Page 13 - STAV broj 264

zna koji put potvrdilo se da svako društvo
i svaka država koja želi opstati mora posje-
dovati kapacitete da samostalno i bez iči-
je pomoći prehrani, zdravstveno zbrine i
odbrani vlastito stanovništvo barem jedan
određeni period.

ŠTA DONOSI SUTRA
No, iako katarzično, ovakvo “veliko ra-
zotkrivanje” ipak se ne svrstava u kategoriju
dobrih vijesti. Zbog činjenice da danas ni-
smo u stanju živjeti s virusom kao svakod-
nevicom, a što bi praktično značilo živjeti
u uvjetima 19. stoljeća, morat ćemo živjeti
u uvjetima 20. stoljeća, tačnije s granicama,
restrikcijama i redukcijom životnog standar-
da. U suštini, svjedočimo povratku u svijet
kakav znamo iz sedamdesetih i osamdesetih
godina prošlog stoljeća.
Pokušajmo se sjetiti kako se tada živje-
lo. Prisjetimo se koliko je bilo teže putovati,
koliko je teže bilo i izvoziti i uvoziti, koliko
su bile manje pristupačne, ali i skuplje one
stvari koje danas uzimamo zdravo za go-
tovo. Sjetimo se koliko je koštao televizor,
videorekorder, računar ili bilo šta od bijele
Nemoguće je i zamisliti da bi sadašnje širile ideologiju društva bez granica bile prve tehnike. Sjetimo se koliki je bio procent gra-
ljudsko društvo moglo pristati da nastavi koje su poduzele zatvaranje granica, karan- đana koji su mogli sebi priuštiti ljetovanje
s normalnim životom uz ovakav virus ako tine, masovno otpuštanja stranih građana, u hotelu ili put u stranu državu. Sjetimo se
znamo da mu je smrtnost među registri- zabranu izvoza medicinske opreme i ključ- ko je i kako mogao nabavljati brendiranu
ranim oboljelim u ovom trenutku iznad 4 nih resursa te protekcionističke ekonom- odjeću i kako se dolazilo do proizvoda vr-
posto, ili čak i više. Takvo prirodno procje- ske mjere. Pokazalo se da je ipak izuzetno hunske robne marke. Oslanjanje na vlasti-
pljivanje i stjecanje kolektivnog imunite- bitno, čak pitanje života i smrti, kako se zo- te snage jeste glavni prioritet u vremenima
ta samo u Bosni i Hercegovini bi za jednu vete, odakle dolazite i to koje države pasoš krize, no ono što danas smatramo normal-
godinu prouzrokovalo hiljade žrtava, i to u imate, te da iza čitave humanističke priče nim i uobičajenim životom produkt je glo-
najboljem slučaju, a pritom niko ne garan- o slobodnom protoku ljudi i robe ustvari balizacije, koja je, uz sve negativne efekte,
tira da bi imunitet bio trajan, pa čak ni du- stoje goli interesi. Oni koji su nam do ju- zaslužna ne samo za globalnu nivelizaciju
gogodišnji. To je neprihvatljivo, te će svaka čer izvozili svoje proizvode, a uvozili našu u pristupu modernoj tehnologiji i znanju
država poduzeti ono što može kako bi sma- radnu snagu, danas ključne proizvode, po- već i za činjenicu da smo stalno opskrblje-
njila smrtnost od virusa, a to, barem za sada, put respiratora, lijekova i ostale medicinske ni osnovnim životnim namirnicama. Već je
znači ograničavanje kretanja, mjere samoi- opreme, čuvaju za sebe, a nama izvoze višak danas sigurno da se to mijenja.
zolacije i karantin, iako su baš takve mjere nepotrebne radne snage kako ne bi pala na Šta god se desilo i kako god se situacija
odgovorne za poremećaje u proizvodnji i teret zdravstvenog sistema namijenjenog s pandemijom virusa korona razvijala, go-
trgovini te dovode do garantirane recesije i njihovim vlastitim građanima. tovo je sigurno da nas čeka barem nekoliko
opadanja životnog standarda. Čini se da je Sve ovo, u osnovi, nije niti čudno niti godina života u retrofuturističnoj buduć-
i najbolje rješenje koje sada imamo loše iz iznenađujuće, ali jeste teško probavljivo jer nosti koja će biti obilježena daleko težim
perspektive načina života na koji smo na- smo koliko do jučer bili uvjeravani da su prelaskom međudržavnih granica, gdje će
vikli, no mnogo je vjerovatnije da će sva- bilo kakve ideje suverenizma, nepropusnih nekadašnje ulazne i izlazne vize možda
ko društvo i svaka država prije odabrati da granica, samostalne proizvodnje ključnih zamijeniti testovi na virus, a kontrole biti
živi u retrofuturizmu 20. nego 19. stoljeća. resursa te one samodostatnosti putem koje daleko dugotrajnije i detaljnije. Turizam i
U suštini, ovo se već dogodilo. Pande- bi naša država i društvo moglo barem neko sve privredne grane vezane za njega, poput
mija je pokazala koliko su bile lažne tvrd- vrijeme samostalno funkcionirati ustvari ugostiteljstva, pretrpjet će ogromne i vje-
nje onih koji su nas uvjeravali da je došlo do “prevladani relikt prošlosti”, te se trebamo rovatno nenadoknadive gubitke. Također
“kraja historije”, da granice više ne postoje, potpuno prepustiti nezaustavljivom tren- je izvjestan i istovremen pad ponude i po-
da su nacionalne države izgubile bilo kakav du potpunog utapanja u globalno društvo tražnje na globalnom nivou, kako gotovih
legitimitet i smisao, da je, pogotovo na Za- u kojem nas čeka uloga servisne ekonomije, proizvoda, tako i repromaterijala, što je
padu, prevladala ideologija internacionaliz- čije će osnovne potrebe u vremenima krize uzročno-posljedično vezano za promjene
ma i globalizma te da više uopće nije bitno garantirano zadovoljavati drugi. Pandemi- u svakodnevnom načinu života, pad proi-
kako se zovete i odakle dolazite. Doslovno ja virusa korona pokazala je da su to ipak zvodnje i usporeni protok robe.
je trebao jedan jedini mjesec pandemije da samo priče za male narode, zavodljive bajke Sreća u cijeloj toj nesreći jeste da će se
bi došlo do potpunog bankrota do jučer do- koje oni veliki i jaki pričaju onim malim i društva poput našeg možda mnogo lakše na-
minantne ideologije koja je vrlo agresivno slabim te da je prilikom bilo kakve ozbiljne viknuti na ovakvu kontrakciju i nove uvjete
propagirana i nametana. Posebna je ironi- krize prvi instinkt zaštititi sebe i svoje, a što života, prije nego neka druga daleko mobil-
ja u tome što su upravo one države koje su je praktično nemoguće onima koji više ne- nija i prosperitetnija, pa će time i društveni
putem “nevladinih” organizacija ponajviše maju vlastite proizvodne kapacitete. Po ko potresi biti blaži i manje magnitude. n

STAV 26/3/2020 13