Page 14 - STAV broj 245

POLITIKA

predsjednica Kolinda Grabar Kitarović
već nekoliko puta insistirala na izmišlje-
nim “desetinama hiljada džihadista” koje
vrebaju iz Bosne i Hercegovine, pokazuje
da se radi o političkom narativu koji po-
staje etabliran u vrhu evropske politike.
Taj demonizirajući narativ apsolutno nije
nešto novo ni za Francusku ni za Hrvat-
sku, štaviše, i Macronovi i Kitarovićkini
prethodnici François Mitterrand i Franjo
Tuđman njime su se služili da opravdaju
svoje politike spram Bosne i Hercegovine.
Bivši američki predsjednik Bill Clinton
u svojim je memoarima zabilježio kako
“neki evropski lideri nisu bili voljni da
tolerišu većinski muslimansku državu
u srcu Balkana, bojeći se da će postati
baza za izvoz ekstremizma”, te kako mu
je francuski predsjednik Mitterand, pri- na tragu ranijeg ovogodišnjeg objavljivanja politička elita u Prištini. Šta bi to tek zna-
likom njihovog prvog susreta, rekao da je “Francuske strategije za Zapadni Balkan”, čilo za Bošnjake, Makedonce i Crnogorce
“lično u Bosni i Hercegovini naklonjeniji a u kojoj se, između ostaloga, predviđa i kao narode, strašno je i pomisliti.
Srbima i nesklon ideji cjelovite Bosne i da će u oblasti ekonomije Francuska ra- Ipak, nije teško shvatiti zašto ovakvu
Hercegovine koju bi predvodili muslima- zvojna agencija podržavati i ohrabrivati ideju podržavaju i sljedbenici degolističkog
ni”. Ovakav latentno islamofobični stav “regionalnu integraciju zemalja Zapadnog miterrandizma poput Macrona, ali i američ-
francuske politike spram BiH gotovo je Balkana”, a u cilju “podrške razvoju i sta- ki zvaničnici poput Matthewa Palmera. U
pa konstanta (uz časni izuzetak pokojnog bilizaciji”. Naravno, ubrzo nakon Macro- međunarodnim odnosima, posebno u kon-
Jacquesa Chiraca), on potječe, prije svega, novog hladnog tuša za Albaniju i Make- tekstu odnosa velikih prema malim, uvijek
iz tradicija, problema, kontradikcija i di- doniju, projekt “mini Šengena” aktiviran se radi o baratanju s mjerljivim i konkret-
lema koje Francuska ima sa samom so- je i, koliko se može vidjeti, ima podršku nim kategorijama. Srbi i Albanci dva su
bom, vlastitom prošlošću, sadašnjošću i onih koji su istovremeno neraspoloženi najveća naroda Zapadnog Balkana i zado-
budućnošću, te je stoga iluzorno očekivati spram proširenja EU. A o čemu se zaista voljavanje njihovih partikularnih apetita,
da Bošnjaci mogu učiniti bilo šta da ga radi, najbolje pokazuje oduševljenje koji je koje bi uz to donijelo i konačno rješavanje
promijene. Treba ga biti svjestan i shod- ovaj projekt izazvao u dvije “zapadnobal- njihovih međusobnih historijskih sukoba,
no tome se ravnati u vanjskoj politici. kanske” prijestolnice, Beogradu i Tirani, bilo bi izuzetno poželjno. Bili bi smanjeni
a što je jasno demonstrirano na sastanku efekti Zapadu mrske “balkanizacije”, a od
MALI ŠENGEN – VELIKI BELAJ lidera Zapadnog Balkana u Ohridu. Ova njih bi se i stvorili trajni prijatelji i save-
No, pošto kako kažu da “nevolja ni- navodna inicijativa “Srbije, Albanije i Sje- znici te bi se vjerovatno trajno udaljili od
kada ne dolazi sama”, tako ni realizacija verne Makedonije” o “regionalnoj integra- Rusije. Bošnjaci, Makedonci i Crnogorci
da od evropskog puta Bosne i Hercegovi- ciji” ove tri države zajedno s Crnom Go- mali su narodi kojima je zajedničko da
ne nema ništa nije najgora vijest. Baš u rom, Kosovom i Bosnom i Hercegovinom ih se osporava ne samo kao državotvorne
skladu čitave ideje vraćanja točka unazad najprije liči na partnerstvo dva vuka i tri već čak i kao identitetski zasebne. Kada
i svođenja prostora zapadnog Balkana na ovce jer se u suštini radi o stavljanju pro- se na to doda i činjenica da Srbi i Albanci
predvorje “istinske” Evrope, pojavila se stora Zapadnog Balkana pod utjecaj samo imaju značajan broj sunarodnjaka u ove
ideja tzv. “mini Šengena”. Ova ideja dolazi dvije lokalne adrese. Naravno, i Beogradu tri države ili barem njihovim dijelovima,
i Tirani, koji imaju velike “konstitutivne onda se pokazuje ogromna razlika u kon-
dijaspore” u svakoj od ostalih država, te kretnoj političkoj težini između “velikih
Kada se bolje pogleda, u su stoga i prijestolnice Srba i Albanaca, i malih”. Mala riba koristi se kao mamac
suštini, Macron je na razne u interesu je da dođe do brisanja bilo ka- da bi se upecala veća. Da takva percepcija
kvih granica između matice i “djece u ra-
nije stvar cinizma i pesimizma, pokazu-
trendove i procese, koji sijanju”. Beograd bi time ostvario ono što je i to da su se redovno od “malih” traži-
su već odavno bili vidljivi nije uspio oružanom agresijom, ujedinio li kompromisi na njihovu štetu. Sjetimo
i opipljivi u kontekstu Srbe Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne se samo sramnih uvjeta referenduma za
nezavisnost Crne Gore, pritisaka na Ma-
Gore, pa čak i Makedonije, plus poništio
odnosa EU prema BiH, efekte samostalnosti Kosova. Tirana bi se, kedoniju da promijeni svoje ime ili dvije
stavio, bolje rečeno udario, s druge strane, bez velikog truda i bilo ka- decenija stalnog uvjetovanja Bošnjaka da
popuste u cilju “deblokiranja evropskog
kvog rizika nametnula kao jedina adresa
politički pečat. Od nekoliko za albansku populaciju Zapadne Make- puta” na kojem su sada, vjerovatno traj-
političkih bombi, koje donije, Crne Gore i Kosova. Sve ostalo no, spuštene rampe. No, ko god i koli-
Macron skoro mjesec dana bilo bi pitanje protoka dovoljno vremena ko god zagovarao ideju “mini Šengena”,
i povoljnih geopolitičkih okolnosti te pri-
ideju koja je dugoročno daleko gora nego
ne baš graciozno baca u je ili kasnije bi i de facto i de jure dobili bilo kakva “krnja Jugoslavija”, Bošnjaci
svekoliku svjetsku javnost, dvije nove države, Veliku Srbiju i Veliku je trebaju i naprosto moraju odbaciti, i to
tri se direktno tiču Bosne i Albaniju. Potpuni bi gubitnici, naravno, takvom žestinom i čvrstinom da nikome
više ne padne napamet da lobira za nju
bili Bosna i Hercegovina, Sjeverna Make-
Hercegovine donija i Crna Gora, te autohtona lokalna kod naših predstavnika.

14 14/11/2019 STAV