Page 51 - STAV broj 151
P. 51
zarobljeni u pokušaju dolaska iz Hrvatske Majka Hajra Musić ponosna je na trojicu sinova i na unuka
svojim kućama.” Mirsada, koji su se na samom početka rata uključili u 105. brigadu
5. korpusa ARBiH. Ističe da je Hasan bio poseban: “Posljednji put
Nakon što je teško ranjen 24. janua- kratko je navratio do kuće nekoliko dana prije ranjavanja. Sjećam
ra 1993. godine u rejonu Kedića Glavice, se da su mu hlače bile prljave od blata i trave. Tad je došao da
Musa je 3. februara podlegao zadobijenim drugi put vidi novorođenog sina Amira, koji je imao 15-ak dana. S
ranima. Dok je bio u bolnici u Bihaću, njim je bio i Hamdo Mustafić. Kaže on supruzi: ‘Haj, Šefika, snesi
komandant Izet Nanić svaki dan mu je Amira nek’ vidi Hamdo koja će to ljudina biti kad odraste”
dolazio u posjetu.
Što se Muse tiče, najodgovornije tvrdim Hasan je uživao neopisivi autoritet i
Komandant Izet Nanić izuzetno je ci- da ne znam da je napravio pogrešan ko- kod ostalih komšija i poznanika, ističe
jenio Hasana Musića Musu. Pokazuje to i rak od trenutka postavljenja do pogibije, Ismet: “Sjećam se kad mu je prilikom is-
Nanićeva izjava u kojoj je kazao: “Da nije bio sam sudionik i poprilično informiran kupljanja Prvog lubardskog voda prišao
bilo Muse koji je presjekao jednu četnič- o svim značajnijim zbivanjima.” mještanin Aziz Muminović Zizo i blago
ku grupu, Kedića Glavica vjerovatno bi podignutog prsta rekao: ‘Slušaj, Hasane,
bila izgubljena.” Zbog povjerenja koje je SPORTISTA, KOMANDANT I UZOR ne bih dao svakome da mi dijete vodi u
imao u Musu i njegov bataljon, koman- rat, ali tebi ga mogu dati.’”
dant Nanić mu je u operaciji “Munja ‘93” Majka Hajra Musić ponosna je na tro- I Asim Bajrić, komandir voda, a ka-
povjerio jedan od najzahtjevnijih zadata- jicu sinova i na unuka Mirsada, koji su se snije i čete u Prvom bataljonu, nosi lijepo
ka, a to je bila Kedića Glavica. na samom početka rata uključili u 105. bri- sjećanje na svog komandanta bataljona:
gadu 5. korpusa ARBiH. Međutim, ističe “Musa je bio legenda. Znao je s ljudima.
Zijad Nanić navodi detalje koji poka- da je Hasan bio poseban i da se takav više Imao je neku moć da uvjeri čovjeka. Svo-
zuju Musinu odanost komandantu Naniću. ne rađa. “Svih ovih godina ga svakako za- jim je ponašanjem ulijevao samopouzda-
“Sjećam se kad je bila jedna kriza nekoli- mišljam, ali mi se samo jednom desilo da nje ostalim saborcima.”
ko mjeseci prije ‘Munje’, kad su momci iz sam ga sanjala. U snu mi moj Hasan kaže: Dugogodišnjeg sportskog radnika Rem-
‘Hamzi’ htjeli svrgnuti komandanta i ko- ‘Ja znam, mati, da ti voliš grožđe, pa ti ja ziju Kudelića Musino ime najviše asocira
mandu brigade, pa su je i opkolili. Musa malo donio grožđa.’ A ja tu kesu s grožđem na nogomet. “Hasan Musić Musa, naš Mili,
je tada javno poručio da će sići s vojskom čvrsto stisnula. Kad sam se probudila, ja kako smo ga odmila zvali, od djetinjstva
sa Santračeve Glave i da će se obračunati jadna stisnula praznu šaku. Posljednji put je volio igrati i organizirati nogometna
s njima. I kasnije, kad su nosioci civilne je kratko navratio do kuće nekoliko dana takmičenja. Kratku nogometnu karijeru
vlasti pokušali svrgnuti komandanta Izu, prije ranjavanja. Sjećam se da su mu hlače imao je u klubovima FK ‘Mangan’ i OFK
Musa im je rekao: ‘Gospodo, ovo je voj- bile prljave od blata i trave. Tad je došao ‘Bratstvo’. Bio je nogometaš koji je mogao
ska, a ne glasanje. Ovdje se naredi, izvrši da drugi put vidi novorođenog sina Ami- igrati na svim pozicijama u timu. Njego-
ili ne izvrši. Ko ne izvrši, taj odgovara”, ra, koji je imao 15-ak dana. S njim je bio i vi suigrači zvali su ga ‘gospodin Libero’,
prisjetio se Zijad Nanić. Hamdo Mustafić. Kaže on supruzi: ‘Haj, jer je kao posljednji igrač bio neprolazan
Šefika, snesi Amira nek’ vidi Hamdo koja bedem pred svojim golom. Većinu malo-
Hasan Musić Musa spada u red onih će to ljudina biti kad odraste’”, kaže Hajra. nogometnih turnira osamdesetih godina
boraca koji su svoj ratni put prošli časno i u bužimskom kraju je on organizirao.
dostojanstveno, vodeći računa o međuna- Musin brat Ismet kaže da se Hasana Čuveni lubardski ‘Tigar’ bila je njegova
rodnim konvencijama i pravilima dozvolje- sjeća samo u najboljem svjetlu. Za njega ekipa koja je redom uzimala turnire”, pri-
nog ratovanja, ali i najljepšim vojničkim i je brat Hasan bio neko ko se sluša i po- sjetio je Kudelić.
ljudskim manirima ponašanja, kako prema štuje. Na pitanje kakav je Hasan bio kao U vrijeme osnivanja Mješovite srednje
nadređenima, tako i prema podređenim čovjek, Ismetova supruga dodaje: “Hasan škole “Bužim” 1. oktobra 1993. godine ja-
saborcima. Časno je branio svoj narod, ali je bio poseban. Niko nije mogao biti kao vila se ideja da se škola nazove po koman-
i bez truna dileme hrabro stao pred nepri- on. Najmanjem djetetu ne bi naštetio. Naj- dantu Musi, što je i prihvaćeno. Taj naziv,
jatelja svog naroda i domovine. starijem bi pomogao. Uvijek je bio nasmi- koji je škola nosila narednih 13 godina,
jan, karakteran. Volio je igrati fudbal, piti ukinut je 2006. godine na traženje me-
Zijad Nanić tvrdi da Hasan Musić nema Fantu i jesti grožđe. Posebno je uživao u đunarodne zajednice. Naknadno je jed-
nikakve “mrlje” u svom tom vojnom anga- čitanju knjiga i novina.”
žiranju. “Nije mu smetalo da kao rezervni
kapetan bivše JNA bude komandir voda, na od ulica u Bužimu nazvana Musinim
što je bilo van svake pameti. Nije patio
od pozicije. Bilo mu je bitno da se bori za
državu. Malo je onih poput Muse i Izeta.
U malonogometnoj ekipi
imenom. Posthumno mu je dodijeljena
značka “Zlatni ljiljan” 1994, te Plaketa
općine Bužim 2008. godine. U čin majo-
ra Armije Republike Bosne i Hercegovi-
ne proizveden je 12. januara 1996. godine.
Iza njega je ostala supruga Šefika te dvoje
djece: kćerka Majda i sin Amir.
Mnogi su i danas mišljenja da je uz
komandanta Izeta Nanića Hasan Musić
Musa bio jedna od najkarizmatičnijih
ličnosti u bužimskoj brigadi. Njegov
moral, skromnost i poštenje te iskrena
predanost borbenim zadacima teško se
daju opisati. n
STAV 25/1/2018 51
