Page 9 - STAV broj 170
P. 9

nestabilna, uvijek zavisi od volje i interesa ovih malih i nezavi-    U Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde u Kantonalnu skupštinu ušlo je čak
snih. Kad se usvajaju budžeti ili se donose zakoni, prvo morate       jedanaest stranaka
podmiriti njih, a to nas sve preskupo košta.
                                                                      političke stavove, niti pripadaju ozbiljnim strankama. Politika je
    U dijelovima Bosne i Hercegovine s hrvatskom većinom druga-       kod nas postala veoma unosna djelatnost. Najviše vrijede “neza-
čija je slika jer su Hrvati mnogo organiziraniji birači. U Skupštini  visni”. Kad treba donijeti bilo kakvu važniju odluku, njihovi su
Zapadnohercegovačkog kantona, recimo, HDZ sam ima prostu              glasovi najskuplji, iako sami ne mogu uraditi ništa. Veliki vode
većinu, s 13 zastupnika, od ukupno 25. Slično je i u Livanjskom       politiku, a mali uzimaju šićar.
i Posavskom kantonu, gdje jedan, odnosno dva HDZ-a vladaju            Dosadašnja iskustva pokazala su nam da su politički projek-
komotno i stabilno. Nije moguće napraviti precizno poređenje sa       ti koji nastanu iz većih stranaka kratkog vijeka i vrlo ograniče-
stanjem u RS-u jer tamo nema kantona. Ipak, Dodikov SNSD u            nog značaja za društvo. Istina, neki od njih na jednim izborima
Narodnoj skupštini manjeg entiteta sam ima trećinu zastupnika,        ostvare dobar rezultat, a obično nakon toga završe na marginama
a budući da i ostale srpske stranke imaju sličnu politiku, ni kod     društveno-političkih zbivanja. U posljednjih dvadesetak godina
njih ne postoje problemi da se uspostavi i održi vlast.               mogli bismo pronaći mnoštvo takvih primjera; od Silajdžićeve
                                                                      Stranke za BiH, Kadićevih Liberala, Spahićevog GDS-a, neko-
    O višim nivoima vlasti, u kojima, pored ove vrste apsurda         liko varijanata SDU-a, Kljuićevih Republikanaca, Halilovićevog
pluralizma, imamo i etničke principe i podjele, pisat ćemo dru-       BPS-a, Ajanovićevog BOSS-a i drugih političkih pokušaja i pro-
gom prilikom.                                                         mašaja. Neki od nabrojanih u određenom su trenutku obećavali
                                                                      da će postati ozbiljan politički faktor, ali se ubrzo pokazalo da za
    U zapadnim demokratijama politička scena dobro je profili-        tako nešto ipak nemaju kapaciteta.
rana, s jasnim programima i strateškim opredjeljenjima. Samo          Slično je i sa strankama koje danas imaju određenu snagu,
poređenja radi, treba navesti podatak da su u njemačkom Bun-          ali je ona u odnosu na vrijeme kada su formirane mnogo manja,
destagu, koji ima šest stotina neposredno izabranih zastupnika,       poput Radončićevog SBB-a ili Komšićevog DF-a. Čim su dobili
u ovom mandatu parlamentarne svega četiri stranke. Najčešće           priliku da budu vlast, izgubili su povjerenje glasača jer nisu po-
jedna ili dvije formiraju izvršnu vlast. Njemački građanin tako       kazali ozbiljnost i dosljednost u borbi za ono za što su se dekla-
ima mogućnost jasno procijeniti učinak aktuelne vlasti i na osno-     rativno zalagali. I na ovim će se izborima pojaviti nove stranke
vu te procjene, između ostalog, odlučiti hoće li ponovo glasati za    čiji osnivači i čelnici dolaze iz starih i velikih političkih strana-
iste ili će birati neku drugu.                                        ka, u kojima su se afirmirali i dobro profitirali. U ponudi ćemo
                                                                      tako sada imati nezavisne liste, nezavisne blokove, narode i prav-
    S druge strane, ove godine na političkoj sceni u Bosni i Her-     de, građanske saveze. Ostaje nam da vidimo kakva ih politička
cegovine više je od sedamdeset političkih subjekata, a dvije tre-     sudbina čeka, ali staru latinsku da je “historija učiteljica života”
ćine njih će se utrkivati za skupštine u kantonima s bošnjačkom       nećemo izgubiti iz vida.
većinom. U moru stranaka izgubi se osnovni cilj i razlog poli-        Da li nezavisni kandidati ili marginalne političke stranke
tičkog organiziranja. Ne zna se više ko je ljevica, ko desnica, šta   imaju ikakav potencijal i kada pređu izborni prag i postanu dio
su čiji politički ciljevi. Najveći je problem u tom bućkurišu po-     zakonodavne ili izvršne vlasti? Hoće li moći realizirati svoje ideje,
litičkih subjekata i parlamentarnih faktora što niko nije u sta-      ako ih uopće imaju, politički koncept, ekonomski program? Ili
nju preuzeti punu odgovornost za mandat koji dobije. Nijedna          će samo razvodniti političku scenu, usitniti ili poziciju ili opo-
stranka nema dovoljno kapaciteta da sama formira vlast, a birači      ziciju, otupjeti oštrice onima koji će nositi odgovornost vlasti i
ostaju uskraćeni za mogućnost da izmjere učinak onih kojima           time usporavati pozitivne društvene procese?
su dali povjerenje.                                                   Velike stranke rade, vode procese, preuzimaju odgovornost,
                                                                      a ove male ostvaruju vlastitu korist i kritiziraju. S druge strane,
    Takvo stanje nam nameće mnoštvo pitanja. Zašto smo do te          oni koji nose vlast uvijek imaju izgovor kako nisu mogli napraviti
mjere usitnili političku scenu? Zbog čega se pred svake izbore        više jer su dobar dio vlastitih kapaciteta trošili na udovoljavanje
rađaju novi politički projekti, koje uglavnom pokreću oni koji        apetita malih koalicionih partnera. Upravo u tome leži najveći
su do jučer bili kadrovi drugih stranaka? Zašto se kod nas tako       apsurd naše demokratije.                                                  n
često mijenja stranačka pripadnost? Kako to da neki političari,
čim se afirmiraju kroz jednu stranku, osjete da joj više ne pripa-
daju? Da li je zaista riječ o vizionarima koji žele promijeniti svi-
jet ili naprosto svi žele biti prvi? Čime su motivirani osnivači, a
ponekad i vlasnici, novih strančica? Zašto im je politika jedini
izbor, a ni za živu glavu ne žele se baviti nečim drugim?

VELIKI APETITI MALIH STRANAKA

    Najčešći razlog ovakvog političkog egzibicionizma jeste želja
za vlastitom moći i utjecajem, koji se u ovako konfuznom poli-
tičkom prostoru mogu dobro naplatiti. Politička trgovina postala
je svakodnevica, a u toj trgovini najbolje prolaze oni koji nemaju

Da li nezavisni kandidati ili marginalne političke
stranke imaju ikakav potencijal i kada pređu
izborni prag i postanu dio zakonodavne ili izvršne
vlasti? Hoće li moći realizirati svoje ideje, ako
ih uopće imaju, politički koncept, ekonomski
program? Ili će samo razvodniti političku scenu,
usitniti ili poziciju ili opoziciju, otupjeti oštrice
onima koji će nositi odgovornost vlasti i time
usporavati pozitivne društvene procese

                                                                                                                    STAV 7/6/2018 9
   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14