Page 37 - STAV broj 249

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Čitajući neka stara pisma

TAKO PIŠU ISTINSKI

PRIJATELJI

Držim u ruci njegovo pismo napisano i odaslano 1996. godine. Čitam ga i,
premda sam o Flanaganu već pisao, naprosto ne mogu odoljeti snažnom
Piše: porivu da ga se ponovo prisjetim, napose njegovog pisma. Evo ga: “Dragi
Sadik IBRAHIMOVIĆ prijatelju, nadam se da si živ i da si na istoj adresi koju si mi svojedobno dao,
a ako nisi (mislim živ, čuo sam za rat u Bosni), moje molitve su s tobom’”

akon mnogo godina, nedavno čuvam sve i svašta, pronalazim nekoli- “Dragi prijatelju,
sam na ulici vidio negdašnjeg ko pisama koja mi je pisao dok sam bio Nadam se da si živ i da si na istoj
bliskog mi prijatelja. Išao mi je u u vojsci. adresi koju si mi svojedobno dao, a ako
Nsusret uskom uličicom koja spaja U njima iščitavam uglavnom žalopo- nisi (mislim živ, čuo sam za rat u Bosni),
Trg slobode i Most s kipovima, uspravan, jke o problemima s hirovitom djevojkom moje molitve su s tobom.
neprirodno podignute glave i promijenje- s kojom je u to vrijeme bio u vezi, o ne- Nedavno sam napisao i postavio novi
nog izraza lica. suglasicama s roditeljima, o gitari kojom dramski komad u jednom pozorištu u Por-
Sve i da smo htjeli, susret nismo mogli nije zadovoljan, a novu i bolju ne može tlandu. Postavka je doživjela lijep uspjeh
izbjeći, zapravo jesmo, mogli smo, mogao dobiti, pa otud i nesuglasice s roditeljima i, prema prvim reakcijama publike i kri-
je, primjerice, neko od nas ući u bilo koju i tako dalje, i tome slično. tike, vjerovatno će biti dijelom stalnog
radnju, graditi se da ga nešto interesira, Čitam pisma, uviđam da lik u njima repertoara ovog pozorišta.
zapitkivati ovo ili ono, kupiti tako mi- piše skoro pa isključivo o sebi, mene u Veliki uspjeh, složit ćeš se?! No, bez
nut-dva vremena, koliko je potrebno da njima nema, tek sporadično, efemerno, u tvoje pomoći, uvjeren sam, teško da bih us-
onaj drugi prođe, zamakne, a potom izaći beznačajnim naznakama, pa kako se još pio. Zasigurno se pitaš kako je to moguće?
i mirno nastaviti svojim putem. jednom tvrdo uvjerih da mi zaista nikad Eto, moguće je, a evo zbog čega smatram
Ali ništa od toga, jer takav uzmak, dalo nije bio prijatelj, baš onako ravnodušno da je tako: u dramski tekst, inače eksperi-
se to u zraku osjetiti, bio bi očita mani- vratih ih u kutiju, pa ponovo uzeh natrag, mentalno strukturiran, inkorporirao sam
festacija slabosti, nemoći, straha, poraza iscijepah, bacih u kantu za smeće i pro- dvije tvoje pjesme koje su mi se osobito
na koncu. Takvo šta, takav ishod, zorno trljah rukom od ruku kao kakav dobar dopale. Mnogi su, čestitajući mi, ukazivali
se to moglo vidjeti na njegovom skame- domaćin koji je uspješno završio težak, upravo na uspjele i lijepo složene lirske
njenom licu, moj bivši prijatelj nipošto mučan, a neizbježan posao. pasaže u predstavi, a ja sam bezočno lagao
nije htio, a ni ja. U istoj kutiji ugledah pismo čiji je poši- i gradio se njihovim autorom. Molim te,
Išli smo uskom pješačkom stazom je- ljalac Mike Flanagan, moj stari londonski oprosti mi! Ti, naravno, teško da bi ikad
dan drugom u susret, ovlašno se očešali prijatelj: glumac, dramski pisac, drama- saznao za ovu moju malu krađu, ali osje-
ramenima i mimoišli, bez pogleda, rije- turg, pjesnik, novinar i, prije svega, izni- ćam se... ne, nisam mogao ne reći ti sve
či, pozdrava, kao dva potpuna neznanca. mno obrazovan, osebujan čovjek, prepun ovo, tim prije jer si zbog mene izgubio i
I to je sve. lijepih, lucidnih ideja i inicijativa, riječju, onaj posao u Londonu.
Tako, eto, završavaju prijateljstva koja osoba kakva se rijetko viđa i dugo pamti. Ako potvrdiš primitak ovog pisma, u
to, ustvari, nikad nisu ni bila, ali ne bih Bio je teatarski čovjek, te smo, onoliko znak zahvalnosti poslat ću ti integralni
više i dalje o tome, nebitno je, zaboravlje- koliko su moje obaveze dopuštale, najvi- dramski tekst i druge materijale vezane za
no, arhivirano i, još k tome, svako je, ili še vremena provodili skupa u nekom od predstavu. Nadam se da hoćeš, a do tada
skoro svako, imao u svom životu barem londonskih pozorišta u kojem bi Flana- lijep pozdrav i, još jednom, oprosti mi!”
jednog takvog “prijatelja”, pa pričom o gan bio angažiran kao dramski pisac ili Dakako, odgovorio sam na njego-
tome, uz neizbježne ružne priče ili, još dramaturg, no, preduga je to priča, pa mi vo pismo i, u najkraćem, naglasio da
gore od toga, patetične lamentacije, a to je valja preskočiti. pjesme o kojima priča nisu moje, da
uopće ne želim, neću reći ništa novo, ni Dakle, držim u ruci njegovo pismo sam ih samo preveo, da je u pitanju
sebi, ni drugima. napisano i odaslano 1996. godine. Čitam nesporazum, da nema razloga ispriča-
Ipak, da budem dokraja iskren, taj i ga i, premda sam o Flanaganu već pisao, vati mi se, da...
takav susret nije me ostavio baš potpuno naprosto ne mogu odoljeti snažnom po- Dugo gledam u pismo, vraćam ga u
ravnodušnim. Tako, po povratku kući, rivu da ga se ponovo prisjetim, napose kutiju, zatvaram je i šapućem: “E, ovakva
iz jedne od kartonskih kutija u kojima njegovog pisma. Evo ga: pisma pišu istinski prijatelji.” n

STAV 12/12/2019 37