Page 9 - STAV 67 16.06.2016

Nurijin mezar na
mezarju “Kolijevka”,
Nurija Milić Goražde

je podneva prodavao je knjige i tespihe
uzvikujući još jače naslove knjiga. Svi su
ga zaustavljali ne bi li mu šta kupili. E,
otada sve je manje govorio, samo kada ga
kupci zaustave.”
Danju je trgovao, a u ljetnim danima
spavao u parku ili su ga gazde puštale u
konačište. Godine su prolazile. Ovi bi ga
“udbaši” povremeno opet vozili na Igman,
a narod bi ga liječio i donosio mu odjeću.
A on sve zatvoreniji. Neko mu je dao spi-
sak siromašne djece koja su pohađala me-
dresu, a on ih je obilazio i davao im sav
novac koji je zaradio od prodaje knjiga i
tespiha. I tako iz mjeseca u mjesec.

NI ČOBANI MU NISU DALI MIRA Originalni prozor koji
“Tih dana”, sjeća se Bajro Perva, sa- je preživio paljenje
dašnji novinar Preporoda, “bilo je takmi-
čenje učača Kur’ana, osnovaca. I ja sam se
takmičio. Dok smo čekali da nas pozovu
ovi iz komisije, pojavio se neki čovjek u
crnom odijelu s korpom od pruća. U njoj
su bila domaća svježa jaja. Svima nam je
dao po jedno jaje da popijemo zbog ja-
snoće glasa. I tražio je da sjednemo kako
bismo se odmorili pred takmičenje. Po-
slušali smo ga. Moj je glas oduvijek bio
hrapav. Na polaganju je toga nestalo, bio
je mnogo jasniji pa sam osvojio treće mje-
sto. Nakon polaganja, sviju nas je častio
čajem u divanhani, sa svima se šalio go-
voreći da smo mi njegovi budući hafizi.
Bio je to Nurija Milić, rekli su nam ka-
snije oni iz komisije.”
I odjednom, Nurija se i u toj svojoj
povučenosti promijenio. Progovorio je,
pa je sve iznenadio. Pričao je okupljenim

STAV 16/6/2016 9