Page 67 - STAV broj 216-217
P. 67
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Znameniti otac velikog akademika
CRTICA O
ZABORAVLJENOM
VIZIONARU I
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
PROSVJETITELJU
Ibrahim-efendija Begić, imam, muallim, vaiz, poliglota,
prosvjetitelj, pjesnik, preselio je u Tuzli 1971. godine. Ukopan
je u haremu Čaršijske džamije u Koraju, prelijepe džamije
u kojoj je proveo bezmalo cijeli svoj život, a ja, evo, ovim
kratkim prisjećanjem nastojim otrgnuti ga od “strahovite snage
“ Strahovita je snaga zaborava”, dija Alija Hamzić ističe njegovu sklonost i drugim periodicima muslimanskim, a
zaborava”. Pa, kako-tako. Zaslužio je
U jednoj od svojih etnografskih stu-
veli akademik Abdulah Sidran,
imali smo ih sve u kompletima, i to je
ka kulturno-prosvjetnom radu, kao i po-
bila naša prva lektira poslije sufare-ilmi-
i u pravu je. I, zaista, nebroje-
no je mnogo znamenitih i, u
hala i početnice...
datak da je još prije Prvog svjetskog rata
objavljivao autorske tekstove u listovima
Nismo se uvijek u svemu slagali. Mati
svakom smislu, vrijednih Bošnjaka koji
su u datom vremenu i sredini u kojoj su
godine publicirao je tekstove u Gajretu
djelovali ostavili snažan i, naizgled, nei-
zlatnim inicijalima i ornamentima. Oče-
va je glavna lektira bio Al Gazali, koga
i Glasniku IZ.
zbrisiv trag. No, kako je snaga zaborava, Tarik, Misbah i Mualim, a poslije 1918. je čitala samo te priče, uz džuzove s finim,
nažalost, neusporedivo jača, o većini njih, Često je, navodi dalje Hamzić, poslije je imao cijela, kao i ostale mufesire, sve
njihovom djelovanju i svekolikom pre- džume, pod džamijskom lipom, naglas do reisa Čauševića, koga sam upoznao
galaštvu ne zna se mnogo ili, čak, ništa. čitao novine svojim džematlijama, što još kao dijete, jer je moj otac bio njegov
Jedan od takvih jeste Ibrahim-efendi- je, napose za male sredine poput Kora- prijatelj i saradnik u njegovim publi-
ja Begić iz Koraja, a kako se ove godine ja, bilo i neobično i neuobičajeno. Tako- kacijama, te je taj kršni čovjek, koji mi
navršilo sto trideset godina od njegovog đer, zanimljiv je podatak da je od 1912. je ulivao utisak divnog zaštitnika, bio
rođenja, nalazim uputnim, i ne samo tim godine besplatno držao tečaj njemačkog stalan i često iznenadan gost kod nas, a
povodom, otrgnuti od zaborava – onoliko jezika i polaznicima nabavljao potrebnu ja sam mu polivao na ruke, kao i ocu i
koliko znam i umijem, te referirajući se na literaturu, te, nedugo potom, shvativši ostalima, što sam smatrao priznanjem,
prisjećanja mojih roditelja i oskudne pisa- značaj i neophodnost čitalačke kulture i uvaženjem.”
ne tragove – ovog na margine sjećanja po- obrazovanja općenito, inicirao osnivanje Eto, tako o svom ocu, o njegovom
tisnutog, a svake hvale vrijednog čovjeka. biblioteke i čitaonice u Koraju. prijateljevanju s reisom Čauševićem, o
Rodio se u Koraju 1889. godine. Mek- O svom ocu, o duhovnoj atmosferi kući prepunoj knjiga iz kojih se žedno
teb i medresu završio je u rodnom mjestu, u kući Ibrahim-efendije Begića, njegov napajao, o sretnom i bezbrižnom djetinj-
a Darul-muallimin u Sarajevu. Potječe iz sin, akademik Midhat Begić ostavio je stvu zbori Midhat Begić.
stare i ugledne porodice Begića iz Koraja ovaj zapis: Ibrahim-efendija Begić, imam, mu-
i, prema pričama mojih roditelja, jedna je “Kako mi je i otac bio alhamijado allim, vaiz, poliglota, prosvjetitelj, pje-
od najznačajnijih ličnosti u višestoljetnoj pisac još prije 1914. godine, te smo ima- snik, preselio je u Tuzli 1971. godine.
historiji Koraja, a naročito su isticali nje- li ogromnu knjižicu u Koraju, koju su Ukopan je u haremu Čaršijske džami-
govu blagost u ophođenju, predusretlji- nam četnici spalili, a Nijemci SS Han- je u Koraju, prelijepe džamije u kojoj
vost i čovjekoljublje. džar divizije dokusurili, ja sam s mojim je proveo bezmalo cijeli svoj život, a ja,
U korajskoj Čaršijskoj džamiji više od sestrama čitao sva ta brojna djela, jasno, evo, ovim kratkim prisjećanjem nasto-
pet decenija obavljao je dužnost imama, i narodne muslimanske priče u zasebnoj jim otrgnuti ga od “strahovite snage za-
muallima i vaiza. knjizi, ali još više u Beharu, Biseru, Gajretu borava”. Pa, kako-tako. Zaslužio je. n
STAV 25/4/2019 67