Page 48 - STAV broj 212
P. 48

POLITIKA



          njegova supruga te Radovan Karadžić i
          Šešelj Vojislav jesu dokaz takvih uspješ-
          nih političkih hibrida, a nisu jedini, samo
          su najpoznatiji. Partizani iz Drugog svjet-
          skog rata ponekad su pregovarali, pone-
          kad sarađivali s ustašama, s njemačkim
          nacistima, s italijanskim fašistima kada
          bi zatrebalo, a četnike su primali u svoje
          redove. Sve je ovo odavno poznato, ali u
          Bosni i Hercegovini žive zaboravne ge-
          neracije pa povremeno podsjećanje nije
          za odstrela. Tito je prijateljski sarađivao s
          amnestiranim nacističkim oficirom Kur-  članova “Dubioze”, već su se kompromi-  inspirativno i za Andersa Breivika, desni-
          tom Waldheimom. I Hitler i Mussolini,   tirali na nekoliko mjesta i nekoliko na-  čarskog teroristu iz Norveške koji se divio
          kao simboli ultradesničarske filozofije,   čina. Ovdje navodimo samo onaj možda   Radovanu Karadžiću. Pritom, Malagurski
          svoje su političke uspone počeli u ljevičar-  najočitiji gaf. Gostovali su u dokumentar-  se javno izrugivao komemoraciji žrtvama
          skim pokretima, u partijama s radničkim   cu Težina lanaca beogradskog autora Bo-  genocida u Srebrenici, a izgovor mu je bio
          prefiksom, prije evoluiranja u ekstremnu   risa Malagurskog. Zašto je to bitno? Zato   to što su pojedinci, uglavnom političari i
          desnicu. Hitlerov nacional-socijalizam u   što Malagurski sebe predstavlja kao nekog   organizatori godišnje komemoracije u Po-
          samom nazivu partije pokazuje da je neka   liberalnog “ljevičara” i šatro antiglobali-  točarima, znali nekad sve skupa pomalo ki-
          vrsta socijalizma bila i nacistima prihvat-  stu kroz svoje TV emisije, dokumentarce   často folklorizirati. Podrugljivo je koristio
          ljiva. Za to vrijeme nekadašnji Sovjetski   i izjave. Domaći “ljevičari” trebali bi pa-  izraz “Srebrenica fest”. Ali nije zabilježeno,
          Savez kao “tvrđava” ljevičarske politike, s   žljivo pregledati Borisove dokumentarce,   recimo, da je Malagurski iz istih razloga
          komunističkom Kinom, ostavlja iza sebe   naročito Težinu lanaca, da bi shvatili kako   ismijavao žrtve Jasenovca pri tamošnjoj
          milione i milione mrtvih civila i vojnika,   Malagurski vješto manipulira lijevim ide-  komemoraciji. Da ne spominjemo Kosovo
          s razorenom infrastrukturom i kulturnom   jama, stapajući ih s desničarskim lažima   polje, jer ono zauzima centralno mjesto u
          baštinom. Staljin i Mao Ce-tung su kao   velikosrpske orijentacije. Milošević bi bio   njegovom filmu, začinjeno s dosta klasič-
          “ljevičari” uspjeli nadmašiti desničarske   ponosan na njega. Ako su bosanskoherce-  ne mitomanije. Negiranje genocida u BiH
          kolege iz Evrope u uništavanju vlastitih   govački “ljevičari” ovo već shvatili, neka   uz izmišljanje razloga za rat iz 1990-ih so-
          državljana. Iz nekog razloga, ove poznate   se preispitaju šta rade u njegovom društvu.   lidno je provučeno kroz film koji se bavi
          podatke bosanski “ljevičari” uglavnom   Malagurski otvoreno kopira američkog do-  lažima. Malagurskom kao “ljevičaru” ne
          izbjegavaju pri svojim govorancijama i pi-  kumentaristu Michaela Moorea u svojim   smeta ni saradnja s fašističkim pokretom
          sanjima o kontroverznom Karlu Marxu,   dokumentarcima i predstavlja SAD i NATO   Dveri iz Srbije. Uglavnom, članovi “Du-
          kolegi mu Engelsu i jednostranom opisu   kao one sile koje su najviše problema stvo-  bioze” gostovali su u tom šovinističkom
          “slavne prošlosti proletarijata”.   rile u Jugoslaviji i u Srbiji. Očekivalo bi   filmu u kojem su afirmativno predstav-
                                            se da su onda zapadne sile prikazane kao   ljeni. Stavljeni su u dio filma u kojem se
          DEMONIZIRANJE MUSLIMANA           ultimativni srpski neprijatelji (s neizbjež-  samo govori o poslijeratnim korupcijama
            Mnogi domaći “ljevičari” vole buntovne   nom Njemačkom). Međutim, ipak ne. U   političara i propalim ekonomijama, tako
          rok -muzičare. Među najomiljenije im spa-  filmu su najviše demonizirani bosanski   da im fanovi to mogu uzeti za izgovor.
          da “Dubioza kolektiv”. Momci iz “Dubio-  muslimani, onda islam, naravno i Turci,   Dalje je do “ljevičarske” publike u Bosni
          ze” postali su dovoljno popularni, zabav-  uz prekrajanje čitavog evropskog histori-  i Hercegovini da sama razmisli.
          ni i simpatični da im se “ne smije” ništa   jata i miksanje laži s ponekim činjenica-
          ružno reći, jer njihova nekritička publika   ma tek da ih bude teže razdvojiti. Njegov   ZLATNA SREDINA
          odmah vrijeđa i prijeti svakome ko se ne   dokumentarac urađen je tako kao da ga je   Možda nakon svega ovoga (a ima toga
          osjeća isto kao i oni. Nevezano za svirač-  gledao novozelandski terorista netom prije   još podosta) neko shvati zašto u Bosni i
          ki, kompozitorski i stihoklepački talent   nedavnog pokolja u džamiji. Film djeluje   Hercegovini treba stavljati dodatak – na-
                                                                               vodni ili takozvani kada se govori o po-
                                                                               litičkim “ljevičarima”, jer zaista djeluje
                                                                               kao da domaći ljevičari suštinski ne po-
                                                                               stoje, osim po imenu i oznakama. Dok se
                                                                               ne dokaže da ih zaista ima, neka ostanu
                                                                               navodnici. Ima pravih ljevičara među sta-
                                                                               novništvom kojeg se naziva glasačkim ti-
                                                                               jelom, ali i tu kao da iščezavaju. Može se
                                                                               govoriti o pojedincima, ali ne i o procen-
                                                                               tima stanovništva. Međutim, u aktivnoj
                                                                               politici, među strankama, uglavnom ih
                                                                               nema. Desničara ima dovoljno, pogotovo
                                                                               u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su skoro pa srasli
                                                                               s tamošnjim ljevičarima, još se samo neki
                                                                               mediji trude da ostanu u sredini, da nisu
                                                                               ni desni ni lijevi. Ne pristaju na trgovinu
                                                                               maglom, pa makar bila u najskupocjeni-
                                                                               joj ambalaži. Sredina je na Balkanu, očito,
                                                                               potrebnija nego ikad.          n



         48  28/3/2019 STAV
   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53