Page 26 - STAV 76 18.08.2016

POLITIKA

STAV: Nervira Vas pojam “tranzicijska Taj je pojam neprimjenjiv u multietnič- država, Srbija, napala drugu državu, Re-
pravda”? koj zajednici kakva je Bosna. Najbrojnija publiku BiH. Pritom su, uz razne meha-
TOKAČA: Ne toliko sam pojam koli- etnička skupina u ovoj zemlji žrtva je ge- nizme i pripreme, koristili bosanske Srbe
ko njegovo značenje. Hoću da izađem s nocida. Sam pojam pretvoren je u maglu da učestvuju u toj agresiji. Isto se desilo
tvrdnjom da je, u bosanskom kontekstu, koja potpuno zbunjuje žrtve. Udara na nešto kasnije, 1993. i 1994. godine, uče-
s iskustvom genocida, pomirenje nemo- njihovo elementarno dostojanstvo. Na- šćem Hrvatske vojske u tom dijelu rata,
guće. Nisam od onih koji će prihvatiti žalost, u posljednje vrijeme svjedočim da kada je Bosnu trebalo podijeliti. Taj plan
tezu da se genocid desio samo u Srebre- neki važni bošnjački zvaničnici, političari nije uspio i na kraju smo došli do Dayto-
nici. Imam egzaktne podatke da se geno- i vjerski lideri govore o tom pomirenju. na. Oni koji negiraju Bosnu i koji su vo-
cid desio 1992. godine, da se dešavao na Naravno, nikome se ne može zabraniti da dili rat protiv Bosne danas na sve mo-
širokom prostoru RBiH i da se zapravo iznese svoj stav. Ali je on vrlo često povr- guće načine žele te stvari relativizirati. I
završni čin genocida u Bosni odigrao na šan, ne objašnjava suštinu. Zašto bismo pretvoriti sukob u Bosni u neki interni
terenima zaštićene enklave Srebrenica, se to mi trebali pomiriti? Da li je uopće sukob. A eliminirati odgovornost Srbije
u kojoj nisu stradali samo Srebreničani moguće kolektivno pomirenje? Svjedoci i Hrvatske u svakom pogledu. Ne isklju-
nego i Vlaseničani i Zvorničani, koji su tu smo da se govori o tome kako nije moguća čujem pozitivnu ulogu Hrvatske na kraju
uspjeli naći spas nakon prvog vala geno- kolektivna krivica. Onda nije moguće ni rata, ali govorim o onom periodu kada je
cida iz 1992. Kada govorimo o značenju kolektivno pomirenje. Radije bih govorio Bosna trebala nestati. Opet se vraćam na
pojma, pa čak i koncepta pomirenja, onda o normalizaciji odnosa. O tome da bismo pomirenje. Ono je nemoguće jer je riječ o
postoje dvije stvari. Prvo, to je pojam koji trebali normalizirati odnose s onima koji najtežem zločinu. Zločinu s kojim se mi ne
dolazi iz kršćanske religijske tradicije i su do jučer htjeli da nas nema. možemo miriti. Nema pomirenja sa zlo-
najprije podrazumijeva oprost, pa dijalog činom. Imali smo kolektivna pomirenja
i pomirenje. To je, zapravo, put u zaborav. STAV: Kako normalizirati odnose u ze- nakon Drugog svjetskog rata. Imali smo
Put u potpuno obeščovječenje i negiranje mlji u kojoj predsjednik jednog njenog i tada situaciju u kojoj su Bošnjaci trebali
svakog dostojanstva žrtava, a pritom se ne entiteta otvoreno negira genocid iako je nestati pod četničkom kamom. Ta priča
govori o kakvoj se vrsti praštanja radi, o cijelo jedno rukovodstvo tog entiteta, po- o pomirenju nakon 1945. godine išla je
kakvoj je vrsti pomirenja riječ. Kada go- litičko i vojno, osuđeno u Hagu? također linijom zaborava, zabranom bilo
vorimo o genocidu, o najtežim zločinima TOKAČA: Da bi se razumio problem, kakve priče o zločinu i linijom bratstva i
protiv čovječnosti, takva je vrsta zločina morate prvo razumjeti karakter rata u jedinstva. Mi smo trebali u to ime zabo-
neoprostiva. S takvom vrstom zločina ne BiH. To je bio međunarodni sukob. Lju- raviti sve što nam se pojedinačno desilo,
može se pomiriti. Čak i ako bi se pojedi- di više vole termin agresija, ja volim više što nam se desilo kao kolektivitetu, kao
nac želio pomiriti s nekim ko mu je ubio ono što je pravna terminologija. Dakle, zemlji. To se isto pokušava sada, na dru-
cijelu familiju, to država ne može uraditi. međunarodni sukob u kojem je jedna gačiji i malo perfidniji način.

Kravica kontrapunkt Srebrenici

ZALAZJE JE BILO VOJNI CILJ

STAV: Odmah nakon komemoracije i ukopa u Potočarima imamo obilježavanje
zločina u Bratuncu. Šta se ondje tačno dogodilo, koliki je broj žrtava?
TOKAČA: U Kravici imamo spomenik na kojem piše da je od 1941. do 1945. i
od 1992. do 1995. godine ubijeno 3.500 Srba. Vi iz toga ne vidite ništa. Koliko
je to ljudi stradalo u ovom ratu? Koliko civila, koliko vojnika? Kojih, gdje, u kojim
mjestima? Kod tog obilježja nalazi se vojno groblje. Na njemu nalazite ljude koji
su iskopani iz Sarajeva i pokopani na tom groblju. Imate klasičnu manipulaciju
sjećanjem i emocijama. Imate lažni spomenik koji treba biti kontrapunkt Srebre-
nici. On nema drugu svrhu. Događaji u Kravici presuđeni su u Tribunalu, o Kra-
vicama se sve zna. Isto je i sa Zalazjem. Imamo na popisu svakog čovjeka ondje.

STAV: Je li tačno da su u toj akciji ubijena dva civila?
TOKAČA: Da, dva civila. Sve su ostalo bili vojnici jer je Zalazje bilo legitimni voj-
ni cilj. Da li je neko bio ubijen poslije zarobljavanja, to treba istražiti Tužiteljstvo
BiH. Niko im to nikada nije branio. U Zalazju je sve i jedan čovjek bio do zuba
naoružan, vojni cilj koji je Armija BiH razbila. Ratni je zločin ako su nakon bitke
ubijeni civili, ako je ubijen zarobljeni vojnik. Nepotrebno je od toga praviti bilo
kakvu dramu. U Bratuncu je stradalo ukupno 119 srpskih civila tokom rata. Tu
vrstu istrage i utvrđivanja eventualne krivične odgovornosti ne smije niko zataji-
ti. I zato je Sud BiH važan, da presudi šta se desilo i potpuno je nevažno kada
će se zločin procesuirati. Na Sudu BiH ne sudi se nikome drugom osim zločin-
cu. Imamo oko tri hiljade ljudi koji bi mogli biti optuženi za ratni zločin. Svaka je
druga izjava politikantstvo.

26 18/8/2016 STAV