Page 53 - STAV broj 253
P. 53

Nakon što su četnici zauzeli Foču,
                                                                               nastupio je pokolj. Muškarci, žene, djeca,
                                                                               svi su ubijani bez trunke milosti. U kući
                                                                               Sulejmana Hasanefendića i Saliha Hasića
                                                                               četnici su zatvorili 65 žena i djece, a po-
                                                                               tom kuće zapalili. Žene i djeca izgorjeli su
                                                                               živi.  (10)   Ostalo je živo svega jedanaestero
                                                                               sakrivenih muškaraca. Trgovine i kuće do
                                                                               kraja su opljačkane, a neke od njih zapa-
                                                                               ljene. Sela s desne obale Drine stradala su
                                                                               nekoliko dana ranije, još dok su se četnici
                                                                               približavali gradu. I ovaj put stradavale su
                                                                               kompletne porodice. Tako je u Ćurevu 17.
                                                                               augusta 1942. godine zaklan Muho Vojo sa
                                                                               ženom i četvero djece. Najstariji sin Smajo
                                                                               imao je tada sedamnaest godina. U selu
                                                                               Šukovac ubijeno je i četvero djece Rašida
                                                                               Mrava. Njegova najstarija kći Melća ima-
                                                                               la je petnaest godina. Klanja, silovanja i
                                                                               pljačka potrajali su do 22. augusta 1942.
                                                                               godine, kada je stigla italijanska vojska i
                                                                               zauzela Foču.

                                                                               ZAPALIO BEBU OD TRI DANA
                                                                                  Potresno svjedočenje o stradanju boš-
                                                                               njačke djece, kao i o fočanskim krvni-
                                                                               cima poput Dušana Stanojevića iz sela
                                                                               Slatina ispričala je Ziba Mujanović iz
                                                                               Humskog kod Slatine, čiju ispovijest bi-
                                                                               lježi prof. dr. Šemso Tucaković u djelu
                                                                               Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimani-
          što su se Bošnjaci pribrali i shvatili šta im                        ma 1941-1945: “Tog kobnog dana otišla
          se zapravo dogodilo, četnici su ponovo 19.                           sam iz kuće da potražim ovcu. U kući
          augusta 1942. godine ušli u grad. Zločin                             nije ostao niko, jer je i Srbijanka bila
          nad bošnjačkim stanovništvom koji je                                 izašla negdje u bašču. Tragajući za ovca-
          tad uslijedio poznat je kao drugi pokolj u                           ma, pala sam u neku stublinu i slomila
          Foči, u kojem je, prema procjenama vla-                              ruku u šaci. Povratim se u kuću, kad na
          sti NDH, ubijeno također približno 3.000                             krevetu zatekoh Dušana da leži. I sada
          ljudi. Prema ustaljenoj praksi “srpskih ju-                          mi je u očima na njemu bijela košulja od
          naka”, i ovaj put četničke horde hrabro su                           tankog uzvodnog ćerećeta sa prugama,
          napale na bošnjačke žene i djecu. Prema                              a to je naša muslimanska košulja zvana
          izvještaju četničkih komandanata Petra                               ‘tanka Talijanka’. Smognem snage i na-
          Baćovića i Dobroslava Jevđevića, približ-                            zovem mu: ‘Dobar dan, Dušane!’ On mi
          no 300 žena i djece platilo je glavom.  (8)                          primi pozdrav i reče mi da sjedem. Ja
            Dok su trajale borbe za grad, narod je                             sjedoh i još više skupim snage i kuraži
          bezglavo bježao. Minobacački projektili po-                          pa upitah Dušana ko i kako zakla moga
          gađali su i masakrirali veće grupe izbjeglica                        oca i ostak Mujanovića. Upitah ga jasno
          koje su pokušavale napustiti grad. Narod                             i glasno, pa što god bude, neka radi i od
          koji se zadesio na desnoj obali Drine žurio                          mene, jer jednom se umire. Dušan se ne
          je prema mostu kako bi pobjegli ispred čet-                          pomiče sa kreveta, stavi svoje ruke na
          ničkog noža. Među njima se zadesio i inži-                           oči, pa lično iz svojih usta ispriča mi
          njer Ragib Kolaković, upravitelj šumarije                            kako je poklao Mujanoviće i evo nje-
          u Foči, koji je u svom izvještaju Ravnatelj-                         gove priče: ‘Tačno je da sam ih sviju
          stvu šuma u Sarajevu opisao haos i paniku                            poklo. Oni su se bili sakupili i sakrili
          koja je vladala prilikom četničkog napa-                             u obližnjoj šumi, ali ih je pronašla Sr-
          da na grad: “Zajedno sa glavarima ureda i   zatvara prolaz, i narod se na tom mjestu   bijanka, Ljubica. Okuražila ih je i oslo-
          ostalim službenicima pošao sam i ja prema   guši i umire uslijed vlastite bujice. Panika   bodila, da ih neće niko dirati. Oni su se
          mostu, s tim da se prebacim na lijevu oba-  je u najvišem stepenu. Majke bacaju djecu   na njenu riječ i vjeru svi skupili ovdje
          lu Drine i da bježim u Goražde. Na mostu   u Drinu, a djeca opet vrište tražeći i zovući   u Bećirevu kuću. Za dva dana sam znao
          je već najgore. Četničke strojnice sa zau-  poginule roditelje. Katastrofa se približu-  za njih, ali ti neću reći ko mi je kazao.
          zetih položaja tuku nezaštićeno pučanstvo   je kraju. Oštećeni most koji je privremeno   Onda sam došao s namjerom da ih po-
          u bijegu, i pred oštećenim dijelom mosta   na lancima instaliran popušta pod teretom   koljem, i poklao sam ih. Ovdje u maloj
          pravi se gomila lješeva koji sprečavaju slo-  lješeva i ranjenika i tada pada u vodu ve-  sobi zaklao sam Bećirova sina Hamida
          bodno prelaženje. U tom pristiže velik broj   lik broj žena i djece sa lješevima koji su na   (bio je star 11 godina) i Klinac Ismeta,
          stoke, koja pokošena strojnicama potpuno   tom dijelu ležali.”  (9)  sina Muradifovog. Ondje u velikoj sobi,


                                                                                                    STAV 9/1/2020  53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58