Page 21 - STAV broj 144
P. 21
neobavezno družiti, a posjećivali su se RAZUMIJEVANJE LOGORAŠA IZ DRETELJA
i u svojim domovima. Logorski stražar S LOGORAŠIMA IZ AUŠVICA
je sada bio šutljiv, ali mu je predao pa-
ket pun smokava i grožđa, delicije koje Nekoliko godina nakon što sam izašao iz koncentracijskog logora, upoznao sam
biste poklonili dobrom prijatelju. Neka- muža i ženu koji su preživjeli Aušvic. Bez puno priče, mi smo odmah uspostavili
dašnji poznanik i kućni prijatelj inače je neku tajnu vezu i razumijevanje. Kada smo napokon propričali, činilo se kao da se
izbjegavao kontakt, ako bi ga Boškailo oduvijek poznajemo. Željeli su znati sve o mojem iskustvu života u koncentracij-
pozvao po imenu, on bi skretao pogled. skom logoru. Zanimali su ih detalji koji su poznati logorašima: jesmo li imali toale-
Međutim, jednom prilikom ga je pozvao te u barakama, koliko su nam vremena dali da jedemo supu, od kojih smo bolesti
imenom i stražar je počeo plakati. Stra- obolijevali, jesu li stražari po noći upadali i tukli logoraše, jesmo li znali da će na-
žar u koncentracionom logoru plakao je kon prozivke nečijeg imena taj biti i pogubljen...
zbog njega. Boškailo bi zasigurno plakao Nikada me nisu pitali: “Je li bilo strašno?”
s njim, ali na onoj žegi i muci više nije
imao suzu koju bi mogao iz sebe iscijediti. ih prikrili od stražara koji su stajali na od vrućine i boli, to više nije bilo moguće.
ulazu u hangar. Neki od logoraša su u Više niko nije imao snage nizašta. Niko!
Tri dana je prošlo nakon hrvatskih koncentracijski logor dovedeni direktno Četvrti dan stražari su donijeli šezdeset
vojnih gubitaka na bojištu, a stražari nisu iz vojnih jedinica, pa su kod sebe imali litara vode koje je trebalo biti podijeljeno
dozvolili zatvorenicima da napuste han- komplete prve pomoći i zavoje. Boškailo na šest stotina ljudi. Boškailo je apelovao
gar. Nisu imali ni vode ni hrane, a tem- je imao grickalicu za nokte, neko je donio da svoje gutljaje doziraju, da piju polako
peratura je sve više rasla. upaljač kojim su sterilizirali ovaj priručni kako bi izbjegli tjelesni šok i štetne nus-
hirurški alat. Jedan po jedan, ranjenici su pojave. Nisu svi poslušali. Jedan je ispio
Onda je počela pucnjava. U prvi tren do njega oprezno dopuzali ili bi ih neko naiskap i srušio se kao pokošen. A onda je
činilo se da rafali dolaze iz nekakve nig- nosio, a on bi im iz rana golim rukama ponovo počela pucnjava... Sve ispočetka,
dine, no logoraši su ubrzo shvatili da su vadio krhotine metaka. To nije bilo teško a Boškailo je u stanju transa od iznemo-
stražari izvana započeli mitraljesku palj- jer su muškarci bili doslovno kost i koža. glosti nastavio operisati.
bu po hangaru. “Znate li koliko je ljudi ubijeno u Dre-
Teže ranjenike bi obrađivao noću, neko telju? Ne mogu vam reći koliko. Slomili
Muškarci su instinktivno legli potr- bi ga zakrio pokrivačem, a drugi bi držao su hiljade kostiju, uništili hiljade bubre-
buške i dohvatili prvo što im se našlo pri upaljeni upaljač da bi Boškailo mogao ga. I niko nije izašao normalan.”
ruci. Pokrivali su glave plastičnim vreći- operisati te žiletom i grickalicom za nokte “Znam da to nije bio Aušvic. Ne že-
cama u kojima se nalazio donji veš i maji- vaditi metke iz njihovih izmučenih tijela. lim da neko uporedi Dretelj s Aušvicom,
ce, kao da će to zaustaviti metke koji su ali ko kaže da je samo Aušvic primjer za
fijukali na sve strane. Po danu Boškailo više nije imao sna- nezamislivi teror nad čovjekom? Da li
ge da se kreće. Vrućine su bile nesnosne, a nam treba neki novi Aušvic da bi svijet
Hamo se nalazio lijevo od Boškaila i malu i veliku nuždu obavljao je pod sebe, reagirao? n
dobio je dva metka u glavu, a Sejo je le- na mjestu gdje je ležao. U početku se za to
žao na drugoj strani i bio je pogođen u koristio jedan ugao, ali kasnije, onemoćali
rame. Zatim je počela vriska od bolova,
krv je liptala na sve strane, a pucnjava se
iznenada zaustavila. Logoraši su brzo re-
agirali da zaštite svoje ranjene sapatnike
te su dekama pokrili ranjenike kako bi
STAV 7/12/2017 21
