Page 41 - STAV broj 438

KAŽU DA ĆE ZA PAR DANA BITI ČESTO PUTA SJEDNICA SKUPŠTINE
Konstrukcije tipa „za par dana“ i „često puta“ jako su rasprostra- ili osnovna značenja. Zato ova konstrukcija, iako ima određenu
njene u javnom prostoru, čak do te mjere da prvu spomenutu semantičko-gramatičku anomaliju, nije toliko problematična. Ali,
sintagmu djeca osnovnoškolskog uzrasta često govore, misleći sintagma „često puta“ normativno je „teži slučaj“ zbog toga što
da su na taj način cool, tj. kul. Normativni priručnici svih četiriju ne zadovoljava kriterij tzv. jezičke ekonomičnosti, pošto se do-
standarda uglavnom upozoravaju na nestandardnost navedenih daje imenica put kojoj tu uopće nije mjesto s obzirom na to je
sintagmi. Sintagma tipa „za par dana / godina / mjeseci / puta“ sasvim dovoljno upotrijebiti prilog često, kojim se pokriva dato
i sl. nije dobra jer se navodi da imenica par označava pojmove značenje. U biranom jezičkom izrazu, dakle, treba voditi računa
koji dolaze u paru, udvoje, a to bi upravo trebalo značiti dva, dvi- o ovakvim primjerima.
je, dvoje nečega. No, svakome je jasno da u spomenutoj kon- *Džaba što sam više od par puta i često puta govorio da to nije
strukciji imenica par dobija drugo značenje u odnosu na osnovno džaiz.

MOŽEŠ BITI NA SEMAFORU, ALI NE MOŽEŠ BITI NA TABLI

Dugo vremena u školskom sistemu pričalo se na časovima je- negativnu ocjenu. U navedenim i sličnim slučajevima naprosto
zika kako je „nepravilno“ biti na telefonu ili recimo biti na tabli. je riječ o metaforičkoj upotrebi jezika gdje dolazi do pomjera-
U posljednje vrijeme, čini se da je manje govora o ovoj temi. nja značenje u kombinaciji pridjeva i supstantivne riječi, što je
Možda je razlog tome i civilizacijske prirode jer se danas zna- inače opća zakonomjernost, naročito kod tzv. dimenzionalnih
čajno manje upotrebljava tzv. fiksni telefon za razliku od ovih prijedloga koji su najčešće mjesnog i vrmemenskog značenja
pametnih, bezgajtanskih, pa je stoga neprimjereno da se bude po postanju, ali se zato upotrebljavaju u izvođenju nekih novih
pokraj telefona ili mobitela, ali je svakako bolje da se bude na i izuzetno složenih semantičkih jedinica čiji je zadatak da prate
vezi (telefonskoj), iako je to određena varijacija konstrukcije. razvoj čovjeka i društva. Zato niko nije dovodio u pitanje kon-
Naime, neki rigidni normativistički pristupi svojevremeno su, a strukciju biti na moru, ili npr. biti na suncu – jer se ne radi o
nije isključeno da i danas postoje, uporno ponavljali da se ne doslovnom iskazivanju značenja, već o transponiranom, gdje
može biti na telefonu ili npr. da se ne može, kada nastavnik principi pomjeranja značenja vrijedi i za konstrukcije biti na te-
prozove učenika, doći na tablu, već samo pred tablu. Ovakav lefonu, biti na tabli, biti na semaforu itd. Dakle, ovakve konstruk-
tvrdokorni pristup u kontekstu nekih novih naučnih saznanja cije treba shvatiti u kontekstu razvoja metaforičke upotrebe je-
zapravo nije toliko jezički problematičan zbog čega bi se neko- zika koja se jezičkom upotrebom kontekstualizira i konkretizira.
ga trebalo proglasiti nepismenim ili ne daj Bože, dobiti u školi A hajdemo sad na čaj i kahvu!

KAKO SE PIŠE KAD UČENIK PROĐE ČETVORKOM ILI KAD IMA ZAKLJUČENU
ČETVORKU IZ NEKOG PREDMETA

Nedavno su se vršile pospremanja i rezimiranja ocjena u ško-
lama. Nastavnici su se psihički spremali da pozavršavaju svoje
administrativne obaveze. Uobičajeno je da razrednici i nastav-
nici nerijetko muku muče oko toga kako upisati opisnu ocjenu
četvorku (4) , a od nekih se čak može čuti da bi najbolje bilo
ukinuti je zbog problema pisanja opisnog sadržaja, zbog čega
se javlja varijacija: vrlo dobar ili vrlodobar. Da problem nije lahko
rješiv, govori i činjenica da se i sami lingvisti spore oko nave-
denog načina pisanja. U starijoj jezičkoj praksi uobičajenije je
bilo pisati kao dvije riječi, po uzoru na to da to zaista jesu dvije
zasebne lekseme sa svojim leksičkim značenjima: vrlo dobar
(4). U nešto, uvjetno kazano, novijoj normativnoj praksi, poči- ocjena ne izgovara se akcenatski kao dvije riječi [vrlo] [dobar]
nje se pisati ova ocjena opisno kao jedna riječ: vrlodobar (4). već kao akcenatski jedna riječ [vrlodobar], što također upuću-
Šta je argumentacija? Da ima smisla pisati kao jednu riječ, je na vezu s jedinstvenim značenjem. Tako se i na pitanje čime
govori nekoliko činjenica. Riječ je o jedinstvenom obliku iska- je dijete završilo školsku godinu, u zavisnosti od toga kako je
zivanja stepena usvojenog znanja, koje se u brojevnom smislu zaslužio, kaže otužno ili s razočarenjem ili pak zadovoljno: vr-
označava na ljestvici od jedan do pet, gdje svaki brojni stepen lodobrim, a ne vrlo dobrim!
podrazumijeva pridruženo značenje nivoa znanja. Drugo, ako I još nešto. Sintaksički gledajući, kada se ovaj uspjeh koristi
se piše odvojeno, to je onda jedini primjer opisne ocjene koja kao leksičko jezgro imenskog predikata, jasno je da konstrukcija
se sastoji od dvije lekseme i koji se piše kao dvije riječ, čime može tražiti dopunu imenske riječi: On je vrlo dobar (učenik, đak,
pomalo iskače iz sistema; istina, nedovoljan se piše kao jedna može čak i student, iako nema te ocjene), dok je u formi slože-
riječ, iako bi se moglo reći da se sastoji od dvije lekseme, ali nice poimeničen, pa ne treba dopuna: On je vrlodobar – što
se, normalno i uobičajeno, ne piše odvojeno jer predstavlja, u implicira semantičku odrednicu vrednovanja učeničkog znanja.
ovom slučaju, jednu cjelinu u opisu nivoa znanja, a što se pro- Prema tome, preporuka bi bila da đak bude u ocjenjivanju vr-
teže kao pravilo u pisanju ovakvih pridjeva uopće. Treće, gra- lodobar, iako kao dijete može biti vrlo dobro, mada bi najbolje
matički gledajući, najjači argument jeste prozodijski: ova opisna bilo da bude odlično – i kao čovjek i kao učenik.

STAV 28/7/2023 41