Page 64 - STAV 67 16.06.2016
P. 64

SJEĆANJA


          Crtežom i tekstom protiv zaborava (8)



         TUZLANSKA LEGENDA:




         ČIKA FRANJO










                                            Govorilo se da je Franjo Leder kiparstvo izučio kod slavnog
                                            Ivana Meštrovića i da je bio njegov najbolji učenik. Pričalo se

                                            da je kao student izvajao kip kralja Tomislava ispred glavne
                                            željezničke stanice u Zagrebu. Njegovu sklonost ka piću i
          Piše: Hasan FAZLIĆ
                                            bohemskom životu pripisivali su neuzvraćenoj ljubavi neke
                                            djevojke koja je kipara teško pogodila. Čaršijskim pričama

                                            i nagađanjima doprinosio je i sam kipar jer ih nije htio ni
                                            potvrđivati ni demantirati





                igurno da je kipar Franjo Leder   mantilom koji mu je noću služio kao po-  učenike s umjetničkom perspektivom.
                bio najkontroverzniji, pa i najta-  krivač. Usput je s naklonom, skidajući s   Perica Jelisić studirao je već kiparstvo na
                janstveniji umjetnik u Tuzli. Za-  glave šešir ili beretku, pozdravljao prola-  Akademiji likovnih umjetnosti u Zagre-
         Svršivši Akademiju likovnih umjet-  znike. Ako bi neko od pozdravljenih pro-  bu, a kada smo Srećko i ja dobili s iste
          nosti u Zagrebu, Franjo se vratio u Tuzlu,   pustio otpozdrav ili jednostavno pokušao   Akademije obavještenje da pristupimo
          dao na posao, ali i odao piću i kafani. Nje-  izbjeći susret, doživljavao je javno anate-  polaganju prijemnog ispita, čika Fra-
          govi radovi, način života i ponašanja bu-  miziranje i kipareve pogrde. Ponekad bi   njinoj sreći nije bilo kraja. Ponosno nas
          dili su maštu tuzlanske čaršije. Počele su   ispod ruke nosio još neosušenu sliku da   je vodio kroz grad obznanjujući da će i
          se ispredati svakojake zanimljive priče o   je uruči naručiocu. Slikarski motivi bili   preostala dva njegova učenika uskoro
          čudnom kiparu. Govorilo se da je Franjo   su arhaični likovi bosanskih staraca koje   studirati umjetnost.
          Leder kiparstvo izučio kod slavnog Ivana   je kipar vješto slikao i za jeftine pare pro-  Nekom prilikom, stojeći kraj fontane
          Meštrovića i da je bio njegov najbolji uče-  davao. U hroničnoj je besparici piće pio i   na Slanoj banji, upitao sam čika Franju
          nik. Pričalo se da je kao student izvajao kip   novac posuđivao od ljudi koji su bili po   šta ga je inspiriralo da izvaja Ledu s la-
          kralja Tomislava ispred glavne željezničke   njegovoj mjeri. Uz bučno reagiranje, od-  budom okruženu s četiri Amora. Malo
          stanice u Zagrebu. Njegovu sklonost ka   bijao je novac i piće od kafanskih gostiju   se zamislio, a potom s puno značaja, te-
          piću i bohemskom životu pripisivali su   koji mu se, iz njemu znanih razloga, nisu   atralno uzviknuo: “Ljubav!”
          neuzvraćenoj ljubavi neke djevojke koja je   dopadali. Slabo je jeo, a Općinu je ružio    Iznuren pićem i neurednim živo-
          kipara teško pogodila. Čaršijskim pričama   što ga je u ekspres-restoranu pretplatila   tom, predosjećajući kraj, često je izra-
          i nagađanjima doprinosio je i sam kipar jer   na ishranu.            žavao želju da mu se na grobu postavi
          ih nije htio ni potvrđivati ni demantirati.   Mi, đaci tuzlanske gimnazije, ra-  kamena ploča na kojoj bi bili isklesani
            Kipar i bohem Franjo Leder stanovao   dovali smo se kada je čika Franjo, kako   bačeni mantil, dlijeto i čekić.
          je u prizemlju jednokatne kuće u Dugoj   smo ga oslovljavali, zamjenjivao našeg   Hvaljen i osporavan, kipar Franjo Le-
          ulici, ispod Slane banje. Jedna soba slu-  nastavnika crtanja. Znali smo, kad je   der ostavio je Tuzli reljefe na Domu par-
          žila mu je za svakodnevni život, a ujedno   bilo lijepo vrijeme, otići da crtamo u pri-  tizana, kipove na mostu kod Jalske dža-
          bila i atelje. Tipični slikarski nered zati-  rodi. Bila je to prilika da se više zama-  mije, Ledu na Slanoj banji, Bacača diska
          cali su oni privilegirani koje je kipar do-  javamo, a manje crtamo. Među nama je   ispred Doma armije i, možda najznačajni-
          vodio u svoju sobu-atelje. S ponosom je   bilo onih koji smo poštovali čika Franju,   je djelo, bistu Štekovića na Pravoslavnom
          pokazivao ležaj od dasaka bez posteljine   kao i onih koji su mu na ulici dobaciva-  groblju. Za njim su ostale i brojne priče,
          govoreći da spava kao Mahatma Gandi.  li i provocirali ga. Pericu Jelisića, Sre-  zagonetke, čuđenja, nagađanja, anegdote
            Svako bi jutro izlazio u grad s obave-  ćka Krajtmajera i mene je volio, vodio   o njegovom bohemskom životu – i ušao
          znim ležerno preko ramena prebačenim   nas u svoj atelje i predstavljao kao svoje   je u tuzlansku legendu.   n



         64  16/6/2016 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69