Page 26 - STAV broj 419

PREDSJEDNIČKI IZBORI U CRNOJ GORI

aktivnosti Srpske pravoslavne crkve u
Crnoj Gori najneposrednije je doprinio
Savez komunista Crne Gore. Svom ate-
izmu on je gotovo u čitavom periodu od
1945. godine podredio i sve duhovne,
kulturne i istorijske tradicije pravoslav-
nih Crnogoraca. Nije našao za potrebno
ni da pokrene inicijativu za anuliranje
Ukaza Aleksandra Karađorđevića od
30. avgusta 1920. godine o ukidanju Cr-
nogorske autokefalne crkve. To je mož-
da jedini njegov ukaz koji je pod našom
komunističkom vlašću ostao na snazi,
na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. I
zato svi, sa manjim ili većim razlikama,
snosimo za to odgovornost. Cijena naše
kratkovidosti morala se platiti.“
Marko Orlandić, njegove riječi, samo
su jedan od dokaza da je kulturni identi-
tet utkan u naše biće i da ga je, neovisno o
Jakov Milatović, ministar ekonomskog razvoja u Vladi Crne Gore, čiji je premijer bio Zdravko našem ideološkom opredjeljenju, nemogu-
Krivokapić (kojeg je na to mjesto doslovno postavila Srpska pravoslavna crkva) osnivač je pokreta
„Evropa sad“, koji je po svoj prilici zamjena za Abazovićev GPURA, nova forma za identičan će uništiti. Isuviše je jak. Zato bi bilo ne-
populistički narativ u funkciji destabiliziranja Crne Gore. pošteno reći da su crnogorski suverenisti,
što je samo (pogrešan) sinonim za crno-
pravoslavnu religiju, ali uz nju i ono što ali danas dovedeno do nestanka, a zove se gorske socijaliste (DPS, SDP, SD), manje
sami nisu tražili – srpstvo, u etničkom, ne crnogorska kultura. Crnogorci od onih konzervativnih, Crno-
religijskom smislu, kako je bilo označeno goraca svjesnih važnosti identiteta. S druge
kod Njegoša. KULTURA JE JAČA OD IDEOLOGIJE strane, treba reći da ovo ili ono ideološko
Upravo je to odgovor na pitanje kako Ali, ako s pravom socijalistima fak- opredjeljenje ima manje ili više resursa za
i zašto su Crnogorci, koji su se na popisu turiramo odgovornost za nemar spram izgradnju političkog i institucionalnog po-
stanovništva iz 1991. godine, u više od 60 bogatog kulturnog identiteta Crnogo- retka. Ne treba imati dileme da bi danas
posto slučajeva izjasnili kao Crnogorci, raca, onda treba biti pošten i reći da je Crna Gora bila jedna od najstabilnijih dr-
dvanaest godina poslije pali na 43 posto, s i među crnogorskim komunistima bilo žava da je umjesto nasljednika socijalistič-
izgledima da ih na sljedećem popisu bude svjesnih i racionalnih ljudi. Jedan od ke paradigme politički vode konzervativne
još manje. DPS nije organizirao otpor sup- njih jeste pokojni Marko Orlandić, nekad partije, političke grupacije desnog centra,
stancijalnom posrbljavanju Crnogoraca član Centralnog komiteta Saveza komu- crnogorske nacionalne partije, koje bi pri-
devedesetih godina, pa ni poslije. Taj ne- nista Crne Gore. Prepoznajući sve nevo- je ulaska u NATO-savez spremile teren za
ophodan proces počeo je isuviše kasno, lje koje je ideologija socijalizma donijela ispravljanje nepravde nanesene Crnogor-
tek 30. decembra 2019. godine, kada je crnogorskom identitetu, u svojoj knjizi cima ukidanjem autokefalne Crnogorske
usvojio u Skupštini Zakon o slobodi vje- Vrtlozi iz 1997. godine piše: „Poziciji i pravoslavne crkve.
roispovijesti, koji će nova parlamentarna
većina (prosrpske partije potpomognute
GPURA-om) povući, a kasnije potpisiva-
njem tzv. Temeljnog ugovora Vlada Dritana
Abazovića predati Crkvi Srbije crnogorsko
kulturno-religijsko nasljeđe.
Riječju, nezainteresirana za religi-
ju, crnogorska politička elita prepustila
je srpskim političkim partijama i Crkvi
Srbije da u Crnoj Gori koristi najvažni-
ji identitarni resurs – religiju, preciznije
crnogorsko-pravoslavnu interpretaciju
hrišćanstva, koja je suštinski drugačija od
srpsko-pravoslavne, što široj javnosti nije
poznato, ali boljim poznavaocima povijesti
Crne Gore jeste. Crnogorska pravoslavna
crkva, dakle, nije slaba zato što je Crkva
Srbije jaka, nego zato što je politika cr-
nogorskog suverenizma nezainteresirana
za religiju. Zato i ne čudi što Crnogorci
samo de jure imaju svoju Crkvu, Crnogor-
sku pravoslavnu crkvu, koja je de facto ne- Milo Đukanović, nesumnjivo, vispren je političar i u vanjsko-političkom smislu Crnu Goru uspješno
vodi gdje joj je mjesto, na Zapad. Kada je unutrašnja politika u pitanju, odgovoran je, kao
moćna, osim za medijsku promociju ideja predsjednik najveće političke partije za penetriranje srpskog političkog, a više kulturnog utjecaja
crnogorskog suverenizma i dokaza da još u institucije sistema u posljednje dvije decenije. Uprkos tome, njegova pobjeda na predsjedničkim
postoji nešto što je postojalo cijeli milenij, izborima bitno će oslabiti srpsku političku agresiju na Crnu Goru.

26 17/3/2023 STAV