Page 11 - STAV broj 264

Ontologija vs ekonomija

POVRATAK U SREDNJI

VIJEK ZVUČI UTJEŠNO

Slijepo se bacivši na osvajanje spoljašnjeg svijeta, čovjek je
izgubio samog sebe. I bit će izgubljen sve dok ga tjeskoba ne
probudi, makar se probudio u svijetu košmara i virusa korona.

Piše: Hamza RIDŽAL Nesiguran i nespokojan – kakav je i bio, samo je volio vjerovati
drugačije – iznova će, u nepodnošljivoj lahkoći postojanja,
početi tragati za samim sobom. Nešto mu šapuće da je uprkos
svemu, pa i policijskom satu i zatvorenim granicama, slobodan

rijetnje da će nas ekonomska kri- temelj. Stvarnost koja će uslijediti težit će vrijednosnu neutralnost, iskreno druže-
za nakon virusa korona vratiti u da bude profanija, iluzorno pretpostavivši nje u nivelaciju, osjećajnost u plačljivost,
srednji vijek mogu zvučati straš- da će proces desakralizacije proći bez oz- opreznost u odbijanje preuzimanja rizika,
Pno, ali samo zbog toga što smo biljnih nedoumica i dramatičnih razdora. poštovanje u pribojavanje, fleksibilnost u
olahko povjerovali u linearnu evoluciju Stavljen je znak jednakosti između pro- mržnju prema tradiciji.
historijskog napretka. Iz islamske per- stora i topografije, i pogubnije – između Vratiti se u srednji vijek, nakon svih
spektive, slijepa vjera u napredak može vremena i novca. Kazaljke na mehanič- ovih iskustava i lomivrata kojima čovje-
se anulirati jednim Poslanikovim hadi- kim satovima zamijenile su smjene dana čanstvo – ili bar jedan njegov značajan
som koji veli da su najbolje generacije i noći, prirodne rotacije godišnjih doba, tok – hodi stoljećima, i ne bi bilo toliko
bili Poslanikovi savremenici, onda slje- cikluse života i smrti. Istina je da su prve loše. Okidač za naše pojedinačne povratke
deća generacija, zatim generacija iza nje. nanose pijeska u metafizičkoj pustinji sigurnim temeljima kojima je hodio sred-
Ako porušimo kipove materijalnog kojom korača savremeni čovjek donijeli njovjekovni čovjek ne mora biti apoka-
progresa, najvećeg kumira u hramu ka- vjetrovi renesanse, ali se renesansni čo- liptičan pad svjetskog tržišta uzrokovan
pitalizma, prijetnje povratkom u srednji vjek ne može ni porediti s postčovjekom pandemijom virusa. Za to je dovoljna sa-
vijek zvuče utješno. Ne samo zbog toga što – kako bi rekao teoretičar kulture Terry morefleksija. Ukoliko se čovjek navakat
sjećanje jednog muslimana na srednji vijek Eagleton imenujući insana u nevaktu uspije iz apstrakcija digitalnog svijeta spu-
jeste sjećanje na zlatno doba. Ne. Ovdje je ahiri-zemana. Ako su mehanički satovi stiti na zemlju, onda će znati kako njome
riječ o ontološkoj perspektivi. Sagledamo zamijenili cikluse života i smrti, onda su hoditi i u slučaju apokalipse.
li fenomene i iz kršćanskog ugla, na mo- digitalna vremena u potpunosti prognala Slijepo se bacivši na osvajanje spo-
ment zaboravivši velike tragedije, ratove i taj ciklus iz naših vidika. Više ne živimo ljašneg svijeta, čovjek je izgubio samog
sva zlodjela Katoličke crkve – od inkvizi- u iskonskom vremenu bića, već u vreme- sebe. I bit će izgubljen sve dok ga tje-
cije, preko sputavanja naučnog progresa, nu vlastitih časovnika. Čini mi se da je skoba ne probudi, makar se probudio u
pa sve do križarskih ratova – teško je ne to, opisujući razloge naše otuđenosti od svijetu košmara i virusa korona. Nesigu-
primijetiti da je temelj srednjovjekovnog samih sebe, negdje objašnjavao Dževad ran i nespokojan – kakav je i bio, samo
svijeta bila zemlja. Živjelo se računajući Karahasan, ali i ako nije, zvuči kao da je je volio vjerovati drugačije – iznova će, u
na vječnost. Živjelo se za vječnost. Stoga to njegovo: Ljudi se danas rađaju u poro- nepodnošljivoj lahkoći postojanja, početi
je i ono prirodno vrijeme, vrijeme zem- dilištima, a umiru u bolnicama i starač- tragati za samim sobom. Nešto mu šapu-
ljoradnika i čobana, buđenja i poslovanja, kim domovima. Čudo rođenja i čin smrti će da je uprkos svemu, pa i policijskom
ljubavi i čovjeka: bilo vječnost. Kao i vri- prognani su iz naših vidika. satu i zatvorenim granicama, slobodan. Ili
jeme, i prostor srednjovjekovnog čovjeka Hibridnost postmodernog vakta doni- barem da to može biti, sada i lakše nego
nije odgovarao zakonima fizike, već nače- jela je i hibridne forme duhovnosti koje su ranije, dok je “slobodno” hodio zemljom
lima metafizike. Kako primjećuje hispa- nas uvjeravale da im je nijet vratiti nas iz- nemajući vremena za samorefleksiju.
noamerički pisac Ernesto Sabato u eseju gubljenim vrijednostima koje nas čine ljud- Shvata da bi njegova svrha mogla biti
Nepoznati Leonardo da Vinči, velična Bo- skim bićima. Međutim, instant-duhovnost uzvišenija od svrhe jednog zupčanika.
gorodice na slici nije imala nikakve veze s pokreta “New Age” samo je intenzivirala Čak mu je utješna i spoznaja o vlastitoj
proporcijama, već sa svetim hijerarhijama. perverzije našeg vremena u kojem je in- smrtnosti, jer mu i ona dokazuje da je on
Svijet koji će uslijediti nakon srednjeg dividualizam izopačen u narcizam, sa- nešto različito od zupčanika. Dokazuje
vijeka izgubit će iz vida i osjećaj za vječ- moodređenje u moralnu anarhiju, širo- mu da je ljudsko biće. Ništa više, ali i
nost, i svete hijerarhije, i zemlju kao svoj kogrudost u razuzdanost, tolerancija u ništa manje nego Čovjek. n

STAV 26/3/2020 11