Page 9 - STAV broj 213

ŽAO MI JE ZBOG godine. U okolini Pančeva sam angažiran

na vrlo dobrim poslovima 1989. i 1990,
te me tu zatiče rat. Povlačim se iz Srbije,
a na putu kući tad prvi put primjećujem
da vojska leži čitavim putem od Roma-
INCIDENTA, nije do Sarajeva. Mislio sam da bježim iz
rata u Srbiji, a ustvari sam došao u rat u
Bosni. Obaveza mi je bila da se priklju-
čim odbrani. Više nije bilo moguće ništa
raditi, počele su barikade pa rat.
ALI JA SAM O RATNIM ZASLUGAMA
U SDA sam član od njenog organi-
ziranja, od početka. Pošto sam 1992. sta-
novao na Dobrinji 4, nisam imao drugog
izbora nego se angažirati u odbrani gra-
da. U to doba je pukla svaka vrsta našeg
META, TAJNO organiziranja. Jedina nada tada je bila
SDA, kao najorganiziranija i najbrojnija,
jer ono što SDA uradi u smislu odbrane,
prehrane, organiziranja Dobrinje uopće,
to je značilo preživljavanje. To su mora-
li raditi hrabri ljudi, ali oni koji su imali
ME SNIMAJU znanje. U to doba sam uzeo puno učešće
u odbrani, išao u noćne straže, u stubiš-
ne straže i u isto vrijeme išao u kasarnu
i molio JNA oficire da ne pucaju po Do-
brinji. U to doba su izvedeni oklopi na
kotu “Vodovod”, preko 30 tenkova, tran-
TRI GODINE sportera i ostalih oklopnih vozila kojima
su 75 dana blokirali Dobrinju, na kojoj je
živjelo 40 hiljada stanovnika. U maju do-
laze “arkanovci” i odvode 200 muslimana
na Kulu, a ostali čine egzodus prema du-
bini Dobrinje i prema gradu. Od tada pa
nadalje čitav moj život na Dobrinji bio je
u ratnoj atmosferi – od organizacije od-
brane pa do čuvanju resursa, što smo, po
mišljenju mnogih, dobro radili.
Prelazim s porodicom i jednom torbom
iz Dobrinje 4 u Dobrinju 3, gdje provodimo
osam godina kao izbjeglice. U Dobrinji cijeli
rat nije funkcionirao novac nego su se sva
dobra dijelila prema rasporednom nalogu,
šta je bilo od humanitarne pomoći, to je bilo
na stolu. U prvo vrijeme bio sam komandir
diverzantskog voda, prvi komandir Prve
čete Prve dobrinjske brigade. U komandu
brigade sam prešao krajem novembra 1992.
Tu me imenuju za pomoćnika komandan-
Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ sam bio od 1971. do 1988, prvo kao maj- ta brigade za logistiku. Međutim, i dalje
urednik@stav.ba stor, pa kao mašinski tehničar, pa kao šef komandujem diverzantskim vodom koji
skladišta, da bih završio kao rukovodilac funkcionira do probijanja tunela. Imao je
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ komercijale u OUR-u. Kao momčić koji ulogu da prenosi MTS iz Butmira u Do-
se tek oženio, probran sam kao perspek- brinju, kao i sve ostalo potrebno u svrhu
tivan kadar i 1976. proveo godinu dana deblokade grada. Kada se probija tunel,
u Kuvajtu, a kasnije godinu dana u Ira- sve što je išlo iz tačke B prema D obrnu-
ku. Poslije su me prebacili u Bar, ali ja se lo se i krenulo iz pravca D prema B (to je
RANI DANI vraćam u Sarajevo. Moja je firma mene bila šifra za Dobrinju i Butmir), odnosno
Rođen sam 1953. godine u Glavatiče- više voljela kao poslovođu nego kao in- prema Treskavici i Igmanu da se zaustavi
vu, na Neretvi kod Konjica, na ogromnom žinjera, ali na koncu sam završio fakultet ofanziva. To znaju borci Armije RBiH sa-
imanju i u kući šestero djece. U Saraje- i magistrirao. Nisam bio u partiji, nisam rajevskog korpusa, koji su ofanzivu uspješ-
vo dolazim 1968. godine, za vrijeme stu- bio podoban i još uz to dugog jezika, ali no zaustavili sredstvima koje smo prenosili
dentskih nemira. Radio sam u vrlo moć- bio sam dobar radnik, i to se cijenilo. od tačke D prema B. U to vrijeme sve gori,
noj firmi 17 godina. U “Unioninvestu” Odlazim u privatni biznis krajem 1988. treskavički, igmanski i bjelašnički plato.

STAV 4/4/2019 9