Page 9 - STAV broj 245

I dok svakodnevno svjedočimo slikama iz Bihaća i tamošnjih kampova, posebice o pričama
o kampu Vučjak, o Tuzli više gotovo niko i ne govori, a već mjesecima samo na tamošnjoj
autobuskoj stanici svake noći spava stotinjak ljudi. Nekada i njih 150. Do sada ih je poslužilo

vrijeme, jesen u Bosni bila je neobično topla. Dani su bili sunčani, a večeri suhe, pa makar
nisu kisnuli dok su noćili na otvorenom

Piše: Nedim Hasić

Fotografije: Velija Hasanbegović

ita stariji čovjek stojeći kraj otvore- muškaraca. Golf se udaljava, a oni razmo- čaj. Nije sama, volonteri “Emmausa” obavlja-
nog prtljažnika Golfa: “Jeste li sve tavaju paket pažljivo, gledajući šta je unu- ju i medicinske intervencije, pomažu im pri
uzeli, je li OK? OK?” Trojica ljudi tra. “Ovako je svaki dan, najmanje deset održavanju lične higijene, dijele im hranu i
Poko njega mašu i rukama i glava- ljudi dođe i donese nešto, hranu, odjeću, vodu. Pomoći od bilo koje državne institucije
ma i viču: “OK! OK!” Niti oni razumiju deke”, pričaju nam tuzlanski volonteri na nemaju. “Ljudi ih ne diraju, niko ih ne tjera.
šta ih pita niti je čovjeku kraj auta jasno tamošnjoj autobuskoj stanici. Bude među njima nekada problema, bude
da li su ga razumjeli. Kako god, smotuljci Muamera Džebić koordinatorica je hu- konflikata, ali je razumljivo, jer i oni su već
koje im je donio, s hranom i odjećom, za- manitarne organizacije “Emmaus” i svaki je u depresiji. Tu su već dugo i ne znaju ni gdje
vršili su u rukama trojice crnomanjastih dan na autobuskoj stanici. Migrantima dijeli će ni šta će”, kaže nam Muamera.

STAV 14/11/2019 9