Page 8 - STAV 67 16.06.2016

NA MJESTU DOGAĐAJA

pred džamijom nekima govorio: “Srušili
su moju džamiju.” Oni koji ga se sjeća-
ju kažu da je bio zdrav, ali da ga je srce
uhvatilo. Ali kako i gdje je živio, teško
mu je bilo ostati zdrav. Eto, to je bilo. A
ko je Nurija Milić, koji je napravio dža-
miju, a da ništa nije imao svoga!? Mnogo
manje i od Hasana Buzadžije.
Ostao je rano Nurija bez roditelja. Za-
vršio je četiri razreda osnovne škole, ali se
nije odvajao od nekog starog hodže koji
ga je u svojoj kući učio arapskom pismu
i vjeronauci, pričao mu priče iz života
Božijih poslanika. I tako do devetnaeste
godine, kada je pozvan u JNA. Iz Armije
je pušten nakom samo tri mjeseca, a da
niko nije znao razlog. Iz nje je izašao pun
straha i tjeskobe. Stavio je fes na glavu i
pravo u Sarajevo, gdje je naumio živjeti,
a bez kuće i kućišta. Samo bi vikendom
išao u svoje selo Mahala. Svi su ga pozna-
vali u Starom Gradu, najviše oni koji bi
danima oko Begove džamije sjedili i is-
pijali kahve. Nurija se vješto našao u ovoj Pećina u kojoj je
čaršiji. Prodavao je islamsku literaturu, Nurija boravio dok je
gradio džamiju
tespihe, hamajlije, list Preporod, slike s
orijentalnim motivima. Bio je uvijek čist
i lijepo obučen, s fesom na glavi, horan za
razgovor da su se oko njega svi okupljali. Cigla za munaru
koju je Nurija pripremio
I sve kupovali. A vrijeme komunistič- stoji i danas
ko, kada se islamske knjige nisu smjele
prodavati na ulici uzvikujući njihove
naslove. Nurija se nije obazirao na vri-
jeme, sve do jednom. O tome nam pred
Begovom džamijom ispriča njegov rođak
Sabahudin Milić: “Dvojica krupnih lju-
di u istim odijelima, nakon što je klanjao
podne-namaz u Begovoj džamiji, sače-
kali su ga na izlazu, uhvatili ga za ruke
i poveli, a svi su sklanjali poglede. Niko
da ga brani. On je poslušno išao s njima
do njihovog automobila iznad Baščaršije.
Nekuda su ga odvezli. A mi smo ga če-
kali ispred Begove džamije. Ali se nije
vraćao. Uzimao sam abdeset za ikindiju
kada me neko dohvati rukom. Okrenuh
se i ugledah Nuriju pored sebe, rasprema
se za abdesta. Jedva ga poznah. Glava mu
je bila podbuhla, oči skoro zatvorene,
sve na njemu izderano. Dok se abdestio,
ispričao mi je da su ga odvezli na Igman
i da su ga tukli pesnicama dok nije pao, a
onda su ga udarali nogama. Sve su knjige
stavili u prtljažnik automobila i otišli, a
on ostao ležati. Kada više nije čuo zvuk
automobila, ustao je i krenuo pješke pre-
ma gradu. Ni sam ne zna koliko je išao
dok se nije obreo u abdesthani Begove
džamije. Nakon namaza, svi su prilazili,
a on im je sve ispričao. Stariji Ahmet,
koji je volio Nuriju, otišao je do svoje
kuće i vratio se s odjećom. U abdesthani
se Nurija presvukao, a ono smo njegovo
poderano bacili. Nakon ikindije, otišao je
u park u kojem je spavao, a sutradan pri-

8 16/6/2016 STAV