Page 58 - STAV broj 253
P. 58

DRUŠTVO

































          Ostaci kasarne gdje je                                                 Hilmo ispred šehitluka
          bio logor u Ripču                                                      u Ljutočkoj dolini

          su rekli da im ništa neće učiniti i da se   novoformirani logor Kamenica iznad Dr-  Ostvarili smo pravo na spajanje porodica,
          mogu vratiti svojim kućama, a kada su to   vara, gdje su se nekada snimali partizanski   tako da su kod mene u Češku došle moja
          učinili, oni su ih zarobili. Neke su pou-  filmovi. Logor je bio u Domu kulture. Tu   supruga i kćerka, a zatim i moji rodite-
          bijali u Orašcu, a onda je u noći između   su proveli 115 dana do konačne razmjene.   lji, te brat, koji je također bio zarobljen.
          13. i 14. juna pred školu došao autobus u   U logor Kamenica dovođene su grupe s   Logoraši su ondje imali redovne ljekar-
          koji su nas potrpali i odvezli. Išli smo ka   cijelog prostora Bosanske krajine.   ske preglede, gdje su nam rekli da imamo
          Petrovcu, a zatim skrenuli desno prema   “Tu smo imali kao malo nešto bolji   fizičke i psihičke posljedice torture i da
          Koluniću i preko Drvara lijevo prema Gla-  tretman, ali su se maltretiranja, odvođenja   niko od nas nije zdrav sto posto.”
          moču u selo Prekaja. Tu su nas smjestili   ljudi i likvidacije nastavile u večernjim   Hilmo Kozlica podsjeća da su u Češkoj
          u neku zamračenu prostoriju. Sve vrije-  satima. Tu su nas prvi put obišli pred-  logoraši iz Krajine ostali sve do 1997. go-
          me smo bili u mraku. Nismo znali kad je   stavnici međunarodnog Crvenog križa.   dine, kada se vraćaju u Bosnu i Hercego-
          dan, a kad noć”, priča Hilmo.     Došli su da nas registriraju. Prevodila im   vinu. Putovali su iz Praga u Split, a zatim
            Ubrzo su ih počeli prozivati i morali su   je Jelena iz Knina, koja im je govorila i   autobusima preko Hercegovine, Bugojna i
          davati pisane izjave. Tu proceduru prošla   ono što smo rekli i ono što nismo. Sve je   Jajca do dijela koji prolazi kroz Republiku
          su samo 22 zarobljenika koji su za krajiške   to ona tovarila nama, tako da se to kasni-  Srpsku. Bilo ih je, kaže, strah tim putem
          Srbe bili “najekstremniji” u političkom   je osjećalo kroz noćna batinanja. Nakon   ići i zatražili su pratnju i policijsko osi-
          životu Bošnjaka Ljutočke doline. Hilmo   nekoliko posjeta predstavnika međuna-  guranje. Nastavili su dalje, a kad su ušli
          Kozlica u to je vrijeme bio član SDA, a   rodnog Crvenog križa, predstavnici naše   u Ključ, tada su se, kaže, ponovo rodili.
          za Srbe je to značilo prijetnju.   vlasti u Bihaćkom okrugu i predstavnici   “Stigli smo u Bihać, gdje sam ostao ne-
            “U tom mjestu ostali smo 80 dana i   Srba dogovorili su razmjenu u zamjenu   koliko dana, a zatim sam otišao u Orašac.
          sve vrijeme su nas mučili i patili. U toa-  za zarobljene Srbe koji su se nalazili na   Povratak nije odmah bio moguć, sve do
          let smo morali ići svezanih ruku. Poslije   teritoriji Bihaćkog okruga. Razmjena se   2000. godine, kada mi je kuća u projektu
          18 dana od davanja tih izjava pojedinci   desila u prvoj polovini novembra 1992.   obnove ponovo stavljena u funkciju. Isprva
          su išli na neku razmjenu i oni koji su se   godine. Došli su po nas 72, potrpali su nas   sam radio privatno i preživljavao hraneći
          vraćali bili su bačeni u neku jamu gore, tu   u dva autobusa i preko Grahova se zaputi-  porodicu, da bih 2011. godine prilikom
          smo ih mi kasnije našli, a neki su ubije-  li u Knin”, kaže Hilmo, ističući da se to-  ‘Marša stradanja i spasa’, koji se svake
          ni, te smo ih našli poslije rata u masovnoj   kom putovanja do Karlovca, lokacije gdje   godine održava u Ljutočkoj dolini u ci-
          grobnici. Ostatak nas prebacili su iz Pre-  je izvršena razmjena, dešavalo svašta i da   lju prisjećanja na stradanja Bošnjaka, bio
          kaje u logor Kozula (na području općine   su Srbi planirali odvojiti jedan autobus,   obradovan viješću da sam dobio posao. Tu
          Petrovac, op. a.), koji se nalazio u jednoj   ali su to spriječili ljudi iz Crvenog križa.   je Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog
          šumi u dvije-tri barake. Tu smo proveli 38                           parka ‘Una’, čuo priču o meni i pozvao me
          dana, skučeni u maloj prostoriji tri metra   OČUVATI SJEĆANJE NA TEŠKE DANE  na razgovor. Kada sam otišao, dao mi je
          širine, u kojoj je nas 18 boravilo. Prozori   Poslije razmjene boravili su desetak   ugovor o zaposlenju da potpišem i tako
          su bili zakovani, a samo malo zraka nam   dana u Zagrebu. Potom su došli predstav-  sam dobio stalni posao rendžera u Naci-
          je ulazilo kroz šupljine. Vani su bile ve-  nici Crvenog križa i UNHCR-a koji su biv-  onalnom parku ‘Una’”, prisjeća se Hilmo.
          like vrućine”, svjedoči Hilmo.    še logoraše Bošnjake slali u treće zemlje:   On je bio inicijator da se na Štrbačkom
            Tu su im se, kaže, pridružili Bošnja-  “Neko je otišao u Australiju, neko u Ame-  buku postavi spomen-ploča u znak sjeća-
          ci s područja Bosanskog Petrovca koje su   riku, a nas 150 u Češku. Ondje smo uži-  nja na zbjeg Bošnjaka Ljutočke doline i
          Srbi zarobili. Nakon toga su prebačeni u   vali sva prava, kao i ostali građani Češke.   odvajanja na mostu gdje su Srbi odvajali



         58  9/1/2020 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63