Page 27 - STAV broj 389

Države članice Kontakt-grupe su tada željele da se rat u BiH završi što prije, na šta su
utjecali i predstojeći izbori u SAD. Kongres SAD je podržavao stavove u korist države
BiH, ali je američka administracija bila kolebljiva, što se u drugoj fazi djelovanja
Kontakt-grupe mijenjalo u pozitivnom smislu. Rusija je također podržavala integritet
BiH, ali je podržavala i srpsku dominaciju. Čečenski problem utjecao je da stavovi Rusije
naspram BiH budu u korist teritorijalnog integriteta BiH. U britanskoj i francuskoj politici
prema BiH su se osjećali agresorski utjecaji. Međutim, Chiracova politika je donosila
konstruktivnije stavove. Njemačka je najčvršće podržavala BiH.

nastavka rata, ako ne bude prihvaćen, ili Izetbegovićev koncept borbe da se dođe Kontakt-grupe, predlažući da se uspostavi
dok ne bude prihvaćen plan Kontakt-gru- do mira bio različit od koncepta među- trajni prekid vatre, što je značilo da agre-
pe, Izetbegović je odredio da politička i narodne zajednice. Izetbegović je smatrao sor nastavi kontrolu nad 70 posto teritorije
vojna strategija snaga odbrane BiH bude: da je jačanje borbenih mogućnosti Armije BiH, uz rizike obnove oružanih sukoba
“Zadavati im stotine sitnih udaraca duž RBiH i njena efikasnost u odbrani put da i nastavka rata. Međunarodna zajednica
veoma duge linije fronta i prisiliti ih da se postigne ravnoteža na ratištu. Govorio bila je spremna prihvatiti takve ponude
odustanu od svog genocidnog plana. Mi je: “Izgledi za mir time postaju realniji. agresora, ali je predsjednik Izetbegović
to možemo, jer imamo ljude.” Dakle, Historija pokazuje da je problem mira u odbijao agresorski prijedlog o “trajnom
Izetbegović je znao da bez prinude voj- suštini pitanje ravnoteže... Morate biti jaki prekidu vatre” zahtijevajući cjelovito mi-
nim sredstvima lidere Srba niko ne može da bi vas pustili da mirno živite. U tome rovno rješenje, uz mogućnost privremenih
uvjeriti da prihvate mirovni plan koji po- leži objašnjenje zašto je srpski agresor prekida vatre. Dakle, Izetbegović je bio
drazumijeva opstanak bošnjačkog naro- odbijao mirovne planove i nastavljao rat: uporan da se jačanjem borbenih moguć-
da i države BiH. S ciljem da zvaničnici osjećao se jačim. Ali, stvari se mijenjaju. nosti Armije RBiH agresor prinudi na što
BiH na čelu s Izetbegovićem “smekša- Mi postepeno uspostavljamo ravnotežu pravednije mirovno rješenje.
ju”, kako bi na štetu opstojnosti države na frontu, pa će napadači biti prisiljeni
BiH dali nove ustupke, u drugoj polovini da prihvate mir.” IZETBEGOVIĆEVA OCJENA O GLAVNOJ
1993, tokom 1994. pa sve do kraja rata. Međunarodna zajednica je na mir INTENCIJI PLANA KONTAKT-GRUPE
Milošević i Karadžić su diktirali žestoke gledala drugačije, bezobzirno prema Glavni sadržaj Holbrookeove misi-
vojne ofanzive protiv snaga odbrane BiH. sudbini BiH, odnosno bezobzirno pre- je u okviru plana Kontakt-grupe je bio
Posebno su željeli: zauzeti Igman i sna- ma agresorskom brutalnom kršenju svih rješavanje statusa tada nelegalne, para-
gama odbrane spriječiti bilo kakav ulaz normi međunarodnog prava. Izetbegović državne tvorevine takozvane “Republike
u Sarajevo i izlaz iz tog okruženog grada; je smatrao da je iz nekih sredina među- Srpske”, koja je bila instrument oružane
okupirati slobodne teritorije Bosanske narodne zajednice na sceni “najopasnija agresije na RBiH od strane SRJ – Save-
krajine koje je držao 5. korpus; okupira- tendencija” kojom se “bosanski problem zne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne
ti teritorije Srebrenice, Žepe i Goražda želi riješiti u kratkom roku po svaku ci- Gore). Na pitanje da li će “srpski entitet”
koje su držale 81. i 28. divizija; od Maje- jenu, a to praktično znači na naš račun. biti faktor integracije ili dezintegracije
vice prema Ozrenu i Konjuhu presjeći, Mi držimo na oku tu tendenciju i mislim BiH, Izetbegović je glavnom uredniku
a zatim okupirati zonu odgovornosti 2. da primjećujete da joj pariramo”. Dakle, RTV BiH Belminu Karamehmedoviću
korpusa u regiji Tuzle. Izetbegovićeva upornost u zalaganju za 13. 8. 1995. godine odgovorio: da će po
Izetbegović je o tome krajem 1994. mir putem jačanja snaga odbrane ima- planu Kontakt-grupe “biti neki srpski
godine rekao: “Najjednostavnije, to je la je odraza na ponašanje međunarodne entitet”, a da “ne zna kako će biti or-
pokušaj da se mi smekšamo, a sila je uo- zajednice, da pojača pritisak na agresor- ganiziran”; da je on u vezi s tim nudio
bičajeno sredstvo. Nije slučajno da baš u sku stranu, da prihvati mirovno rješenje “federalno uređenje, koje, opet, sa svoje
jeku ofanzive na Cazinsku krajinu ima- na osnovama međunarodnog priznanja strane ima svoje nedostatke”, ali da je “to
mo i političku ofanzivu, invaziju posje- države BiH. U tom kontekstu treba sa- cijena održanja BiH”; da u tom slučaju
ta čije poruke se ne odnose, kao što bi gledavati operacije međunarodnih voj- integracija ili dezintegracija BiH “po-
se očekivalo, na obuzdavanje napada na nih snaga po agresorskim položajima malo zavisi i od nas (...), od toga ko smo
Bihać, nego na političko rješenje. Mno- tokom 1995. godine, pred potpisivanje mi ovdje, da li ćemo mi na teritoriji koja
gi procjenjuju da je sada došao trenutak. Dejtonskog sporazuma, kada je faktički je pod kontrolom legalnih vlasti stvoriti
Kao što znate, mi se uspješno odupiremo i od agresora priznata država BiH, što se jedan napredan dio BiH, konkurentan
vojnoj ofanzivi na Peti korpus, a i poli- do tada uporno odbijalo. dio, čiji će model, ekonomski, politički i
tičkoj ofanzivi na mirovni plan.” Dakle, Prema tome, agresorska strana je “na- društveni, biti izrazito nadmoćan prema
dok je agresor intenzivirao vojne ofanzi- tjerana” da prihvati plan Kontakt-grupe ovom drugome (...), da li će se tu usposta-
ve, istovremeno su, ispred međunarodne i Dejtonski sporazum, u uvjetima kada viti civilno društvo s ljudskim pravima,
zajednice, razni diplomatski posrednici su snage odbrane BiH na ratištu postiza- poštivanjem svojine, demokratije i da li
dolazili kod Izetbegovića s namjerom da le rezultate oslobađanjem teritorija, od- ćemo sve što je svijet spreman da učini
se za “smekšavanje” Izetbegovićeve pre- nosno u uvjetima kada je međunarodna za Bosnu na najbolji način koristiti i na
govaračke upornosti iskoriste politički zajednica konačno odlučila postupiti po taj način uticati na integraciju BiH”. Za-
i psihološki efekti agresorskih ofanzi- članu 51. Povelje UN-a i po Konvenciji o ključujući odgovor na postavljeno pita-
va, a Izetbegović pristane na ono što je genocidu. Odupirući se snagama odbrane nje, Izetbegović je izrazio optimizam da
željela agresorska strana. Dok se nudio BiH i snagama međunarodne zajednice, će se u navedenom pozitivnom smislu
plan Kontakt-grupe, bilo je očito da je agresorska strana je i dalje odbijala plan ostvariti integracija BiH. n

STAV 19/8/2022 27