Page 51 - STAV broj 313

pitam ga. Osmjehnuo se nekako cinično. još pojačanja, moramo se koncentrisati Nemamo mnogo municije. Brojim svo-
“Ma ništa, kontam koliko će se još dana u na ovom dijelu.” je okvirove. Odjednom ugledam kako se
ovom blatu i hladnoći provesti do smje- Počinje pješadijska pucnjava. “Evo ih lijevo ispred nas naši momci spuštaju pre-
ne. Vidiš da niko ništa ne spominje.” Sli- s lijeve strane”, javlja se Mirza. Isturam ma odvodnom kanalu. Zaštićeni njegovim
ježem ramenima, ne znam kako bih mu pušku preko grudobrana i istresam rafal. obodom, stižu četnicima s bočne strane.
odgovorio. Lijevo od nas, na tridesetak metara, na- Uhvaćeni u vatru po boku, neki od
Zvižduk granate prekida nam raz- preduju prema nama uz jaku pucnjavu iz četnika odmah padaju pokošeni prvim
govor. Za njom ih dolijeće još nekoliko. pješadijskog oružja. rafalima. Ukopan iznad nas, sad je po nji-
Jedna pogađa direktno naš grudobran. Brzo se kreću štićeni snažnom va- ma zatreštao i naš teški mitraljez.
Uspijevam se sageti i okrenuti glavu na trom iz dvije “prage”. Tup udarac i mo- Prvi četnički redovi momentalno
suprotnu stranu. Osjetio sam jak udarac mak pored Mirze biva odbačen. Mlaz su razbijeni. Neki su od njih ostali ne-
direktno u lice i po šaci koju sam podigao krvi iz njegovog vrata prska me po de- pomični, a dio onih koje nije uhvatila
da se zaštitim. Udar me obara. Klizim niz snoj ruci. Mirza ga brzo povlači za noge naša vatra puzali su udesno. Okrećem
zid tranšeje. Tren kasnije podižem se na i namješta u ležeći položaj. Momak kr- se natrag i ugledam iza nas, na nekih
koljena. Osjećam jaku bol u vilici i de- klja pokušavajući nešto reći. Brzo va- petnaest-dvadeset metara, uz stablo ve-
snom oku. Neko me dohvaća za rame i dim zavoje i nastojim ga previti. Kao da likog jasena ukopan “Browning”, koji je
pita jesam li dobro. Ne odgovaram. Ču- ga guši krv dok nešto pokušava kazati. neprestano pucao.
jem povike da četnici dolaze. Po njegovim raširenim krupnim Uhvaćeni između dvije unakrsne va-
Mirza me preskače i penje se na gru- očima vidi se da je u šoku. Krv ispod tre, četnici nisu znali šta ih je snašlo.
dobran. Ja još sjedim i držim se za glavu. zavoja šprica u ritmu otkucaja srca. Pokušavali su se po svaku cijenu vratiti.
Asif me uzima za rame i podiže mi glavu: Iza naših leđa bjesni borba. Prola- Na motoroli čujemo miješanje poru-
“Dobro je to, nije ništa opasno. Udario te ma se puščana paljba. Toliko je zaglu- ka i onda odjednom nekog kako priča na
komad zemlje. Malo te rastreslo, imaš sit- šujuća da ne čujem šta Mirza govori. ruskom jeziku. Mirza me gleda i nekako
nu posjekotinu ispod oka. Evo nam gosti Pokazuje mi rukama da momka podi- se kiselo osmjehnu. “Čuj, Rusi. Pa gdje
idu, pripremi se.” gnemo i ponesemo. Iznosimo ga po- ste vi, tovariši, krenuli”, viknu sasipajući
Ustajem i gledam preko grudobrana. gureni, gotovo na koljenima. Više ga još jedan dugi rafal.
Dvjesto metara od nas velika grupa agre- vučemo nego što ga nosimo. U susret Naši se momci vraćaju preko kanala.
sorskih vojnika kreće se prema nama li- nam dolaze još dva momka iz Brčan- Ispred nas, kroz dim i oslabljenu pucnja-
jevom stranom šumice. ske brigade i nekako ga uspijevamo vu četnici i dalje pokušavaju izvući mrtve
Čuje se brundanje motora. U prvi se iznijeti iza tranšeja. koji su ležali bliže nama.
mah čini da je tenk, ali se desno od agre- Dovlačimo ga do trećeg rova, a izno- Uskoro se sve smirilo. Pokoji pucanj
sorskih vojnika pojavljuje “praga”. Za sači ga odnose dalje. “Idemo”, reče Mir- i rafal s njihove strane.
njom odmah i druga. Kreću bočno u od- za, “požurimo da pomognemo našima.” Naslonjen na grudobran, gledam pre-
nosu na napadače. Prva odmah osipa va- Pucnjava ne jenjava na našem dijelu ma njima. Još jedan suludi izlet platili su
tru po našim položajima. Saginjemo se. linije. Stižemo i zatičemo pogođenog s mnogo života. Njihova luda ideologija
Uz tutanj, projektili pogađaju i prelijeću Asifa. Srećom, lakše je ranjen. Metak odvela ih je direktno u smrt. Gledam oko
preko grudobrana. ga je okrznuo u predjelu lijeve nadlak- sebe u smirena lica, čađava od gasova i
Momak iz Brčanske brigade gleda sa tice. Četnici nešto nerazgovijetno viču dima baruta.
strane preko grudobrana. “Idu pravo na na megafon. Razaznajemo da spominju Ledeni vjetar počinje fijukati jače nego
nas”, govori nam drhtavim glasom. Praga “balije” i “Aliju”. jutros. Trljam ruke, uzimam lopatu i po-
tuče sve bjesomučnije po našem položaju. Štićeni vatrom “prage”, krenuli su u činjem dubiti tranšeju. Duga će ovo biti
U našu tranšeju utrčavaju još dva momka totalni napad. Više nemamo drugih op- noć, duga i ledena. Niko od nas ne zna šta
iz Brčanske. Jedan od njih, sav zadihan, cija, otvaramo vatru iz svih cijevi. Prilaze donosi sljedeće jutro, a šta dan. Mi imamo
pokazuje na teren ispred nas. “Vidjeli nam na dvadesetak metara i ne pokazuju samo jednu misao i jedan cilj: odbraniti i
smo odozdo, idu na vas, uskoro će doći namjeru da se povuku. opstati, opstati i odbraniti. I ništa više. n

STAV 5/3/2021 51