Page 19 - STAV broj 375

KRIVO SRASTANJE

O BEGUNIMA

OD SILA MRAKA ŽUSTRIM

SE KORAKOM BJEŽI

Sjećam se, tokom, a i nakon prvog čitanja ovog prikaza, začuđeno
sam se pitao otkud mi i zašto najednom pred očima slika u zaborav
temeljito arhivirane Mirne, ali ovog puta ne, sve mi je jasno: Mirna je
Piše: bila onovremena “begunka”.
Sadik IBRAHIMOVIĆ

ove knjige, pročitane knjige, stu- sistemu, a mi smo danas numerisani lju- početkom rata promptno se ispalila u Slo-
dije, eseji, kritički prikazi... Eto di. I ne samo što smo numerisani nego veniju, zavrnula nekog njom opčinjenog
šta sam, u najkraćem, čitao tokom smo se, kao savremenici postreligijskog tipa (u šta ne sumnjam, Mirna je jako
Nneuobičajeno tihog i mirnog ra- društva, prometnuli u vjernike novih lijepa žena), udala se za njega, a koji je,
mazana (doduše, potrudio sam se da bude religija – nauke i ekonomije, jer one su kako mi tada reče, divan i brižan: kuha,
tako i isključio sve i sebe iz svega što bi sada glavne determinante naših života i pere, pegla, usisava, ide u kupovinu, bri-
me, sasvim izvjesno, moglo uznemiriti), one definiraju svijet od početka do kraja, ne o djeci, vozi ih u školu i na treninge,
a, pored ostalog, ponovo sam pročitao kao što je to nekada radila religija. (...)” a nju, kroz poluosmijeh dodade, raspa-
kritički prikaz romana Beguni poljske Nimalo impresioniran, ostavljam kri- mećeno voli.
spisateljice Olge Tokarczuk, tekst koji je tički prikaz po strani. Ništa osobito, tek Reče mi i to da muža ne voli previše,
u meni, baš kao i u svojedobnom prvom jedna u nizu antiglobalizacijskih i anti- ali zadovoljna je njegovim ponašanjem i
čitanju, izazvao identično, nimalo lijepo konzumerističkih tirada i, pride, podobro nema namjeru mijenjati ga.
prisjećanje na stanovitu osobu i davno pro- nadojena blasfemijom. Prioriteti su joj karijera, putovanja i
hujalo vrijeme, no o tome nešto kasnije. Dakle, ostavih tekst, a slika Mirne, očuvanje mladalačkog izgleda.
Autor kritičkog prikaza, pojašnjavajući negdašnje mi djevojke (davno smo bili – A porodica – upitah.
šta su i ko su beguni, veli ovako: skupa i, budući nespojivih priroda, brzo – Šta porodica?
“(...) Beguni ili stranci, kako su nazvani se razišli), ponovo mi bljesnu pred očima. – Je li ti porodica na listi prioriteta?
u Pravoslavnoj enciklopediji, su oni koji Sjećam se, tokom, a i nakon prvog či- – Pa, ne baš. Isuviše je to zamorno za
se vječito premještaju u prostoru i na taj tanja ovog prikaza, začuđeno sam se pitao mene, a i stresno. Muž sve to radi, znaš!
način izmiču đavolu jer je, shodno njiho- otkud mi i zašto najednom pred očima sli- – Ne, ne znam. I ne razumijem. Djeca
vom vjerovanju, svako zadržavanje u mje- ka u zaborav temeljito arhivirane Mirne, te ne zanimaju?
stu izlaganje sebe njegovim moćima. (...)” ali ovog puta ne, sve mi je jasno: Mirna – Ti to nešto meni nabijaš na nos?
Čitam i ovo: je bila onovremena “begunka”. – Ama, jok. Samo pitam.
“(...) Svako prihvatanje i pristajanje Samoživa, egoistična, neprestano se Naravno, dobro sam znao da Mirna
na zakucanost u sistem jednom zasvag- “premještala u prostoru” i, preokupirana voli samo sebe, pa me saznanje da ne voli
da propisanih normi, kanona, dogmi, isključivo sobom, vješto izbjegavala bilo vlastitu djecu uopće nije iznenadilo, ali
konvencija – vrsta je gašenja života, na- kakvu za nju zahtjevnu obavezu i odgo- ne rekoh ništa.
silje nad vitalnošću i ljudskošću. Beguni vornost te još vještije manipulirala emo- – Hoćemo li – prekidoh kratku i muč-
su, dakle, protagonisti zdrave anarhične cijama, tuđim dakako. nu šutnju.
utopije. (...)” Posljednji put vidjeli smo se prije pet- – Da, mogli bismo poći.
Na koncu, o ovom meni neznanom, naest godina. Slučajno, nenadano, a i naš Otpratio sam je do auta, poželio sre-
nepročitanom književnom tekstu odre- razgovor je bio takav – grčevit, usiljen, pra- tan put i otišao uz duboki uzdah olak-
đuje se i autorica i, pored ostalog, veli: zan. Jedan od onih koje je najbolje izbjeći, šanja. I to žurno, dugim koracima, bez
“(...) Taj je svijet imao mrvu slobode ali takvo šta nije bilo moguće, naprosto zadržavanja u mjestu, da se, ne daj mi
koju smo mi izgubili. Nama prezimena smo naletjeli jedno na drugo, sudarili se. Bože, ne bih izlagao novim silama zla i
služe za kontrolu identiteta. Anarhisti Ukratko, dok sam je i slušao i ne slu- svekolikog mraka, mraka iz kojeg sam se
su svojoj djeci namjerno nadijevali kom- šao, ispričala mi je svoju “begunsku” priče upravo uspio nekako iščupati.
plikovana imena da bi otežali kontrolu i ta šupljara, koliko se sjećam, ide ovako: Još žustrije pružih korak. n

STAV 13/5/2022 19