Page 75 - STAV broj 158
P. 75
Piše: Edib KADIĆ Aida Kupusović rođena je 1981. sam još kao tinejdžer na svojim plećima
edib@stav.ba godine u Sarajevu. Od malih osjetila. To je kao da ste u kavezu s ostalim
Fotografije: Muhidin ŽIVOJEVIĆ nogu pokazuje zainteresiranost ljudima i svi su stali da trče u ono kolo
za umjetnosti, lijepo i estetiku. u kojem trče miševi. Svi trče, a ne zna-
U Centru “Jacob Javits” u Kaže da je još kao dijete imala potrebu ju zašto to rade, pritom vas gledaju kao
New Yorku Aida Kupusović ukrašavati svoju sobu, a san joj je bio da luđaka jer ne želite da trčite poput njih.
prezentirala je svoje radove bude modni dizajner. Kada se upisala u Vidjela sam skoro odmah na početku tog
pred više desetina hiljada umjetničku školu, bila je primljena na zapadnog života da mi iz tog valja izaći,
ljudi. U konkurenciji od kiparstvo zato što je i u tom polju poka- jer ni pod kojim uvjetima ne pristajem
preko hiljadu umjetnika zala veliki talent. Na tom smjeru zadržala na točak, a nikako da izađem iz kaveza”,
iz cijelog svijeta, njen se dvije godine, da bi u trećoj prešla na tvrdi Aida Kupusović.
nakit bio je proglašen za smjer obrade metala, a tek u četvrtoj go-
najoriginalniji ručni rad. Tada dini prelazi na modni dizajn. Mišljenja je Kada joj je otac preselio na ahiret u
je dobila ponude da gostuje da se vjerovatno u historiji Srednje umjet- 47. godini, tada je počela raditi nakit od
u nekoliko televizijskih ničke škole u Sarajevu nikada nije desilo žice, bez ljepila, bez dodataka, i sve je bio
emisija, a dobijala je i veoma da jedan učenik za četiri godine srednjeg isključivo ručni rad. Aida pojašnjava da
dobre novčane ponude za školovanja promijeni tri odsjeka i da je je to tehnika poput heklanja sa žicom, a
ručno izrađen nakit na kraju uopće ne završi. nije heklanje. Potrebno je mnogo vreme-
na i truda, a i strpljenja kako bi se jedan
“Rekla bih da je to apsurd mog života, komad izveo do kraja. Žica je bila nekada
da je meni veoma teško sve što drugim malo deblja od vlasi kose. Njezini prvi ra-
ljudima ide lahko. S druge strane, sve što dovi bile su ogrlice, nakon čega se foku-
je drugim ljudima bilo izuzetno teško, ja s sirala na dijademe koje nastaju iz ogrlica.
tim nisam imala nikakvih problema. To je
bio nekakav moj sudbinski pečat i u sve- Godine 2008. Aida Kupusović uviđa
mu je tako bilo. Preživjeli smo cijeli rat da je sve poslove koje je do tada radila za
u Sarajevu. Otac mi je bio ratni vojni in- nekoga drugog radila, a ne za sebe. Poslo-
valid. Nakon završetka rata, odlučili smo vi kojima se bavila uvijek su bili vezani
da predamo papire za odlazak u SAD. Ja za visoku modu, radila je kao dekorater,
nisam bila sigurna da li da idem ili ne, a dizajner enterijera, šminker. Radila je i
istovremeno sam imala snažan podsticaj kao kustos u galeriji slika i, kako kaže,
od prijatelja da ipak odem. Svi su sma- uvijek je smatrala da je oplemenjivala
trali da bih svoje ideje i umjetnost koju svaki prostor u kojem bi se našla: “Jed-
sam nosila u sebi bolje realizirala na Za- no jutro sam se upitala zašto bih radila za
padu nego ovdje kod nas. Moji roditelji nekoga i prodavala nečije umjetnine kad
su otišli prije mene, pa su mi nakon što su u isto vrijeme mogu i kreirati svoja djela.
došli u SAD poslali papire da i ja dođem. Nekada dragi Bog da da se čovjek iz svog
Tako sam dva mjeseca pred samu maturu neznanja izvuče iz nekih loših situacija.”
otišla u Ameriku”, prisjeća se Kupusović.
Nemalo zatim, u Centru “Jacob Javits”
CHICAGO I NEPREKIDNA NOSTALGIJA u New Yorku Aida Kupusović prezentirala
je svoje radove pred više desetina hiljada
Kaže da nije bila sretna od trenutka ljudi. U konkurenciji od preko hiljadu
kada je sletjela u Chicago pa sve do dana umjetnika iz cijelog svijeta, njen nakit
dok se nije vratila u Bosnu. “To je bio bio je proglašen za najoriginalniji ručni
veoma težak put za mene. Imala sam 17 rad. Tada je dobila ponude da gostuje u
godina kada sam otišla. Čim sam došla u nekoliko televizijskih emisija, a dobijala
Chicago, odmah me uhvatila velika no- je i veoma dobre novčane ponude za ruč-
stalgija. Počela sam da izlazim na mjesta no izrađen nakit, ali je to nije interesira-
na kojima se okupljaju Bošnjaci, gdje lo. “Ključ mog života je ljubav i to je moj
se sluša naša muzika i mislila sam da put. Mene materijalizam ne interesuje i
će nostalgija s vremenom nekako proći. stvari i vrijednosti koje pogotovo ljudi na
Međutim, nije bilo tako. Kada sam vi- Zapadu drže na prvom mjestu meni ne
djela američki sistem rada, obrazovanja, predstavljaju gotovo ništa. Volim ljude i
poslovanja, društvenog života, nisam se uvijek sam drugima davala prednost nad
nikako mogla na to navići. Jednom kada sobom i to me kroz život umnogome obli-
uđete u taj sistem, po nekom automatiz- kovalo. Mislim da svi ljudi kojima smo
mu postajete rob i ne možete se više iz okruženi i koji nas okružuju mogu biti
toga iščupati. Nikada nisam pristala na ili odskočni kamen ili kamen spoticanja.
to, a itekako sam svjesna da isti taj sistem Veoma je važno da čovjek sebe odgaja u
danas svuda na dunjaluku vlada i da je to duhu da drugima bude odskočni, a nika-
sistem manipulacije masama. Možete biti ko kamen spoticanja. Od drugih umjet-
i univerzitetski profesor i doktor nauka, nika dobijala sam pohvale da ne pravim
ali dijelite istu sudbinu s običnim svije- obični nakit kojim bi se žene ukrašavale,
tom. U Americi je to posebno izraženo. već da je iza svake te umjetnine stajala po
Ako ne pristanete na te uvjete, oduzet će jedna priča. I zaista je tako i bilo. Svoju
vam se sve. To je taj američki san kojeg sam tugu utkala u taj nakit. Trudila sam
se da ne postanem destruktivna i da ne
STAV 15/3/2018 75
