Page 3 - STAV broj 161
P. 3
UVODNA RIJEč
Mahir Sokolija
Završena obnova trebevićke žičare
Posljednja
ratna pobjeda
Uzeo je pištolj, prislonio ga na čelo i re- sami kraj rata. Na Trebeviću. Na dan kad u martu 1994. godine proradio tramvaj.
kao da mu je svega dosta. Raja iz jedinice mu se rodila kći. Nije ju vidio. Nikada ju Tvrdili su da ništa do tog trenutka, a ni
u nevjerici ga je gledala. Trebevićki rov nije upoznao. poslije, sve do NATO bombardiranja,
bio je tijesan i hladan. Samo je A. znao da nije tako snažno djelovalo na pad morala
je šaržer prazan, a samo je Allah znao da S. je u naš razred došao sredinom među vojnicima VRS-a i srpskim stanov-
je metak ostao u cijevi. Ne znam šta mu osnovnog školovanja. Bio je najjači u nicima tada okupiranog dijela Sarajeva.
je prošlo kroz misli u tom trenu. Možda školi. (Važan detalj za svakoga ko je se- Dvije godine granatiranja, snajperiranja,
neka Željina utakmica, pramen nedosa- damdesetih i osamdesetih odrastao na Bi- neselektivnog ubijanja, rušenja i paljenja,
njane djevojačke kose, pitanje kamo se za- striku.) Stigao je iz Rogatice da desetak a oni pokrenuli tramvaj. Gradski saobraćaj,
putila zraka sunca što se upravo probijala godina poslije skonča braneći Sarajevo kao simbol urbanog, kao znak funkcio-
među borovim iglicama...? Moj najbolji na Trebeviću. niranja jednog grada, proradio je nakon
drug iz osnovne škole tako je skončao. dvije godine pauze. Pod puščanom, topov-
Posljednji put vidio sam ga u ljeto 1993. Ima ih još mnogo, znanih i neznanih, skom i minobacačkom vatrom. Znak da
godine u blizini devastirane početne stani- od Rame Bibera do mojih pobrojanih i nas nisu uništili. Da smo preživjeli dvije
ce trebevićke žičare. Ne vjerujem da smo nepobrojanih drugova koji su Sarajevo zime. Da je Sarajevo za njih neosvojivo.
tada pričali o fudbalu, on o Evertonu, ja posljednji put vidjeli s Trebevića. Sve je bilo uzalud. Oni žive, obnavljaju se.
o Liverpoolu, ni o Želji... možda o ratu. Balijama je proradio tramvaj.
Prolaze slike. Uspinjem se ko zna koji Još jedna velika poslijeratna infra-
Bio sam kod nane i tetke na ručku. put. Gledam kako se grad smanjuje. Uvi- strukturna obnova je završena. Prošlo je
U julu 1992. Pa krenuo u improviziranu jek pogledom tražim naninu kuću kraj 26 godina. S Trebevića više ne puca ru-
kasarnu na Građevinski fakultet. Ondje greblja na Alifakovcu. Neću li je vidjeti ski pisac Limonov. Karadžić je u Hagu.
gdje se spajaju današnje Mehmeda Mu- u avliji. Tražim komad njezine jemenije Ostatke razvaljenih kabina u kojima se
jezinovića i Franjevačka, odakle su po- u prozoru pod sjenom velikog oraha u pred kamerama igrao sa štenetom izda-
činjale stepenice prema početnoj stanici teta Bebinoj besprijekorno uređenoj ba- jući nekakve komande pojelo je vrijeme.
žičare, pala je s Trebevića minobacačka šči. Ovaj će put, nakon dvadeset šest go- Krug se zatvorio. Posljednji srušeni simbol
granata. Namalo prije toga sam zastao. dina, biti drukčije. Nema nane, nema teta Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Tre-
Djeca su pred kućnim pragom u rukama Bebe, orah je davno pretvoren u pepeo. bević se opet spustio u grad. Rat je za mene
držala kutije za bombe. Uvjerio sam se da na nekoj simboličkoj ravni konačno zavr-
u kutijama nema ničega i krenuo. Pala je Imam sačuvanu poneku fotografiju. S šio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni
i pogodila u noge ženu koja je pošla uz mamom u snijegu. Ili kako se spuštamo ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena
Čolin potok. Pritrčali su i prolaznici. Od- s Brusa. Ranih sedamdesetih. U glavi je infrastruktura je obnovljena. Svi simbo-
nijeli je na rukama. preživjelo mnogo više slika. Nekim ču- li stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra,
dom, ni za trunku ih nije oštetilo vrije- Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Ži-
Svi imamo svoja sjećanja na Trebević. me. Barem tako mislim. čara se penje... “nebu pod oblake”.
I na žičaru. Djetinjstvo, odrastanje, rat... A., H. i S. neće čekati u redu za kartu.
Svakome ko se ikada vozio sarajevskom Nas smo trojica pretrčavali to jutro na Ovaj ću put pogledom tražiti tetku.
uspinjačom ovih dana češće nego inače obroncima Trebevića. Na Zlatištu. Pod I nanin mezar pokraj turbeta na alifako-
slike o njoj prolaze kroz sjećanja. Dugački mitraljeskom vatrom. Č. je bio u sredi- vačkom greblju. I posve zapuštenu teta
redovi i školski izleti. Mi, djeca, čekamo ni. Pripucali su. Pao je. Molio nas je da Bebinu bašču. Pretvarati se da je sve isto,
da uđemo pa da se zaljulja. ga pustimo da odspava. E. ga je šamarao. samo malo drukčije. Starije. Dvadeset šest
Ja sam bio bijesan ne samo zato što je Č. godina starije. n
Moj drug H., s kojim sam osam go- bio pogođen već i što mu je koji sat prije
dina išao s Alifakovca do Careve džami- zatajila friško zadužena papovka.
je – od kuće do škole – skončao je pred
Pričali su odmah iz rata Bošnjaci koji
su rat proveli na Grbavici kako je to iz
grbavičke perspektive izgledalo kad je
mahir@stav.ba
STAV 5/4/2018 3
