Page 82 - STAV broj 154
P. 82
kultura
“Pored političkih razlika, ipak, ima nešto
što bi moglo okupiti znatan kadar poštenih
pregalaca na velikoj narodnoj raboti,
koji bi, bez obzira da li su pravoslavni
ili muslimani, doseljenici ili domorodci,
mogli biti pioniri bolje budućnosti
Sandžaka”, napisao je Gojko Tepić
odbranio dvije doktorske disertacije, a po povratku u Srbiju po- Prostor pod jurisdikcijom ZAVNOS-a (Zemaljsko antifašističko
staje profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu. Zbog političkog vijeće Sandžaka) – 1943.-1945.
djelovanja, više je puta osuđivan, a zbog toga je i izbačen s Prav-
nog fakulteta. Ubrzo je interniran na godinu u Tutin i Sjenicu, “DUG UBOGOM SANDŽAČKOM SELU”
kada se upoznaje s prilikama u Sandžaku. Koliku je ljubav prof. Gojko Tepić ide i korak dalje objašnjavajući političku ideju
Jovanović imao prema Sandžaku, pokazuju i prve dvije rečeni- lista: “Sandžak je bio pastorče svih vlada i režima. (...) Sandžak je
ce napisane na naslovnici 1. broja Sandžaka (1932): “Ako je isti- bez puteva, bez željeznica, bez industrije, bez rudarstva, sa slabo
na da se glavno bogatstvo naše zemlje sastoji u njenim ljudima, razvijenom primitivnom trgovinom, bez kapitala i kredita, uopšte
onda to najviše važi za Sandžak. Ljudski materijal koji se tu na- bez svega onoga što je potrebno za napredak i blagostanje jednog
lazi odista izgleda vrlo dobar.” kraja. Sa bolom se mora konstatovati da Sandžak uopšte nema
željezničke pruge, nijedne poljoprivredne škole i nijedne uređe-
Već od prvog broja Sandžaka primjetno je jako sandžačko ne bolnice. (…) Kad je sve tako, onda Sandžak treba da ima svoj
usmjerenje. U kontekstu političke profilacije lista, naročito je list koji će okupljati oko sebe ono što je najbolje u Sandžaku sa
zanimljiv uvodnik uredništva iz 1937. godine u prvom broju zadatkom da se sa sopstvenim snagama doprinese, koliko je mo-
Novog Sandžaka, koji pod naslovom Prva riječ ističe sljedeće: guće, napretku svoje rodne grude. List koji će stalno govoriti o
“Široki narodni slojevi naše seljačke zemlje još su nepismeni životnim potrebama Sandžaka. Ako bar ne razbudi mjerodavne,
i politički neprosvijećeni, a seljak u Sandžaku, u ovoj našoj doprinijeće da školovani ljudi, a izrazito omladina, osjete koliko
širokoj zemlji, ima, bez svake sumnje, najgoru sliku, u eko- duguju ovom ubogom sandžačkom selu iz koga su iznikli. Pored
nomskom, kulturnom i političkom pogledu. (...) N. Sandžak političkih razlika, ipak, ima nešto što bi moglo okupiti znatan
zalagaće se da naš seljački narod, stvarno, a ne samo na jeziku, kadar poštenih pregalaca na velikoj narodnoj raboti, koji bi bez
bude ‘izvor i utoka vlasti’, a ne samo ‘posljednja rupa na svi- obzira da li su pravoslavni ili muslimani, doseljenici ili domo-
rali. N. Sandžaku će biti glavni zadatak: političko, kulturno i rodci, mogli biti pioniri bolje budućnosti Sandžaka.”
ekonomsko prosvjećivanje i podizanje sandžačkog seljaka, koji Sandžak je na svojim stranama često pokušavao promijeniti
je, uzgred budi rečeno, od oslobođenja do danas stalno bio za-
vođen od raznih političkih špekulanata. (...) N. Sandžak će biti
borbena zastava za sve one koji hoće da pomognu ovaj naš za-
ostali i zapušteni kraj.”
neka zaostala shvatanja, ali i upozoriti sandžački narod na one
elemente koji pokušavaju manipulirati njim. Jedan je od takvih
tekstova Muslimani Sandžaka i Savez zemljoradnika Zufera Mu-
sića, pravnika i uglednog bošnjačkog intelektualca porijeklom
iz Plava, kasnije revolucionara i slavnog komandanta Prve ko-
sovske udarne partizanske brigade i general-majora JNA.
“Bez pristupačnih saobraćajnih sredstava i neorganizovan,
seljak je prinuđen da prodaje svoje proizvode kako mu drugi
cijenu odredi. (...) Naš seljak sve to trpi kao da se njega ne tiče.
Mnogi misle da je tako Allah odredio. Seljak ima da radi i da
jedva živi, a drugi bez prosipanja znoja i snage da uživaju i če-
sto nemilice rasipaju”, napisao je Musić u 3. broju Novog San-
džaka 1938. godine.
List Sandžak bio je središte sandžačke političke ideje i mje-
sto formiranja novog sandžačkog narativa koji je u fokus stavio
zajedničke probleme i bošnjačkog i srpskog i crnogorskog na-
roda u Sandžaku i njihovu emotivnu vezu “prema rodnoj grudi
i zemlji”, kako su nazivali Sandžak. Sandžak je bio i nukleus iz
kojeg se kasnije razvila i ideja ZAVNOS-a. Narativi formirani
tada i danas su prisutni u sandžačkoj politici, s bitnom razli-
kom – beogradska i podgorička politika uspjele su sandžačke
Srbe i Crnogorce udaljiti od ideje Sandžaka, od ideje njegove
posebnosti i specifičnosti.
Ove novine ostavile su trajni otisak u historiji ovog područ-
ja, kao i pisanu baštinu multietničke borbe za ravnopravnost
Sandžaka. Svi brojevi lista Sandžak sačuvani su u arhivi prije-
poljskog lokalnog lista Polimlje. n
82 15/2/2018 STAV
