Page 47 - STAV broj 266

KRIVO SRASTANJE
Pušenje u doba pandemije

ODE BESTRAGA

MOJA APSTINENCIJA

Pušio sam i razmišljao kako se naizgled bezazleno, baš onako hinjski
i bez žurbe, “virus” raspamećenosti, barem ja to vidim i osjećam,
malo-pomalo širi našom mahalom. Hoće li nas on dokusuriti ako prije
Piše: toga COVID ne dovrši posao, bljesnu mi opasna misao. Stresoh se od
Sadik IBRAHIMOVIĆ zebnje i uđoh u kuću po svoje cigarete, a i da pristavim kahvu za gosta

omšija M. i ja sjedimo u mom činjenicama, a ondje gdje nema činjenica, razgovor mekše, pomirljivije, onako kako
dvorištu na više no propisanoj produciraju se puka nagađanja, u ovom to M. odgovara. Rekoh mu:
udaljenosti i s maskama na lici- slučaju teorije zavjere od kojih, vjerova- – U pravu si. To je suvisla usporedba.
Kma. Slušam njegov solilokvij, da- li u njih ili ne, sasvim svejedno, nikakve Uvjeti u kojima smo boravili zaista su bili
kako, ničim utemeljen, o virusu koji nije praktične koristi nema. Suština je, dakle, idealni za pojavu i širenje virusa, ali, eto,
došao iz prirode, jer, kako veli, da je tako, u tome, a ne u slaganju ili neslaganju. nije ga bilo. Sjećam se...
neprestano bi nas spopadale epidemije, te – A rat? – Dakle, slažeš se s mojom teorijom?
naglašava, emfatično, s podignutim kaži- – Šta rat? – U potpunosti. Rekoh, sjećam se, a
prstom, čime, valjda, svojoj neargumen- – Pa, sjećaš li se gdje smo i u čemu bio je kraj marta, petnaestog dana našeg
tiranoj priči nastoji dati potrebnu dozu boravili? U zemunicama, u kojekakvim boravka u šumi odlučio sam okupati se
uvjerljivosti, kako je potpuno siguran da bajtama, skoro pa medvjeđim brlozima, u potoku, pa šta bude. Vlastiti smrad ni-
je pandemija klasični i već viđen bioin- u zastrašujuće nehigijenskim uvjetima; sam mogao više podnositi. Povraćalo mi
žinjering, a mračnjaci koji su je kreirali spavali smo na suhom lišću, tek da ne se. Skinuo sam se gol, svi su me šutke gle-
mučit će nas tačno onoliko koliko žele i, ležimo na goloj zemlji, pokrivali se pr- dali kao zadnjeg idiota, nabrzinu sam se
na koncu, kad podvuku crtu, licemjerno ljavim dekama, šinjelima, čime smo sti- okupao ledeno hladnom vodom, posušio
velikodušno, a masno će to naplatiti, po- gli, kupali se nismo, a i gdje da se oku- se, obukao istu prljavu odjeću, jer ništa
nuditi nam vakcinu koju su, a i to emfatič- pamo, takvih pogodnosti nije bilo... I? čisto u rezervi nisam imao, i osjećao sam
no naglašava, imali i prije pojave virusa. Šta se desilo? Je li buknula epidemija? se mnogo bolje, zapravo odlično. I, znaš
Šutim. Naslušao sam se ovakvih pri- Nije, premda su za pojavu epidemije, šta još? Ni kihnuo nisam, a kamoli nešto
ča, beskorisnih, neučinkovitih i, pride, bilo kakve, uvjeti bili idealni! E, o tome više od toga.
osjetih da sam na rubu da planem, pod- govorim! I, sad, kad mi neko kaže da je – Tako je! O tome i ja pričam! Nego,
viknem, oponiram mu i upitam ga kako ovo zlo došlo iz prirode... Pa, eto, bili de da mi zapalimo po jednu! Dobre su
sve to zna, kako se zovu ti mračnjaci, je smo u prirodi, među šišmišima, štako- ove cigare!
li u dosluhu s njima i, ako je već toliko rima, zmijama i ko zna još kakvim ne- – Može.
informiran, koliko će dugo nas mučiti. vidljivim karanđolozima! I, pride, među I zapalio sam cigaretu. Prvu nakon
Koliko? četnicima! Ništa nam nije išlo naruku, dvadeset pet dana apstinencije. Nisam
Ipak, obuzdah se. Ništa time ne bih sve se okrenulo protiv nas, ali, barem je “svukao” u pet-šest dimova, naprotiv,
napravio osim što bih, van svake sumnje, što se sasvim izvjesne epidemije tiče, odviknut od duhana, osjetio sam nepri-
narušio, a možda i uništio naš, inače, do- preživjeli smo! Zašto? Kako? Je li u to jatnu i intenzivnu gorčinu, ali ugasio je
bar i susretljiv komšijski odnos. vrijeme naš imunološki sistem bio jači? nisam. Pušio sam i razmišljao kako se na-
U jednom trenutku, valjda shvativši Pa, nije, dobro znaš da smo uvijek bili izgled bezazleno, baš onako hinjski i bez
zašto šutim, zašuti i M., duboko othuknu, polugladni, mršavi, iscrpljeni! Jesmo li žurbe, “virus” raspamećenosti, barem ja
izvadi paklicu finih, skupih cigareta i, ne tad, možda, bili neki drugi ljudi? Van- to vidim i osjećam, malo-pomalo širi na-
znajući da sam prestao pušiti, ponudi me. zemaljci? Jesmo li... šom mahalom. Hoće li nas on dokusuriti
Zahvaljujem i odbijam, a tako bih rado – Dobro, dobro, shvatio sam – preki- ako prije toga COVID ne dovrši posao,
i slatko zapalio jednu, ama, čini mi se, doh oprezno zažareni M. monolog koji bljesnu mi opasna misao. Stresoh se od
“svukao” bih je u pet-šest dimova, no, nije slutio na dobro, jer je ipak riječ o čo- zebnje i uđoh u kuću po svoje cigarete, a
ipak, još se jednom obuzdah. vjeku oboljelom od PTSP-a, logorašu koji i da pristavim kahvu za gosta. Gotovo je
– Ti se ne slažeš sa mnom – upita. je prošao kroz stravične torture i ovakvi s mojom apstinencijom, pomislih i, dok
– Tvoja je postavka sasvim mogu- njegovi sporadični retorički ispadi nisu čekam da voda prebaci ključ, zapalih još
ća, možda i tačna, ali nema uporište u mi bili nepoznanica, pa je valjalo nastaviti jednu. n

STAV 9/4/2020 47