Page 55 - STAV broj 151
P. 55

STAJALIŠTA

                                                    KRIVO SRASTANJE

                                                    U egzilu

                                                    DISIDENTSTVO
                                                    KAO SUDBINA
                                 Piše:              “Naš je cilj Hrvatska. Slobodna, nezavisna Hrvatska, očišćena od
                                 Sadik Ibrahimović  komunističke pošasti i srpske hegemonije. Stoga, pozivam te da
                                                    nam se pridružiš u našoj uzvišenoj nakani. Ti, kao Hrvat islamske
Kako vrijeme prolazi i kako dola-                   vjeroispovijesti, hrvatski cvijet, kako je to često znao kazati naš
              zim do novih saznanja, sve više       slavni poglavnik, morao bi znati da je ovo odsudan trenutak i da
              uviđam da je disidentstvo, dodu-      vremena za čekanje nema”
              še iznuđeno, gotovo pa opće mje-
 sto u povijesti moje porodice. Za nedavnog         islamske vjeroispovijesti, hrvatski cvijet,     poput progonjene zvijeri. Ukazivao sam na
 susreta s daljim rođakom M., arhitektom,           kako je to često znao kazati naš slavni po-     socijalnu polarizaciju, nepotizam, korup-
 zagrebačkim studentom, “šezdesetosma-              glavnik, morao bi znati da je ovo odsudan       ciju. Zauzvrat, optuživali bi me, podmetali
 šem”, čovjekom koji je svojim otvorenim            trenutak i da vremena za čekanje nema.’         kukavičija jaja, a ja bih bježao. Počesto ni
 stavovima izlazio iz okvira političkih da-         Potom je naglo zašutio i upitno me pogle-       sam nisam znao zbog čega. Čitao si Kafkin
 tosti tog vremena – te mu je, kao takvom,          dao. Bilo mi je jasno s kim imam posla i        Proces? Jesi!? Eh, onda me možeš razumje-
 sasvim izvjesno prijetila hapsana i višego-        kakvim se jezikom razgovara s takvima,          ti. Ja sam ovovremena verzija Jozefa K. Ali
 dišnja robija – ponovo se uvjeravam da je          pa sam jezikom koji jedino razumije rekao       više neću biti. Umoran sam i dosadilo mi
 socijalni refleks iliti buntovništvo snažno        ovo: ‘Vaš prijedlog ne mogu prihvatiti. Ne      je. Ti i tebi slični godinama me uznemira-
 ukorijenjeno u porodičnoj lozi iz koje sam         vidim nikakav osnovan razlog zbog kojeg         vate, prijetite, ucjenjujete, kljukate idejama
 iznikao. Helem, kao jedan od grlatijih “šez-       bih se stavio u službu ostvarenja Vašeg ci-     koje me apsolutno ne zanimaju i, koje li
 desetosmaša” i, dakako, svjestan da će biti        lja, tim prije jer nisam Hrvat, a ni hrvat-     drskosti, licitirate mojim životom kao da
 uhapšen i procesuiran, hvata se noge i bježi       ski cvijet, nego Bosanac ili Bošnjak, kako      je vaše vlasništvo. Ti se razmećeš silom,
 u Njemačku. Ondje se organizira, realizira         Vam drago. Mogu se složiti s Vama da je         a ja bih trebao drhtati od straha, skrivati
 i provodi radni vijek. U biti, ordinarna i ni      Jugoslavija vještačka tvorevina i, složit ćete  se, bježati, i to samo zbog toga zato što ne
 po čemu osobito zanimljiva životna priča.          se, trajat će onoliko dugo koliko bude tra-     želim u istu ideološku jazbinu s tobom i
                                                    jao Tito. Nakon toga, i takvo šta nije teš-     drugima poput tebe. E, neće moći! Dosta
     U razgovoru se dotičemo svega, pa i ja-        ko predvidjeti, započet će, možda i krvav,      je bilo. Određene policijske strukture za-
 čanja desnice u susjednim nam državama.            proces rasparčavanja Jugoslavije. Stoga,        sigurno će živo zanimati ko to i s kakvim
 Ponukan time, M. mi ispriča ovu storiju:           Vama i Vašima preporučujem strpljenje.          namjerama vršlja naokolo. Stoga, ko zna,
 “Jednom, u kafani u koju sam često zala-           Do tada, ostavite me na miru. Pobjegao          život je prepun obrata i možda ćeš usko-
 zio, priđe mom stolu nepoznat, povisok,            sam od jednog terora i ne želim biti pro-       ro ti čim prije pakirati kofere. To je sve.
 suhonjav čovjek, predstavi se i reče da bi         pagator nekog drugog. Ne želim nikakve          Doviđenja.’
 želio razgovarati sa mnom. Ponudih ga da           sukobe s Vama, ali, bude li potrebno, a na-     Suhonjavi je bez riječi ustao, kao sabljom
 sjedne. Nije gubio vrijeme, pa reče: ‘Svaki        dam se da neće, natovarit ću Vam velike         me presjekao ledeno hladnim pogledom,
 politički azilant prijeko je potreban potpo-       probleme na vrat. Vi dobro znate da sam         okrenuo se i otišao. Ipak, njegovu sam pri-
 ranj za snaženje naše, hrvatske stvari. Žrtve      pod punom zaštitom njemačke države. I,          jetnju ozbiljno shvatio i iste noći preselio
 komunističkog terora, a ti to svakako jesi,        molim Vas, nemojte mi ponovo prilaziti.’        se u drugi grad. I samo da znaš – nikad ja
 bolje no iko drugi mogu razumjeti razmjere         Suhonjavi je bio zatečen. Ovakvu pljusku        nisam bio ni disident ni antikomunista.
 titoističke zablude. Jugoslavija nas ne in-        nije očekivao. Polahko je ugasio cigaretu i     Nikad. Samo sam promišljao svojom, a ne
 teresira. Ta vještačka tvorevina u svakom          usiljeno mirnim glasom rekao: ‘Mojima se        partijskom glavom. Pa ti sad vidi koliko je
 je smislu neodrživa. Naš je cilj Hrvatska.         ovo neće dopasti. No, kako god, s tobom         to pametno. I da li je uopće.”
 Slobodna, nezavisna Hrvatska, očišćena od          ili bez tebe, mi idemo dalje. Ja ti neću pra-   Htjedoh mu reći kako, nepoćudan i sebi
 komunističke pošasti i srpske hegemoni-            viti probleme. Za druge ne znam i ništa         dosljedan, godinama živim u unutarnjem
 je. Stoga, pozivam te da nam se pridružiš          ne garantiram. Sugeriram ti da se dobro         egzilu, u klasičnom disidentstvu, ali kako
 u našoj uzvišenoj nakani. Ti, kao Hrvat            pričuvaš, ili, štaviše, čim prije spakiraš i    nas je takvih u porodici poprilično, još je-
                                                    napustiš Frankfurt. Shvati ovo ozbiljno.’       dan pride, bilo bi već previše, pa se ugri-
                                                    Nasmijao sam se, unio mu se u lice i pro-       zoh za jezik i okrenuh razgovor na drugu,
                                                    šaputao: ‘Vidi! Više od tri godine živio sam    “pametniju” stranu.              n

                                                                                                                          STAV 25/1/2018 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60