Page 10 - STAV broj 367

POLITIKA

komandom. Bio je forma objedinjavanja na- suveren samo hrvatski narod. Prema tome, i saradnja bošnjačkih i hrvatskih političkih
pora od sredine 1994. do kraja 1996. godi- vojna situacija, odnosno vitalnost borbenih faktora u BiH osnažiti oružanu borbu pro-
ne u vojnoj oblasti, što je omogućilo da se pozicija Armije RBiH doprinijela je poli- tiv srbijansko-crnogorskog agresora, kako
nakon Dejtonskog sporazuma i cjelovitog tičkim rješenjima u pravcu što pravednijeg bi se prinudio na mirovni sporazum kojim
okončanja mirovnog procesa uđe u proces mira, kako je ocijenio i predsjednik Izetbe- bi se konačno zaustavio rat, ali na osnova-
uspostave Vojske Federacije sa Zajednič- gović rekavši: “Politički razvoj je svugdje ma očuvanja teritorijalnog integriteta i su-
kom komandom. bio pod utjecajem vojne situacije i zavisio vereniteta BiH, da na njenom svakom dijelu
Nastanak Združenog štaba Armije RBiH je od nje.” Da Armija RBiH nije uspješno budu suvereni svi građani i narodi. U takvim
i HVO-a bila je prva konkretna organizacij- odolijevala napadima od HVO (HV), Tuđ- očekivanjima Izetbegović je imao u vidu da
ska mjera za proces tranzicije i prevazilaženje man nikada ne bi pristao na uvjete koje je u je krajem 1993. Tuđman smijenio ekstremi-
teških posljedica proteklih oružanih suko- pregovorima postavljao Izetbegović. stu Matu Bobana, a na njegovo mjesto odre-
ba Armije RBiH i HVO-a, kako bi se nakon Branitelji BiH smatrali su da je potpisi- dio “nešto liberalnijeg” Krešimira Zubaka.
cjelovitog okončanja mirovnog procesa, u vanjem Vašingtonskog sporazuma Tuđman Izetbegović je definirao jasne stavove o
odnosu na teritorije RBiH koje su kontro- praktički pristao na saradnju BiH i Hrvatske, tome šta treba da obuhvata cjelovit vojni savez
lirale velikosrpske agresorske snage, došlo odnosno na zajedničku borbu Armije RBiH Hrvatske i BiH, odnosno šta treba da obu-
do rješenja o organizaciji odbrambenog si- i HVO (HV), s ciljem oslobađanja teritorija hvata sporazum o vojnom savezu. Rekao je:
stema BiH, kao države u cjelini. Dejtonski okupiranih od srbijansko-crnogorskog agre- “Mislim da bi taj sporazum minimalno morao
mirovni sporazum u tom smislu predstavlja sora. Izetbegović je ukazivao da bi provedba definirati agresora, odnosno neprijatelja, stra-
epilog dotadašnjeg mirovnog procesa. Ustav Vašingtonskog sporazuma trebala biti “vital- teški ratni cilj, neposredne ili taktičke vojne
BiH, prema Dejtonskom sporazumu, označa- ni interes za Hrvatsku”. Smatrao je da “Tu- ciljeve, sredstva koja bi i jedna i druga strana
va kontinuitet države BiH, njen suverenitet đman želi dobro Hrvatskoj” i da bi trebao trebale uložiti u postizanje tih ciljeva, mjere
i teritorijalni integritet, s Predsjedništvom “iskreno podržati Vašingtonski sporazum”. koordinacije, najvjerovatnije združeni štab i
BiH, koje ima civilnu komandu nad oru- slično.” Dakle, Izetbegović je strateški, cjelo-
žanim snagama entiteta, a Stalni komitet IZETBEGOVIĆEVO ZALAGANJE vito i temeljito razmišljao o vojnom savezu
za vojna pitanja imao je ulogu koordinaci- ZA PROVEDBU VAŠINGTONSKOG Hrvatske i BiH kako bi se oslobodile i Hr-
je aktivnosti Oružanih snaga BiH. Time je SPORAZUMA vatska i BiH od srbijanske okupacije. Cijenio
otvorena perspektiva za jednu vojsku u BiH. Realizatori Tuđmanove politike u BiH, je da se političkim utjecajima u pregovorima
Krajem prve decenije implementacije Dej- u vrijeme kada je trebalo uspostavljati za- Milošević neće privoljeti da ukine paradrža-
tonskog sporazuma Stalni komitet za vojna jedničku vlast Bošnjaka i Hrvata po Vašin- ve, takozvanu Republiku Srpsku Krajinu u
pitanja prevaziđen je formiranjem Ministar- gtonskom sporazumu na svim dijelovima Hrvatskoj i takozvanu Republiku Srpsku u
stva odbrane u sastavu Vijeća ministara BiH. FBiH, željeli su da vlast bude zajednička BiH, i da se njihovo ukidanje može postići
samo ondje gdje su većinski Bošnjaci, a da samo zajedničkim vojnim operacijama HV-a
POLITIČKE I VOJNE OKOLNOSTI ondje gdje su većinski Hrvati vlast bude samo (HVO) i Armije RBiH.
OD UTJECAJA NA POSTIZANJE hrvatska. O tome je Izetbegović rekao: “Ne Ipak, Izetbegović se nadao da će prevla-
VAŠINGTONSKOG SPORAZUMA može: zajednička vlast samo na bošnjačkom dati razum i da će profunkcionirati “Zdru-
Krajem 1993. godine na ratištu u BiH teritoriju. U protivnom dolazimo do onoga ženi stožer HV, Armije RBiH i HVO”, s ci-
pokazalo se da HVO (HV) trpi velike gubit- što je narod iskazao riječima: što je moje – ljem da se tokom 1995. pripremi zajednička
ke u oružanim sukobima s Armijom RBiH, to je samo moje, što je tvoje – to je i moje.” operacija tih vojski radi oslobađanja terito-
te da Tuđman, putem ratnih ciljeva, pred Izetbegović je smatrao “da su saradnja rija koje je srpsko-crnogorski agresor držao
hrvatskim narodom ne može opravdati vi- i dobri odnosi s hrvatskim korpusom uop- pod okupacijom u Hrvatskoj i u BiH. Tada
sok nivo nepovratnih gubitaka u ljudstvu. će i hrvatskom državom strateški interes je Tuđman bio “razapet” između, s jedne
Cijeneći da ratni ciljevi neće biti ispunjeni, muslimanskog naroda. (...) Dakle, osnovna strane, obećanja koja je dao Miloševiću u
Tuđman je počeo prihvatati inicijative o za- pretpostavka ubrzanju procesa uspostav- Karađorđevu marta 1991. i, s druge, ono-
ustavljanju rata. Istovremeno, na međuna- ljanja države na oslobođenim teritorijama ga što je po Izetbegovićevim prijedlozima
rodnoj političkoj sceni došlo je do bitnih je iskrena i obuhvatna saradnja institucija trebao da uradi na planu zajedničkih po-
promjena jer je na predsjedničkim izborima bošnjačkog i hrvatskog naroda. Uostalom, litičkih, vojnih i drugih mjera protiv agre-
u SAD pobijedio Bill Clinton. On je u pre- to je uvjet i daljeg snaženja naše odbrane, pa sora na Hrvatsku i BiH. Hrvatska politika
dizbornoj utakmici nagovijestio aktivnije i naše pregovaračke pozicije prema srpskoj koja bude slijedila Tuđmanovu logiku pre-
angažiranje SAD-a u krizi u BiH. Krajem strani”. Prema tome, Izetbegović je očekivao ma BiH ostat će zauvijek “razapeta” izme-
1993. i početkom 1994. godine Tuđman je da će savez BiH i Hrvatske, odnosno savez đu želje da poveća Hrvatsku na štetu BiH
imao dosta elemenata za ocjenu da njegov
sporazum s Miloševićem u Karađorđevu o
podjeli BiH neće biti ostvaren, te da treba Tada je Tuđman bio “razapet” između, s jedne strane,
poduzimati mjere radi zaustavljanja strada- obećanja koja je dao Miloševiću u Karađorđevu marta 1991. i,
nja hrvatskog naroda, ali bez odustajanja od
tog sporazuma. s druge, onoga što je po Izetbegovićevim prijedlozima trebao
Dakle, rezultati Armije RBiH na frontu da uradi na planu zajedničkih političkih, vojnih i drugih mjera
u borbama s HVO (HV) prinudili su Tuđma-
na na prekid oružanih neprijateljstava, i to protiv agresora na Hrvatsku i BiH. Hrvatska politika koja
na osnovama stvarnog, a ne samo formalnog bude slijedila Tuđmanovu logiku prema BiH ostat će zauvijek
priznanja države RBiH, očuvanja njenog te-
ritorijalnog integriteta i suvereniteta građana “razapeta” između želje da poveća Hrvatsku na štetu BiH i
i naroda na svim njenim prostorima. To je realnog stanja s obzirom na jaku volju i organizaciju da se
značilo da su poražene Tuđmanove ambici-
je da se zaokruže teritorije na kojima bi bio brani teritorijalni integritet i suverenitet BiH kao države.

10 18/3/2022 STAV