Page 3 - STAV broj 322-323
P. 3

UVODNA RIJEČ


            Filip Mursel Begović






                                                          Zbijmo safove dok ne bude kasno

                                              NAPADNUTI SMO



                                                OD SAMIH SEBE








                ok je u našem političko-društve-  samopreispitati, stati na čas i primijetiti   Isto tako, svako ko se smatra muslima-
                nom kafezu trajala gladijatorska   da je javno tumačenje reisove poruke „na-  nom ili barem pripadnikom „muslimanskog
                borba, a masa navijala, kličući čas   padnuti smo“ ustvari bio dokaz jednog za-  kulturnog kruga“ čuo je da je „ramazan pri-
         Djednom, čas drugom borcu, tik     strašujućeg stanja u kojem smo se zadesili.   lika“. Hoćemo li tu priliku iskoristiti, usko-
          pred početak ramazana, reisul-ulema Hu-  Naime, napali smo jedni druge. Napad-  ro ćemo saznati. Izražavamo sumnju, ali i
          sein ef. Kavazović obratio se imamima na   nuti smo od samih sebe. Proždiremo sami   dalje se nadamo, polazeći od samih sebe
          Skupštini Udruženja ilmijje IZ u BiH. Od   sebe, negdje duboko iznutra, a naš zajed-  jer to je prva instanca od kuda se kreće u
          svega što je izrekao mediji su prenijeli samo   nički stomak koji bi trebao primati duhov-  popravljanje stanja zajednice. Međutim,
          jedno: „Napadnuti smo!“ Neko je čuo da se   nu hranu neophodnu da jedan narod pre-  po kafezima naših sukobljavanja trebala bi
          oglašavaju ratno-odbrambene trube, a neko   živi odjednom se pretvorio u kanibala koji   postojati svjesnost da se mir ne može sklo-
          se trudio proniknuti šta je to reisul-ulema   je otišao tako daleko da jede samog sebe. A   piti jednostrano, da on mora biti obostran.
          ustvari poručio. Rekao je da su „napadnute   kada bismo si samo dopustili časak predaha   U našem slučaju, ako ni zbog čega drugog,
          praktično sve naše vrijednosti“ i „da vojske   od ujedanja, kada bi taj lijepoduh koji živi u   potreban je unutarbošnjački mir barem u
          negativnih sila staju na put moralu, dobroj   nama na trenutak odmakao se od naših tje-  ime očuvanja države koja jeste pod napa-
          komunikaciji među ljudima, ljubavi i tole-  lesina obuzetih vatrom međusobne mržnje,   dom secesionizma. Dug je zao drug, pa bi
          ranciji; da koče uspostavu reda, progres i   možda bismo uvidjeli otkud napad ustvari   trebali znati svi oni koji „napadaju“ da se
          uspješan rad; da truju vrela humanosti, nade   dolazi. Ima onih koji se uopće ne zamaraju   „napadnuti“ u jednom trenutku počinje
          i ugodnog života; da ljudima pomućuju ja-  ovakvim promišljanjima jer nose neprebolne   braniti. Niko ne bi trebao, kako rekosmo,
          sno viđenje stvari“. Rekao je i da bez sum-  rane genocida na svojim plećima, jer znaju da   potcijeniti bošnjački osjećaj za odbranu.
          nje „živimo u vremenu velikih fitneluka,   je gubljenje vremena raspravljati o očigled-  Ko god misli da Bošnjak može deverati u
          globalnih i lokalnih“ i da ih je „teško sve   nom, jer im je nepodnošljiva spoznaja „da   stanju vreće za udaranje, viječno nijem, taj
          uočiti, raspoznati i stići im se suprotstaviti,   se dušmani vesele“ dok se mi proždiremo.   se grdno vara.
          jer nadolaze jedni za drugim ‘poput prame-  Do te mjere da su došli na ideju da predlože   I još nešto, a tiče se i obraćanja reisa
          nova mrkle noći’“.                „mirno razdruživanje“. Do te mjere da su po-  Kavazovića. Islamska zajednica u BiH jeste
            Ustvari je reis opisao opću atmosferu u   mislili da će se Bošnjaci međusobno pobiti i   institucija bez koje ne može biti organizi-
          našem kafezu, ne imenujući nikoga pojedi-  da neće biti ni potrebe da se kreće u bilo ka-  ranog islamskog života u BiH. Ko je napa-
          načno, apelirajući na stanje naših poroblje-  kve „marševe na Drinu“. Tu su se prevarili   da, mimo činjenica i argumenata, ne misli
          nih srca koja se više ne trude oplemenjivati   jer potcjenjuju Bošnjake. Naš je vrijednosni   dobro ni islamu ni muslimanima. Posebno
          jedni druge, nego se radije pohlepno i prož-  sistem nagrižen i ugrožen, ali i dalje posto-  boli kada slušamo naše bošnjačke intelek-
          drljivo ujedaju. I tako je to „napadnuti smo“   ji. Kada je u pitanju država, spora nema. No,   tualce, koji su često bili ugošćavani i paže-
          čitano i tumačeno iz različitih vrijednosnih   „dušmani se vesele“ kada nas vide kako se   ni od Islamske zajednice, kako trabunjaju
          perspektiva. Kao da se nije uočila množina   međusobno ujedamo i prebijamo namrtvo.   o „sveštenstvu“ sve tri etnonacionalne za-
          na kojoj je reisul-ulema insistirao. Nije se   Zahvalni su nam što smo im bez naplate be-  jednice koje zbog uplitanja konfesional-
          prepoznalo to nešto „naše“, ono „zajednič-  splatno odradili posao. I skontali su, upravo u   nog postaju zavađena plemena. Pitamo se
          ko“ što je pod napadom. Postojimo li više   takvo stanje Bošnjaka treba ulagati. Isplati se.   jesu li ikada takvi uvidjeli stanje naših po-
          uopće kao „mi“, ili smo u tom kafezu postali   Ipak, krivnja za naše stanje suštinski ne   vratnika, kojima je upravo džamija i njen
          ništa doli ja, pa ja, pa ja, pa ja zvjerad jedni   može dolaziti izvana, ona se goji poput kan-  imamski kadar ne samo mjesto ibadeta
          drugima? Pričamo li više uopće u tim „pra-  cera iznutra. Naime, niko, pa ni Bošnjaci, ne   nego i izvor kulturno-društvenog elana. I
          menovima mrkle noći“ koja nas je zadesila?   može biti uništen ako se prije toga sam ne   nije tako samo u manjem entitetu, tako je
            Pretvorili smo se u navijačke skupine   uništi i ne postane lahak plijen grabežljivci-  po čitavoj bošnjačkoj dijaspori. Ne vide to
          koje su odjednom čule „napadnuti smo“ i   ma. Zato se i poručuje prije namaza u džema-  oni koji su oslijepili od ugode koju im pru-
          svaka je to tumačila kako joj je odgovaralo.   tu: „Zbijte se i ispravite (poravnajte) safove.“   ža dojam vlastite važnosti, od ega koji im se
          Kafezi su se otvorili i iz njih su nahrupili   Kada ostaju praznine, u njih ulazi šejtan. Čuo   naduo poput horoza. Zaboravljaju da su se
          prijeteći prsti koji su se upirali čas na jedne,   je to svako ko je ikada ušao u džamiju. A kako   urbane sredine razvijale oko džamija, a ne
          čas na druge. Neko je tvrdio da je reis mi-  ćemo se mi zbiti kada se gnušamo jedni dru-  obrnuto. Ne shvataju, gluhi, da iz džamija
          slio na „ove“, a neko je bio uvjeren da je za   gih, kada bismo si umjesto poravnanja safova   teče život koji osvjetljava mrklu noć i gasi
          napad optužio „one“. Rijetko ko se usudio   ravnali kičme i izbijali zube?   pramenove vatre.       n


                                                                                                     STAV 7/5/2021 3
   1   2   3   4   5   6   7   8