Page 10 - STAV 67 16.06.2016

NA MJESTU DOGAĐAJA

pred Begovom džamijom da u selu Ma-
hala hoće napraviti džamiju, a svi su mu OBNOVA NURIJINE DŽAMIJE
se u čaršiji smijali. Kada bi otišao, govo-
rili su da se Nurija “nahladio” jer i oni
koji su zaimali u to vrijeme nisu to smjeli Sabahudin Posljednjih godina Sabahudin Milić, rođak Nurije
ni pomisliti. Neki od gazda poklanjao bi Milić Milića, obnavlja džamiju u Mahali. Mnogo su mu
mu nov crni kaput i nov fes, pa je izgle- pomogli imami Nezim Halilović Muderis i Mustafa
dao ozbiljnije, ali nije prestajao pričati Spahić Mujki, koji su u svojim džamijama skup-
da on skuplja novac, pa će krenuti s dža- ljali sergiju za džamiju, ali i drugi imami u manjim
mijom. To je te sedamdeset i neke toliko iznosima, koliko su mogle džematlije. Ona je ozi-
bilo nezamislivo da su se mnogi nakon dana, podignut krov, postavljena stolarija, ugra-
smijanja počeli s njime javno cirkuzati. I đena električna instalacija, treba još munaru do
nije se više družio s onima koji su ispred kraja izidati, izmalterisati unutra i vani. Akobogda,
kahvana ispijali kahve, samo je obilazio uz pomoć dobrih ljudi, u ovoj godini mogao bi biti
sve džamije u Starom Gradu. obavljen i prvi namaz. Džamija će tako očuvati sje-
Je li i Nurija, dok je spavao u nekom ćanje na njenog vakifa, beskućnika Nuriju Milića.
konačištu ili u parku, kao i Hasan Buzad-
žija čuo neki glas koji mu je govorio da
treba graditi džamiju, niko to nije znao. radnje iznio novu odjeću, od čarapa do “udbaša”, i protiv onih iz svog naroda.
Nurija se još više razvaljanio, prodavao fesa. I čekao ga u abdesthani. Kada su I dođe 1987. godina, kada je završio
i značke i ambleme na teferičima, slikao ga pogledali, nije to više bio onaj Nurija. džamiju. Bila je potaman, deset s deset
teferičlije. A sve knjige što bi nosio ra- Lice izbrazdano zgrušanom krvlju, pota- metara. Nurija se ponovo rodio. Doveo je
sprodao bi u toku sedmice u čaršiji. Kao mnjelo, ruke izubijane, a on pogrbljen. U imama kojeg je on plaćao, pa su počeli na-
i Hasan svoju buzu. Krenula ga nafaka. abdesthani se preobukao, pa na namaz. mazi. A džamija između tri sela: Mahala,
I nakon dvije godine u Starom Gradu, Svi su išli za njim. Nakon namaza u hare- Vrlazje i Dolovi. Išao je od kuće do kuće i
svi su pričali kako radnici kopaju teme- mu Begove džamije, svima je ispričao šta djecu dovodio na vjersku pouku. Nakon
lje za Nurijinu džamiju u njegovom selu mu je bilo. Pričao je nerazumljivo, kao da nje, svima je dijelio čokolade i sokove. I
Mahala u Rogatici. Ovo je odjeknulo kao nije imao glasa. Odveli su ga na Igman. tako iz dana u dana, iz godine u godinu.
bomba. I otada je vikendima bio u svom Rekli su mu: Nurija se podmladio, ništa mu nije bilo
selu Mahala s radnicima, spavao u pećini – Znamo da imaš i socijalnu pomoć. teško, samo da mu djeca dolaze. I opet
ispod velike stijene. Za ovo njegovo kona- Ako ne prestaneš praviti džamiju, mi u Sarajevo. Kada se ovo pročulo u Sara-
čište pročulo se u njegovom selu, pa mu ćemo ti je oduzeti. jevu, svi su od njega sve kupovali samo
čobani nisu dali mira. Dok bi bio u Sara- – Uzmite. da mu pomognu. I mnogi ugledni imami
jevu, oni bi ulazili u tu pećinu i spaljivali – Spavaš u parku i pećini, a praviš i Sarajlije išli su mahsuz u selo Mahala
mu slamu na kojoj je spavao. Vidjeli su džamiju. Što sebi ne napraviš kuću? u općini Rogatica da namaze klanjaju u
šta je sve imao: šporet “fijaker”, daske na – Džamija je kuća za Gospodara, a “Džamiji Nurije Milića”. A Nurija ih je
kojima je bila slama, a po njoj vojnička On će meni napraviti veću. dočekivao domaćinski.
ćebad i vuneni džemperi. Navečer bi se – A, je li? – zavikali su uglas ona če- I dođe devedeset i druga. Četnici su
privlačili njegovoj pećini ne bi li ga pre- tverica. sve rušili, a njegovu džamiju zapalili. On
pali. Ali, djeci na njihovim dogodovština- I počeli ga udarati sa svih strana drže- je s narodom iz rogatičkog kraja pješke
ma Nurija nije hatario, samo bi se smijao ći ga da ne padne. Kada su se i oni umo- došao u Goražde. Nurija je pričao samo
kada bi o ovome pričao svojim radnicima. rili, pustili su ga, a on je pao onesviješten. s muftijom Hamedom Efendićem, koji
A ti njegovi irgati pričali su da im je sve Kada se probudio, ni sam nije znao kako bi dolazio po njega pa bi išli na džumu.
“u dinar” isplaćivao. Nisu ga čekali. je došao do Begove. Već je sutradan otišao Tuga za džamijom raznosila mu je zdrav-
Svima je nudio knjige, a neki su knji- da vidi kako napreduju radovi na džami- lje. Muftija je znao da je on sagradio dža-
žari od njega kupovali knjige po jeftini- ji, da isplati radnike, a liječio se travama miju, a da ništa nije imao. Zato je volio
jim cijenama, a onda preprodavali, što u pećini grijući se uz “fijaker”. biti s njim. Jednom je prije džume muf-
se i Nuriji isplatilo. Kod njega se više tija ranije izašao iz svoga stana iz džamije
knjiga moglo kupiti i upola cijene. I pare SAM PROTIV SVIH i vidio je Nuriju samog. Vratio se u stan
su dolazile, a odlazile za džamiju. Nurija Ne prođe mnogo, a Nurija se kod i donio tepsiju pite. Onako gladni, ostala
je i dalje spavao u parku i konačištima, a Begove pojavio s torbom punom knjiga, je samo tepsija. Pa na džumu. Nakon dva
kada je na selu, u svojoj pećini. I desilo novina, tespiha, hamajlija. Neke je knji- dana, Nurija je preselio. Ukopan je na
se ono što su neki u čaršiji čekali. Dok ge dizao uvis tražeći da se kupe. Jednom mezarju “Kolijevka” u Goraždu.
je kod Begove prodavao knjige, došla su koji je sjedio ispred kahvane oteo je Ve- Da je u Nurijino vrijeme živio Mula
čak četverica i poveli ga između sebe. On černje novine iz ruku, a pred njega spustio Mustafa Bašeskija, u svom bi Ljetopisu o
se nije opirao, znao je šta ga čeka. U auto Preporod da čita i otišao. njemu ovako napisao: “Umrije i Nurija
i na Igman. Svi su, po ko zna koji put, Godine su letjele, prošlo je već njih Milić, ponos dobrih ljudi što džamiju sa-
skrivali poglede i između sebe šaputali. dvadeset, a više niko nije vjerovao da će gradi, a da ništa nije imao. Neka na njega
I čekali kada će doći... I Nurija je došao Nurija sagraditi džamiju. I on je stario. padne rahmet Božiji. Allah je stvorio čo-
pred akšam. Kao strašilo. Natečene gla- Mnogi su i zaboravili da on nju gradi, vjeka da čini dobro, a nikako zlo. Učite
ve, izderane odjeće. Samo je, bez torbe ali su mu sve kupovali. Nisu znali za Fatihu za dušu Nurijinu.”
s knjigama, došao do česme i počeo se Nurijine muke. Bilo je zlobnika koji su Kada su mnogo godina iza smrti Nu-
umivati, prati ruke, a voda je spirala i ono urađeno rušili, a on je morao pono- rijine pitali muftiju Hameda Efendića ko
njegovu zgrušanu krv. Svi su mu prilazi- vo plaćati radnike. Nurija se sa svima je bio Nurija Milić, on bi im kratko odgo-
li nekako ukočeno, dok je jedan iz svoje naduravao, ali sam protiv svih. I protiv vorio: “Nurija je bio Dobri.” n

10 16/6/2016 STAV