Page 3 - STAV broj 164-165
P. 3
UVODNA RIJEč
Abdulah Sidran
Šta nama danas znače državni praznici
proš’o Tito,
ja ga ne vidio
Nema tome ni sedam dana kako je u ka- Kod nas se odavno pokazalo da među u tim trenucima okrenu da nešto važno
fiću, za stolom blizu šanka, pokraj mog najružnija svojstva našeg čovjeka spada šapnem djevojčici iza mojih leđa. Smr-
uha neko izgovorio rečenicu: “Ja bih sve njegova munjevita spremnost da “zauzi- zle nam se ruke.
praznike ukin’o, a ostavio samo Prvi maj!” ma stavove” i donosi sudove u stvarima Kad sklonimo sentimente, o prazniku
U takvim prilikama u meni se žestoko po- o kojima nema pojma. S takvim ljudskim Prvog maja i radničkim pravima u tranzi-
tuku dva poriva i osjećanja: radoznalost osobinama i u okolnostima kompromiti- cijskom društvu kakvo je naše, i u kojem
– “Eh, što bih se volio okrenuti i vidjeti rane ideje demokratije kao vladavine na- je veoma tanka linija između Zakona na
lice ovog čovjeka!” – i kućno vaspitanje, roda – mi dočekujemo svaki od nekoliko papiru i Bezakonja u praksi, razgovore i
osjećaj kakvo ponašanje na javnim mje- desetina državnih i vjerskih praznika i, rasprave treba premjestiti u parlamentar-
stima jeste, a kakvo nije pristojno. Nema unatoč svemu, svjedočimo kako tzv. obič- ne klupe, ne osvrćući se na njegov sim-
u meni takve drskosti, a ni brzine inteli- ni čovjek ulaže ogroman, vidljiv napor da bolički značaj, nego na uredbe i zakone
gencije koja bi mi pomogla da odglumim povrati dostojanstvo zanemarenoj poro- iz oblasti radnog prava! To je prostor u
odlazak u toalet, pa, kao usput, pogledom dičnoj tradiciji, da vidljivo i javno pokuša kojem pravni eksperti prepoznaju mno-
odmjerim kazivača. I evo sad, dok o njemu obnoviti uzajamnost međuetničkog po- ge elemente diskriminacije i kršenja ne-
govorim, ja nemam nikakvu predodžbu o vjerenja, o čemu nas, u te dane, veoma kih od elementarnih Ustavom i među-
njegovom izgledu. A moglo bi biti mno- iscrpno, ponekad i pretjerano opširno, narodnim konvencijama zagarantiranih
go važno: vrsta odjeće i način odijevanja izvještavaju svi postojeći mediji. ljudskih prava.
prilično tačno iskazuju čovjekov socijal- Ne smijemo taj naš divni trudbe-
ni status, od njegovog socijalnog statusa Prvi maj, kao narodni i državni pra- nički praznik, Prvi maj, ostaviti u ravni
umnogome ovisi i način njegove percep- znik, među svima njima stoji netaknut, pukog narodnog izletničkog veselja uz
cije stvarnosti, a od toga opet – odnos i uspravan i čedan. Još se nije čuo glas koji Mošćanicu i Željeznicu, na Vrelu Bosne
stav prema društvenim pitanjima, kakvo bi ga – u tom njegovom značenju i smi- i na semizovačkom Kadinom Viru. Ima-
je, primjerice, i ovo: šta nama danas znače slu – pokušavao osporavati ili dovoditi u ju za te stvari koride, bodnjava bikova,
državni praznici, i među njima jedan, za sumnju. Narod mu se raduje, i milo na- Čevljanovići, Grmečka korida. Harmo-
ovog Čovjeka sa šanka, apsolutno neupi- rodu što ne mora razmišljati o njegovom nike i ćevapi, cika, pjesma i djevojačko
tan – Prvi maj, praznik rada? etnonacionalnom porijeklu i što mu ne podvriskivanje.
mora “brojati krvna zrnca”. Nama, stari- Prvi maj hoće čovjeka s čijeg lica sije
Sve više mislećih ljudi, u planetarnim jima, milo sjećanje na prvomajske uranke, i bije – dostojanstvo. Radnika koji ne
razmjerama, saglasni su u tome da je tzv. jednako uzbudljive i lijepe kao što bijahu drhti pred svojim poslodavcem. Radnika
Demokratija (ma kako je definirali i ma oni o Jurjevu ili Aliđunu (Ilindan, 2. au- kojeg će Zakon o radu štititi jednako kao
šta o njoj pojedinačno mislili) kroz zbi- gust)... Nama, starijima i starima, mila i što sličan zakon štiti i čini nedoticivim
vanja u proteklim decenijama, pa i cije- ona sjećanja na prvomajske parade i ju- uposlenike državne uprave. Ne smiju po-
lom minulom stoljeću, doživjela tešku tra u kojima smo po tri i četiri sata pod stojati dvije vrste radnog zakonodavstva,
i nepopravljivu kompromitaciju i da se kišom stajali na sarajevskim trotoarima jedna za argate i robove, druga za državne
Sokrat nije šalio kada je o njoj govorio čekajući da prođe trudbenička parada i činovnike. To je borba koja stoji pred ov-
na posprdan način. “Zašto bi tri glasa u njoj, ako Bog da, lično, u bijelom odi- dašnjom zanijemjelom radničkom popu-
one tamo trojice budala vrijedila više od jelu “naš voljeni maršal Tito”. Po neka- lacijom, da ne kažem: klasom!
mog jednog glasa?” Misleći svijet čezne kvoj volji Svevišnjega – svi su ti paradni Do tog vremena i časa ja radosno ka-
za meritokratijom, takvim, dakle, druš- dani bivali kišni i hladni, što ni za mrvu zujem: ŽIVIO PRVI MAJ – PRAZNIK
tvenim uređenjem u kojem će o stvarima nije krnjilo naš entuzijazam. Znam da RADA!, ali dodajem i svoj golemi strah,
odlučivati stručni, mjerodavni, tj. meri- sam, kao dječak, ili još u majčinom na- da opet ne bude kao što mi bijaše prije
torni ljudi, preciznije: meritorne skupi- ramku, desetinu puta čekao a da ga ni- 60 godina: PROŠ’O TITO, JA GA NE
ne ljudi. Dizanje ruku ZA i PROTIV tu kad nisam vidio. Rekoše mi jedared da VIDIO! n
nema šta da traži ni šta da radi. je limuzina s Titom prošla, ali se ja baš
redakcija@stav.ba
STAV 26/4/2018 3
