Page 18 - STAV broj 213

POLITIKA

je sasvim jasno svakome ko vidi poslje-
dice višedecenijske medijske okupacije
i stalne političke subverzije, gdje se kao
glavni problem u Bosni i Hercegovini
konstantno postavlja i tretira pitanje poli-
tičke reprezentacije Bošnjaka kao naroda.
Ipak, ne može se tvrditi da su Bošnja-
ci došli u današnju situaciju bez ikakve
vlastite odgovornosti, tj. odgovornosti
svojih političkih, intelektualnih i kul-
turnih elita. Te elite nikada nisu, osim
floskula o suživotu, parola o pomirenju,
pokliča o suverenosti, dugoročnih nada-
nja i dobrih želja, javno formulirale niti
objasnile za kakvu se one Bosnu i Her-
cegovinu, u kontekstu politike mogućeg
i realnog, bore i zalažu. Lijepo je pričati
o toleranciji, ali šta raditi ako je ona jed-
nostrana; moralno je biti za suživot, šta
ako njega nema ondje gdje su Bošnjaci
manjina; historijski je odgovorno pričati
o pomirenju, šta ako se pomirenje uvje-
tuje kao proces mirenja žrtve s rezultati-
ma zločina; progresivno je zalagati se za
građanske principe, šta ako takva ideja
živi samo na prostorima s bošnjačkom Hercegovine. Upravo zbog te dvije za- kakav dugoročni strateški interes. Jedino
većinom; fino je biti uvijek otvoren za blude, došlo je i do one treće kada se šta su Bošnjaci dobili od ugađanja jesu
dogovor, šta ako se to tretira kao popust- pomislilo da je vrijedno žrtvovati i vla- anarhija na političkoj sceni, atak na sve
ljivost pa se zahtijevaju i očekuju jedno- stite bošnjačke kapacitete za samostalnu pozitivne tekovine proizašle iz odbrane
strani kompromisi... i tako dalje, i tako politiku pa čak i suverenost ako to znači od agresije, demonizacija patriotizma,
dalje. Bošnjačke elite se u praksi teško smanjivanje kapaciteta srpske i hrvatske veliki broj klijentelističkih političkih
nose s ovakvom situacijom jer navedene politike za secesionizam. projekata, medijska okupacija, razvla-
činjenice potpuno dekonstruiraju para- Naravno, rezultati ovakvih zabluda čenje pameti, napadi na vlastiti identi-
digmu koja dominira već četvrt stoljeća. katastrofalni su gotovo toliko da je teš- tet, nacionalno ime i jezik te množenje
Ovu bi paradigmu teško bilo nazva- ko odvojiti uzrok i posljedicu. Proteklo beskorisnih malicioznih trutova iz tzv.
ti koherentnim stavom, a kamoli nekim vrijeme samo je učvrstilo srpsko-hrvat- NVO sektora.
političkim kursom, jer je otprilike riječ sku politiku u njihovim separatističkim Kada je vanjski interes za Bosnu i
o nekoj nadi da vrijeme sve liječi. Čini namjerama, a čemu je jedan od uzroka Hercegovinu opao, kada su prvu postavu
se da se od Dejtonskog mirovnog spora- ogromno slabljenje bošnjačkih kapaciteta slatkorječivih zapadnih političara zami-
zuma pa do danas nada polagala u to da da spriječe takav scenarij. Bošnjačka po- jenile beskrvne trećerazredne birokrate
će protokom vremena doći do nekakve litika našla se nakon rata u svojevrsnom i kada je međunarodna zajednica svoje
promjene mišljenja kod srpskih i hrvat- polukolonijalnom položaju vjerujući u kapacitet za bilo šta svela na simbolično
skih političkih elita, ali i naroda, i da će lažna obećanja stranaca, da oni znaju šta prisustvo, pokazalo se da 25 godina ek-
oni s vremenom odustati od secesioni- je dobro za Bošnjake. Takva obećanja bila sperimentalnog protektorata nije nani-
stičke politike. Kao rezervnu varijantu, su, nažalost, prazna – dobra volja stranaca jelo bilo kakve ozbiljne udarce srpskim
gajila se nada u volju, želju, ali i obeća- bila je prije svega stvar dnevne politike i hrvatskim politikama – štaviše, one su
nja nekih zapadnih država da će one po- trenutnih administracija, koje se mije- se vratile revitalizirane u obliku Dodi-
sredovati i garantirati opstanak Bosne i njaju svakih nekoliko godina, a ne bilo ka i Čovića, Vučića i Kolinde – te da su
jedino oslabljeni i atomizirani Bošnjaci
Čini se da se od Dejtonskog mirovnog sporazuma pa do danas i bošnjački kapaciteti za bilo kakvu na-
nada polagala u to da će protokom vremena doći do nekakve cionalnu politiku, pogotovo za odbra-
nu suvereniteta i cjelovitosti Bosne i
promjene mišljenja kod srpskih i hrvatskih političkih elita, ali Hercegovine.
i naroda, i da će oni s vremenom odustati od secesionističke
politike. Kao rezervnu varijantu gajila se nada u volju, želju, ŠTA DA SE RADI
Iz današnje perspektive, lahko je pre-
ali i obećanja nekih zapadnih država da će one posredovati i poznavati ove zablude, međutim, one
garantirati opstanak Bosne i Hercegovine. Upravo zbog te dvije su morale biti vidljive i ranije jer su u
zablude, došlo je i do one treće kada se pomislilo da je vrijedno suprotnosti svemu onome što Bošnjaci
žrtvovati i vlastite bošnjačke kapacitete za samostalnu politiku znaju o sebi i svojoj historiji. Pretenzi-
pa čak i suverenost ako to znači smanjivanje kapaciteta srpske i je prema Bosni i Hercegovini i bošnjač-
kom životnom prostoru nisu od jučer,
hrvatske politike za secesionizam one su konstanta najmanje dvije stotine
godine. Trebalo je biti jasno da one samo

18 4/4/2019 STAV