Page 45 - STAV broj 158

im – izbjeglicama iz Sirije, Iraka, Pakista-
na, Afganistana. Ima i Marokanaca. Svaku
noć pređu granicu između Bosne i Herce-
govine i Srbije. Onda ih policajci privedu
i prebace do Višegrada. Tu čekaju da vide
šta će, kuda će s njima. “Gledaš tu djecu,
a i sam imaš dvoje kod kuće. Srce ti puca,
ne možeš da im ne kupiš makar čokoladu”,
priča nam jedan od policajaca.

Preko puta ulaza u stanicu Granične
policije nalazi se mala prodavnica. Stari-
ja prodavačica zna da, kada unutra uđe
neko koga ona ne poznaje, treba spakirati
nešto hrane. “Djeci kupujete?”, pita dok
joj dodajemo keks, bombone, čokoladu.
“Djeci.” Klimne glavom. I od sebe uba-
ci nekoliko čokoladnih bananica u vreći-
cu. “Bože tuge”, klima glavom dok sabira
račun za kupljeno. U Srbiji su imigranti
naučili ponešto riječi. “Fala”, govore dje-
ca ispod glasa dok ručicama prebiraju po
kesama s bombonama. Stariji sjede i jedu
vani, uz ogradu stanice. U tišini. Onda je-
dan od njih pokupi ostatke za svima i nosi
ih u kantu za smeće.

Od početka ove godine granični policajci otkrili su 639 GOOGLE TRANSLATE
migranata koji su ilegalno prešli državnu granicu. Njih još
661 spriječeno je da uđe u BiH na granici sa Srbijom i Wahed Hussain ima 25 godina. Mi-
Crnom Gorom. Broj ilegalnih migranata raste iz dana u dan. grant je iz Pakistana. Na nogama je već
U posljednjih mjesec dana otkriveno je oko 480 migranata. četiri godine. Tri i po godine je bio u Grč-
Kada pređu granicu, u teškom su stanju. Umorni, izgladnjeli. koj, radio u tvornici plastike. Kaže da su
Reporteri Stava bili su na graničnom prijelazu kod Višegrada, ga iz Pakistana otjerale šiije. “Otac i brat
gdje svaki dan u Bosnu i Hercegovinu uđe oko 50 migranata su mu mrtvi zbog toga. Imam i mlađeg
brata, ostao je u Srbiji i deportirat će ga
Pišu: Berina PEKMEZOVIĆ i Nedim HASIĆ tek naučili sami držati kašiku u rukama. nazad u Grčku”, priča. Kaže da bi volio
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ Mirni su, ali nepovjerljivi. Djeca, valjda ostati u Bosni i raditi bilo što. Kaže i da
svjesna da su sada na sigurnom, ne plaču, je iz Pakistana došao pješke. Spavao je po
K ada su prešli na Vardište, bila je sjede mirno dok jedu. Na stolu je hljeb, cesti, u šumi, u napuštenim i ruševnim
noć. Šuma zatrpana snijegom, nekoliko namaza, pašteta, čokoladno objektima, što dalje od ljudi, tamo gdje
temperatura skoro deset stepe- mlijeko. Donijeli su to za sto oni koji su ljudi ne žive... “Jednom sam na svom putu
ni ispod nule. Prvo desetak, pa ih prihvatili nakon što su izišli iz šume i i opljačkan. Neki mi je razbojnik ukrao
još deset, pa njih 25. I tako skoro svakog prebacili ih do svojih prostorija u Više- novac u Makedoniji, ali nisam smio oti-
dana. Među njima i desetero djece. I bebe gradu – policajci Granične policije BiH. ći u policiju prijaviti”, kaže. Iz Grčke do
su među njima, i školarci, i oni koji su Višegrada pješačio je pet mjeseci.
Hrane nema dovoljno, pa za prvu pomoć
skupe nešto novaca između sebe i pomognu Waheda i sve ostale s kojima pješači ka
Višegradu, nakon prelaska granice, privo-
de policajci. Iako je i na prvi pogled jasno
kako je riječ o nesretnicima koje je na put
ka Bosni natjerala teška nevolja, policajci
moraju biti oprezni kako se među njih ne
bi umiješao i neko ko se vraća s ratišta, ko
je možda na nekoj listi, za kojim se možda
traga. Pokušava im se utvrditi identitet,
ali to je veoma težak posao. Nemaju nika-
kve dokumente. Policajci im uzimaju oti-
ske prstiju i fotografiraju ih. Nakon toga,
zavedu ih u evidenciju. One koji imaju
dokumenta procesuiraju zbog ilegalnog
prelaska granice. Kako nemaju novaca
da plate kaznu, vode ih na sud. Tamo im
se uglavnom izriče uslovna kazna i onda
ih naši graničari predaju Službi za poslo-
ve sa strancima.

“Teško je razgovarati s njima, skoro pa
niko od njih ne zna engleski jezik”, kaže

STAV 15/3/2018 45