Page 11 - STAV broj 212

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Velikosrpski napad iz busije
KAKVA LI DJECA

DANAS RASTU U ULICI

JOVANA CVIJIĆA
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Geograf i etnograf Jovan Cvijić, jedan od istaknutijih ideologa
velikosrpskog ekspanzionizma, u spisu Aneksija Bosne i Hercegovine
i srpski problem, između ostalog i u najkraćem, ističe da Bosna nije
granična nego središnja oblast srpskog naroda u cjelini, te upozorava
da će vladati “pakleno stanje” sve dok ona ne bude u sastavu Srbije,
a spis završava prijetnjom: “Srpski se problem mora rešiti silom”

oncem sedamdesetih godina srpskog naroda u cjelini, jer, kako navo- nehat i lenjost ukorenili su se kod njih”.
prošlog stoljeća kupio sam al- di, “Bosna i Hercegovina nije za Srbiju – “U stanju su da satima nepomično sede,
bum grupe “Rani mraz” pod ono što su Alzac i Lotringija za Francu- da ništa ne rade i ne misle, pušeći na du-
Knaslovom Mojoj mami umesto sku ili Trenta i Trst za Italiju ili alpijske gačkom čibuku ili nargilama, sanjareći i
maturske slike u izlogu. Lider benda bio austrijske oblasti za Nemačku, već ono slušajući žuborenje tekuće vode.” – “Je-
je Ðorđe Balašević, a na ovom albumu, što je oblast Moskve za Rusiju i što su dino su znali za versko osećanje i za ideju
među ostalima, bila je, a i danas je, sjet- najčvršći delovi Nemačke i Francuske za da oni čine viši društveni red.”
na lirska pjesma Neki novi klinci, u kojoj ova dva naroda, oni, dakle, delovi koji su Velim, Cvijića sam odavno arhivirao,
Balašević, premda tad dvadesetpetogodiš- najbolji predstavnici nemačke i francuske ali, relativno skoro i, bezbeli, potpuno
njak, tugaljivo lamentira nad prohujalom rase”, te upozorava da će vladati “pakle- neočekivano, ponovo se pojavio tokom
mladošću kroz optiku nekih novih, nado- no stanje” sve dok Bosna i Hercegovina telefonskog razgovora s izvjesnom da-
lazećih klinaca. Tekst pjesme sam zabora- ne bude u sastavu Srbije, a spis završava mom koja je svojedobno bila bitnim di-
vio, izuzev ovog stiha: “A u ulici Jovana prijetnjom: “Srpski se problem mora re- jelom mog života. Povod za razgovor njen
Cvijića rastu druga deca.” šiti silom.” je rođendan. Iskreno je iznenađena i za-
U to vrijeme zaista nisam znao ko je Osupnut, ali, ipak, zaintrigiran veli- hvalna. Razgovaramo neusiljeno, o sve-
Jovan Cvijić, no, ni sam ne znam zašto, kosrpskim pisanijama, sad već u mojoj mu. Počinje pričati o muzici i postavlja
valjda sam naprosto izmaštao takvu pre- glavi zločestog čikice Cvijića, nastavio mi infantilno pitanje:
dodžbu o njemu, zamišljao sam ga kao sam tragati za njegovim radovima, mada – Koja ti se srpska pjevačica dopada?
gospodstvenog, dobroćudnog čikicu, pro- su bila “olovna vremena” i do takvih spi- Mislim, u vokalnom smislu!
fesorskog izgleda i držanja, s obaveznom sa, barem meni, adolescentu, nije bilo ni- – Ne znam, ne pratim to. Možda, Alek-
kozijom bradicom, šeširom na sijedoj gla- malo jednostavno doći. Ipak, uspijevao sandra Radović. Ima specifičnu boju gla-
vi, vazda vedrog, nasmiješenog, prepunog sam, ali kako se zločesti Cvijić iz teksta sa. Vuče na džez i soul.
ljubavi i dobrote, prema djeci osobito. u tekst uglavnom ponavljao, počesto nu- – Dobra je i Jelena Tomašević!
Takvu izmaštanu predodžbu o Cvijiću deći i “naučne dokaze” za sve i svašta, a, – Da, dobro pjeva.
nosio sam u glavi do trećeg razreda sred- naravno, u korist velikosrpske ideje, tako – Sviđa mi se i ona vaša!
nje škole, kad mi do ruku dolazi njegov je i moja prvotna zaintrigiranost splašnja- – Koja naša?
spis pod naslovom Aneksija Bosne i Herce- vala, a posljednje što sam pročitao, ne bez – Ma, ona...Eto, ne mogu se sjetiti...
govine i srpski problem, štampan u Beogra- dosade i gnušanja, prije no što ću šovini- Ah, da, Emina Jahović!
du 1908. godine. Iskreno, sam spis uopće stu Cvijića definitivno arhivirati, bilo je – Ona je vaša! Rođena je u Srbiji – re-
me nije zanimao, ali, privučen imenom njegovo kvazinaučno portretiranje Boš- koh i bi mi jasno s kim pričam.
autora znanog mi iz Balaševićeve pjesme, njaka, koji su, prema autoru, odmetnuti – Nije ona naša, bar ne sasvim! Ali,
pročitao sam ga. I tad se sve raspršilo. Do- Srbi i kao takve treba ih, milom ili silom, nadam se da će biti!
brohotnog Jovana Cvijića u mojoj glavi vratiti izvornim etničkim korijenima. Eto, tako se duh zločestog čikice Jo-
više nije bilo. Ali, prije toga, nužno je, opet prema vana Cvijića ponovo vratio u moj život.
Geograf i etnograf Jovan Cvijić, jedan Cvijiću, karakterološki ih inferiorizirati, pa Ali, nije mi teško nositi se s njim. Njemu
od istaknutijih ideologa velikosrpskog s takvom nakanom Cvijić ističe “duhovnu njegova mržnja, meni sve suprotno tome.
ekspanzionizma, u ovom spisu, izme- tromost, nekritičnost, naivnost i nezna- Ipak, “cvijiće”, a ima ih oko mene, bud-
đu ostalog i u najkraćem, ističe da Bo- laštvo muslimana”, zatim navodi da su se no držim na oku, ali baš budno. Šta ću,
sna nije granična nego središnja oblast “odvikli od rada, kadšto i od mišljenja, moram! n

STAV 28/3/2019 11