alije Izetbegovića, trebala zauzeti zgradu policije. Njega po-
od mene da leži čovjek koji je sa mnom koji kaže: “Velikim Bogom se kunemo da licajci nikako nisu uspijevali uvjeriti da je
potrčao. Bio je pogođen u glavu i odmah robovi biti nećemo!” Hvala Bogu, turski udar propao i da se preda. Bio je uporan da
je preminuo. Pokrili smo ga turskom za- narod pokazao je nevjerovatan otpor koji se ne povlači, ali je policija ubrzo preuzela
stavom koju je imao u ruci. Shvatio sam će se pamtiti godinama i nije dozvolio da tenk. Zatim smo čuli pucnjeve iz blizine
da ta noć može završiti jako loše i u tom bude rob. Moje najveće očekivanje od sve- zgrade Općine Istanbul. Brzo smo tamo
sam šoku počeo telefonom snimati video ga preživjelog jeste da moj narod upozna otišli i vidjeli smo da traje teška borba. Tu
i fotografije. Znao sam da nema nikakve onoga ko stoji iza ovog udara, a to je laž- su bili i policajci koji su nam rekli da smo
koristi to objavljivati u Turskoj jer smo ni mesih i lutkar Fethullah Gülen, od- im mi podrška kao oružje u rukama te da ne
svi isto proživljavali, ali da je potrebno nosno CIA uz sve njihove prljavštine. A napuštamo ulice. S obzirom na to da sam
da svijet čuje šta nam se dešava. Tada sam molim Boga da više nikada ne doživimo fotograf, tu sam noć ponio i fotoaparat sa
svoje zapise poslao svom prijatelju, bratu tako mračnu noć. sobom i pokušavao zabilježiti te trenutke.
iz Bosne Hadisu Zubanoviću, kako bi on Ispred zgrade Općine bila je velika borba.
bio naš glas u Bosni. Zatim smo otišli Pucnjava nije stajala. Ja sam se sakrio iza
ispred zgrade policije gdje su još uvijek AHMET BILAL ARSLAN, jednog drveta, a tada sam primijetio jedno
bili tenkovi. Tu smo s policijom opkolili dijete koje se krilo iza kontejnera. Potrčao
tenkove i preuzeli kontrolu. Ostao sam FOTOGRAF sam prema njemu da ga spasim odatle jer
do jutra na ulicama za našu domovinu i Navečer oko 23h sam putem druš- je to bio položaj između dviju vatri. Čak
od tada sam svaku noć na ulici da bismo tvenih mreža saznao da se dešava držav- sam mislio da je to – to, da se neću odatle
osigurali lijepu budućnost našoj djeci. ni udar na moju domovinu. Brzo sam se izvući. Ali, hvala Bogu, preživjeli smo i ja
22
22 28/7/2016 STAV 28/7/2016 STAV