Page 3 - STAV 67 16.06.2016

UVODNA RIJEČ

Nikola Petković

Smrt lutalice u potrazi za sobom

AKO NAM IZMAKNE DUŠA,

RAZGOVOROM TREBAMO

DOĆI DO NJE

Otišao je Zilhad Ključanin. Posljednji put odgovornost. Zilhad je umro gotovo na Oklahomi. Godine devedesete. U ime kr-
vidio sam ga na Hvaru. Ja u nekom svom isti dan kada je u Americi netko tko u ši- šćanskog fundamentalizma. Janett Reno,
filmu. On u nekom svom. Nismo se preri- rokom smislu pripada i njegovoj kulturi, tada na samom vrhu Vlade SAD-a, spržila
ječili, ali se nismo ni pošteno susreli. Imat i njegovoj duhovnosti, ali nikako njego- je ekipu lunatika koji su se odazivali na
ćemo vremena, znali smo da imamo pravo voj mirnoći pred sabiranjem sa svijetom u ime “Branch Davidians”. I niti jednom se
o tome i tako misliti. No, propustili smo ime i njegove kulture, ubio 50 ljudi. Kraj- nije taj zločin osudio u ime religije. Nego
ono neoprostivo. Nismo se pred put jedan nje je vrijeme, Zilhade, da se prestanemo u ime pojedinca. A kad su pali Tornjevi,
od drugog oprostili. Povod našeg susreta skrivati pred samima sobom i da kažemo bio je to zločin u ime religije. Nije mi ja-
bio je Književni festival “Faropis”, a na da je dosta manipulacije nama da bi se u sno kako to da jedna dominantna religi-
kojemu se govorilo o Dževadu Karahasa- ime nas ikome oduzimala komunikacija ja odgovara u jednini kad počini zločin,
nu. Istom onom Dževadu koji je u jednoj s drugim. I život. a ona druga u množini.
od knjiga otvorio upitnik kojega život ne Licitirati dimenzijama zločina nema
zna, a možda i ne želi zatvoriti: “Zašto je smisla. No, univerzalizacija odgovornosti
sve ljepše u očima sjećanja?” Pedeset je ljudi ubijeno zločina u ime islama nastavit će se sve dok
Čedo je, kaže Zilhad, imalo nesanicu. u ime religije i uvjerenja se ta religija bude ograđivala od zločina
Usput bi mu zujanje muha donijelo san. partikularizirajući ga. Pa nisu svi katolici
To je bilo sve u svemu negdje drugdje. u čija je imena Zilhad palili lomače. Pa ne ubijaju svi muslimani.
Negdje gdje dom sa sobom nosiš kao u Ključanin, ne bi li se I treba, da se vratim Zilhadu, poče-
rancu. U domu polarnih svjetala iz jed- liječio od svijeta ili od ti pričati o kolektivnoj odgovornosti re-
ne od rijetkih Zilhadovih knjiga o koji- ligije koja je omogućila ovo. Kao što su
ma nisam pisao. Ja sam, kao ono, pokri- sebe samog, napisao Giordano Bruno, Galileo Galilei, mnogi,
vao poeziju. A ovo je proza. Dom aurore milijun stihova. I mirnih svaki sa svojim posljedicama, rekli da se
borealis. A Zilhad je sa strašću pokrivao i glasnih, i dijaloških i zemlja ipak kreće. U kom smjeru, teško
ne samo jedan rod, ne samo jednu vrstu, je jednoznačno reći. Svi smo upleteni u
ne samo jedan žanr. Pokrivao je život. A monoloških… O njima nerazmrsivu mrežu uzajamnosti. A ako
sada je život prekrio njega. Mada se nje- sam pisao. Svijet je ona pukne, predstoji nam puknuće. Ne
govi sunarodnjaci, i to u Norveškoj, piše zaista na kraju postoji niti jedna vrijednost važnija od
Zilhad, veoma rijetko čude kako to da on života jednog ljudskog bića. Probudimo
komunicira s fetivim Norvežanima (a nije se, bez obzira na vjeru, krizu, uvjerenja
njihov), on, kaže, nikada nije znao odgo- Pedeset je ljudi ubijeno u ime religije i dajmo shvatimo da, kako je to i Zilhad
voriti na to pitanje. I rekao je da razlog i uvjerenja u čija je imena Zilhad, ne bi napisao, ako nam izmakne duša, razgo-
komunikacije nije do njega nego do nji- li se liječio od svijeta ili od sebe samog, vorom trebamo doći do nje. Naravno, ne
hovih srca i očiju. napisao milijun stihova. I mirnih i gla- smijemo u tome kasniti. Pustimo porije-
Bilo je srca i očiju, i naših i tuđih, u snih, i dijaloških i monoloških. O njima klo i zagledajmo se u ishodište. Ionako
vremenima proizvodnje drugog u kojima sam pisao. Svijet je zaista na kraju. Su- samo putujemo zemljom koju, ne znam
nitko nije bio imun na barem verbalni očeni smo s gadnom binarnom opozici- po kojoj logici mašte, prisvajamo. Uvaži-
eksces. I toga se sjećamo. No, ova Zilha- jom: imenovati stvari ili ih premaziva- mo porijeklo, ali kao put k razgovoru. Jer
dova smrt, smrt lutalice u potrazi za so- ti nijansama razlike u jednom. Zašto? do početka nećemo doprijeti. Ne zato jer
bom, nekako mi je otvorila srce i oči i ba- Kako? U ime islama ubiti 50 ljudi, ma je to nemoguće. Zato jer je to imbecilno.
rem probala uokviriti problem kolektiva koliko ta verzija islama bila iščašena?! Riječju mislim završio je tu rečenicu
i njegove odgovornosti. Želim opravdano No, nije drukčije ni s kršćanima, barem Ključanin, pozdravivši se s nama s upo-
istinito vjerovati da ne postoji kolektiv- kad je tuđa smrt u pitanju. Tim Mc Ve- zorenjem. A od upozorenja do uprizore-
na krivica. Ali itekako postoji kolektivna igh digao je u zrak federalnu zgradu u nja dijeli nas samo nekoliko slova. n

redskcija@stav.ba

STAV 16/6/2016 3