Page 64 - STAV 67 16.06.2016
P. 64
SJEĆANJA
Crtežom i tekstom protiv zaborava (8)
TUZLANSKA LEGENDA:
ČIKA FRANJO
Govorilo se da je Franjo Leder kiparstvo izučio kod slavnog
Ivana Meštrovića i da je bio njegov najbolji učenik. Pričalo se
da je kao student izvajao kip kralja Tomislava ispred glavne
željezničke stanice u Zagrebu. Njegovu sklonost ka piću i
Piše: Hasan FAZLIĆ
bohemskom životu pripisivali su neuzvraćenoj ljubavi neke
djevojke koja je kipara teško pogodila. Čaršijskim pričama
i nagađanjima doprinosio je i sam kipar jer ih nije htio ni
potvrđivati ni demantirati
igurno da je kipar Franjo Leder mantilom koji mu je noću služio kao po- učenike s umjetničkom perspektivom.
bio najkontroverzniji, pa i najta- krivač. Usput je s naklonom, skidajući s Perica Jelisić studirao je već kiparstvo na
janstveniji umjetnik u Tuzli. Za- glave šešir ili beretku, pozdravljao prola- Akademiji likovnih umjetnosti u Zagre-
Svršivši Akademiju likovnih umjet- znike. Ako bi neko od pozdravljenih pro- bu, a kada smo Srećko i ja dobili s iste
nosti u Zagrebu, Franjo se vratio u Tuzlu, pustio otpozdrav ili jednostavno pokušao Akademije obavještenje da pristupimo
dao na posao, ali i odao piću i kafani. Nje- izbjeći susret, doživljavao je javno anate- polaganju prijemnog ispita, čika Fra-
govi radovi, način života i ponašanja bu- miziranje i kipareve pogrde. Ponekad bi njinoj sreći nije bilo kraja. Ponosno nas
dili su maštu tuzlanske čaršije. Počele su ispod ruke nosio još neosušenu sliku da je vodio kroz grad obznanjujući da će i
se ispredati svakojake zanimljive priče o je uruči naručiocu. Slikarski motivi bili preostala dva njegova učenika uskoro
čudnom kiparu. Govorilo se da je Franjo su arhaični likovi bosanskih staraca koje studirati umjetnost.
Leder kiparstvo izučio kod slavnog Ivana je kipar vješto slikao i za jeftine pare pro- Nekom prilikom, stojeći kraj fontane
Meštrovića i da je bio njegov najbolji uče- davao. U hroničnoj je besparici piće pio i na Slanoj banji, upitao sam čika Franju
nik. Pričalo se da je kao student izvajao kip novac posuđivao od ljudi koji su bili po šta ga je inspiriralo da izvaja Ledu s la-
kralja Tomislava ispred glavne željezničke njegovoj mjeri. Uz bučno reagiranje, od- budom okruženu s četiri Amora. Malo
stanice u Zagrebu. Njegovu sklonost ka bijao je novac i piće od kafanskih gostiju se zamislio, a potom s puno značaja, te-
piću i bohemskom životu pripisivali su koji mu se, iz njemu znanih razloga, nisu atralno uzviknuo: “Ljubav!”
neuzvraćenoj ljubavi neke djevojke koja je dopadali. Slabo je jeo, a Općinu je ružio Iznuren pićem i neurednim živo-
kipara teško pogodila. Čaršijskim pričama što ga je u ekspres-restoranu pretplatila tom, predosjećajući kraj, često je izra-
i nagađanjima doprinosio je i sam kipar jer na ishranu. žavao želju da mu se na grobu postavi
ih nije htio ni potvrđivati ni demantirati. Mi, đaci tuzlanske gimnazije, ra- kamena ploča na kojoj bi bili isklesani
Kipar i bohem Franjo Leder stanovao dovali smo se kada je čika Franjo, kako bačeni mantil, dlijeto i čekić.
je u prizemlju jednokatne kuće u Dugoj smo ga oslovljavali, zamjenjivao našeg Hvaljen i osporavan, kipar Franjo Le-
ulici, ispod Slane banje. Jedna soba slu- nastavnika crtanja. Znali smo, kad je der ostavio je Tuzli reljefe na Domu par-
žila mu je za svakodnevni život, a ujedno bilo lijepo vrijeme, otići da crtamo u pri- tizana, kipove na mostu kod Jalske dža-
bila i atelje. Tipični slikarski nered zati- rodi. Bila je to prilika da se više zama- mije, Ledu na Slanoj banji, Bacača diska
cali su oni privilegirani koje je kipar do- javamo, a manje crtamo. Među nama je ispred Doma armije i, možda najznačajni-
vodio u svoju sobu-atelje. S ponosom je bilo onih koji smo poštovali čika Franju, je djelo, bistu Štekovića na Pravoslavnom
pokazivao ležaj od dasaka bez posteljine kao i onih koji su mu na ulici dobaciva- groblju. Za njim su ostale i brojne priče,
govoreći da spava kao Mahatma Gandi. li i provocirali ga. Pericu Jelisića, Sre- zagonetke, čuđenja, nagađanja, anegdote
Svako bi jutro izlazio u grad s obave- ćka Krajtmajera i mene je volio, vodio o njegovom bohemskom životu – i ušao
znim ležerno preko ramena prebačenim nas u svoj atelje i predstavljao kao svoje je u tuzlansku legendu. n
64 16/6/2016 STAV