Page 10 - STAV broj 213

POLITIKA

Sve će se to meni zaboraviti i meni će se
pamtiti samo da sam bio logističar. No, ja
sam jedini logističar koji je u korpusu bio
tu od početka do kraja. Nisam prihvatao
nekoliko ponuda za unapređenje i ostao
sam na Dobrinji kao pomoćnik koman-
danta brigade do kraja rata. Ranjen sam
na Treskavici 1994, a moj sin je 1993. teš-
ko ranjen i ostao je 60% invalid do kraja
života. Šest dana je bio na rubu života i
smrti. Kad neko priča o mojoj porodici,
neka to ima u vidu. Moj sin nikada nije
tražio nikakvu pomoć, radi i svoju egzi-
stenciju osigurava u “Bosnaplastu”. Sve
sam skinuo sa sebe 1996. godine. Nisam
znao šta ću, ali znao sam šta neću. Uvijek
sam bio malo ters čovjek. Znate, ja sam
bio ratnik, a ne vojnik. To sam bio silom
prilika, a ne profesionalnim izborom, pa u bivšoj Jugoslaviji poznavao jako dobro Tada su kamate bile 16-17%. U tim uvje-
nisam mogao nakon rata da servilno poz- tržište tih proizvoda i potreba, naročito tima počinjem proizvodnju.
dravljam prolaznike s višim činovima zato u obnovi zemlje. Rekao sam da mi daju Moji partneri su računali da neću
što je to u proceduri. jedan mali dio mašina za proizvodnju, da uspjeti u proizvodnji i da će ubrzo doći
radim na njima i da budem njihov zastu- samo do kupoprodaje. Ali proizvodna
MUČIO SAM SE, ALI SAM USPIO pnik. Pristaju i daju mi na lizing jednu linija se nije gasila sve vrijeme trajanja
Iznajmit ću tada općinski prostor koji malu proizvodnu liniju za cijevi, u vrijed- otplate lizinga, a oni su dio vlasništva u
niko nije želio i tu ću otvoriti sa ženom i nosti oko 360 hiljada maraka. Bit ću izne- “Bosnaplastu” uz dogovor prepustili meni.
troje djece granap. To smo radili 2-3 godi- nađen koliko su mi brzo poslali mašine, Mučio sam se, ali sam uspio. Nisam ni-
ne. Zatim mi se 1998. godine javljaju moji repromaterijal i gotove proizvode. Tada šta dobio džabe. Nisam kupio, kako su to
nekadašnji prijatelji iz bivše Jugoslavije i sam na gotov proizvod plaćao carinu na voljeli reći nakon rata, firmu za 1 marku,
nude saradnju. Nudili su mi vlasnici fabri- cijevi 16%, a na repromaterijal 1%. Znači pa je uništio u procesima privatizacije i
ke iz Varaždina, koja je proizvodila cijevi, da sam u cijeni proizvoda bio odmah u tajkunizacije. Stvorio sam firmu, ništa
saradnju u Bosni. Prihvatio sam jer sam i startu ugrožen u odnosu na konkurenciju. nisam uništio, i ona radi do danas. Moja
prva ponuda bila je 1998. i od tada se 20
O INCIDENTU godina borim na domaćem tržištu uz ra-
zne peripetije. Nažalost, pojavom zakona
o sukobu interesa, umjesto da unaprijedi-
Žao mi je zbog incidenta s novinarom. Nije bila ni pomisao o sili i prisili. Bilo je profesi- mo poslovanje prema rezultatu i razvoju, u
onalno da pita za dozvolu da snima. Od kako je primijećen pred “Bosnaplastom”, pozi- smislu transparentnosti i konkurentnosti,
van je da uđe i da snimi šta god hoće. Rekao je da neće, da je na javnom prostoru i da mi smo postali robovi procedura. Pojavio
može raditi šta hoće, znači da snima privatni prostor. Ovdje se radi o mojoj slabosti u se zakon o liberalnom tržištu pa sam kao
ljutnji i jednoj iritaciji koja traje uslijed tri godine snimanja. Naglo sam reagirao, ali novinar domaći proizvođač s mučnim početkom
laže da sam ga dirao. Nije se prešla mjera. Sam je ostavio kameru, pa ju je moj sin uzeo odjednom imao najmodernije opremljena
i dodao meni. Vratio sam mu je nakon desetak sekundi. Nisam je razbio, nisam mu uzeo poduzeća iz čitave Evrope za konkurente.
karticu, a mogao sam. Iskoristili su taj događaj da od mene i moje obitelji prave nasilni- Imamo iste uvjete na tenderima i bo-
ke, da konstruiraju priče o mom navodnom lopovluku. rimo se. Poučen time, i ja sam počeo uče-
Razmišljao sam da nazovem policiju kada smo ga uočili. Onda sam kontao da, ako to stvovati na tenderima svukud po svijetu.
uradim, reći će da huškamo represivni aparat na novinare i nezavisne medije. Otišao sam Tako sam dobio, u najoštrijoj konkuren-
do njega s namjerom da porazgovaramo, da se dogovorimo: Evo, uđi, snimi šta hoćeš, ciji s Englezima, Kinezima i Nijemci-
ništa ne skrivamo; ali reagirao sam u jednoj ljutnji. Pazite vi sad posljedice onoga što mi ma, posao u Sudanu, oko milion eura.
rade. Pričaju da sam lopov, da reketarim Sarajevo i ViK da kupe moje cijevi. Moja unučad Supervizor na izgradnji tog međunarod-
u petak nisu išla u školu. U trećem razredu osnovne škole djeca pitaju mog unuka je li nog aerodroma bili su Nijemci, a sve je
mu lopov Huso dedo ili babo. Nikada niko od moje porodice nije primio ni jednu marku urađeno besprijekorno, od roka do izved-
od budžeta. Nikad nisu nigdje radili osim u “Bosnaplastu”. Nas sedam je zaposleno ov- be. Od tada radim od Bliskog istoka do
dje i ne putujemo po svijetu da se zabavljamo, moja žena ne hoda po crvenim tepisima
ispred Narodnog pozorišta, ne hodamo po mondenim ljetovalištima i Las Vegasu, nego
po strukovnim sajmovima da gledamo šta se dešava novo u branši. Radimo i učimo od
jutra do mraka. Ne volim se fotografirati. Topot cipela u mom stubištu je u šest ujutro,
a vraćam se navečer. Međutim, dobro razumijem šta je uloga medija u demokratskom
društvu. To je jedan častan i vrijedan posao ako se radi pošteno i predano. Eto, slično
kao i politika ako se radi predano i pošteno. Ko je nama servirao sadašnju situaciju?
Došli smo do toga da javnost ne može razlikovati sramotu od časti. To su napravili me-
diji. Danas je popularnija izmišljotina negativnog tipa od deset istina. I zato sam ja, koji
radim od jutra do mraka, koji sam preporodio SDA u Novom Gradu, lažno predstavljen
i etiketiran kao batinaš i nasilnik i lopov.

10 4/4/2019 STAV