Page 6 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.

POLITIKA

Nacionalizacija koja traje

U IME OCA I SINA

I SVETOG JERGOVIĆA

Jergović, vidjet ćemo, voli muslimane. One s malim “m”, a velikim “H”.
Jer kako drukčije nego kao ljubav protumačiti njegovo višegodišnje
Piše: Mahir SOKOLIJA
mahir@stav.ba pasionirano biskanje bosanskohercegovačke književne i likovne
scene u potrazi za muslimanima koji su makar malo bili ili mogli
biti Hrvatima i žal za onima koji su se iz hrvatstva oturili

“ Ne pitaj zašto, ali muslimanska ime- usklikne kako je Kondžić bio “veći Hrvat “na osnivačkoj skupštini Hrvatskoga kultur-

nog društva ‘Napredak’ u Sarajevu, onako
na bila su ružna. Tako su zvučala
od Maka Dizdara” te da je za njega “hrvat-
uhu, jer je u njima čulo neki zvuk
stvo bilo moralna kategorija”.
malešnog i nabijenog, kako se drčno bori za
od kojeg je glava bježala, zvuk proš-
I Skender Kulenović bio je, po Jergovi-
svoje pravo da bude Hrvat među Hrvatima”.
losti (...) Bilo je u tim imenima i opasnog
muka koji se širio oko obijeljenih minareta,
čalo, da se stvari izdaleka bolje vide – ipak je
Tek će ga ustaški zločini, naročito to što su
Jergović dobio Njegoševu nagradu – zna on
mu ustaše ubile brata, odvesti u srpstvo,
neuredno okrečenih, zapuštenih i sličnih ću, “dobro utemeljen u hrvatskoj kulturi”. Treba mu vjerovati, ma kako to apsurdno zvu-
po svojoj nepotpunoj bjelini onim velikim “za razliku od Hasana Kikića, koji će osta- da nema boljeg mjesta od Zagreba za odre-
posavskim šljivicima. Bilo je u tim imeni- ti hrvatski pisac sve dok ga hrvatska knji- đivanje ko je ko u muslimana, osobito među
ma straha od razlike, osjećaja da je Istok u ževnost ne zataji i ne odrekne ga se”. A da onima s velikim “H”.
njima nešto strano, daleko od naših života u Kulenovićevo srpstvo Jergović nije do Još je koješta i o II svjetskom ratu Jergo-
i svega što smo željeli biti”, napisao je svo- kraja povjerovao, potvrda je analiza Sken- vić naučio od Hasanbegovića. “Prije nekoli-
jedobno Miljenko Jergović. Nastranu us- derove pjesme Nad mrtvom majkom svojom, ko godina”, piše Jergović 2013., “zagrebački
poredba munara sa šljivicima, paradoks u u vezi s kojom će zabilježiti da je, “od svih povjesničar Zlatko Hasanbegović upozorio
povezivanju “opasnog muka” s munarom soneta napisanih u dvadesetom stoljeću na me je na grešku. Koja i nije bila greška, nego
s koje se pet puta dnevno ezanom oglašava hrvatskome i na jezicima koji se s hrvat- cijelo jedno vjerovanje, upisano i ovjereno u
mujezin, nastranu kojekakve Jergovićeve skim međusobno razumiju, ovaj najljepši”. porodičnoj memoriji. Naime, ustaše su u Sa-
fobije, uvredljiva slika o muslimanskom rajevo ušli nekoliko dana nakon pustošenja
javašluku i zapuštenosti, nerazumijevanje VELIČANJE ONOG KOJI VELIČA USTAŠE hrama, koje je obavljeno u danima bezvla-
drugosti i piščeva identitarna lutanja, čak Jergovićevu nesmislenu tvrdnju da je šća. Bilo je to spontano divljaštvo sarajev-
i to što ne voli muslimanska imena, nastra- Alija Nametak “sasvim sigurno bio Hrvat”, ske halaše, u kojemu su sudjelovali domaći
nu sve, jer Jergović, vidjet ćemo, voli mu- a istovremeno i “Musliman s velikim M, da- muslimani i Cigani. Oni su iznosili menore,
slimane. One s malim “m”, a velikim “H”. kle Bošnjak” kao da je napisao hrvatski mini- razmotavali svitke Tore, izbacivali namještaj,
Kako drukčije nego kao ljubav protumačiti star kulture Zlatko Hasanbegović. Nije čudo pljačkali i šenlučili... Njih su, a ne ustaše ili
njegovo višegodišnje pasionirano biskanje da im se mišljenja podudaraju, jer upravo za Nijemce, Nono i Nona gledali kroz prozor
bosanskohercegovačke književne i likov- sud o Nametku Jergović za svjedoka uzima svoga stana.” Tako su se na istoj strani našli
ne scene u potrazi za muslimanima koji su Hasanbegovića za kojeg tvrdi da je “sjajni za- Jergović, Hasanbegović i Andrić. Baš kao i
makar malo bili ili mogli biti Hrvatima i grebački pisac, historičar”, koji je, gle čuda, kod Nobelovca, zločine čine Turci i Cigani.
žal za onima koji su se iz hrvatstva oturili. premda nikada nije živio u Bosni, napisao Krivnja je kolektivna. Za razliku od ustaša,
Koga iole ozbiljnog danas može zanima- “najvažnije stranice” o svijetu “kojemu je koji su odrod od hrvatskog naroda, kod Jer-
ti kako se u određenom povijesnom trenut- Nametak pripadao, u kojemu se rodio i koji govića, a na to ga je upozorio Hasanbegović,
ku neko nacionalno izjašnjavao? Pogotovo ga je formirao”. Taj svijet, uvjeren je Jergović, jevrejsku imovinu pljačka narod, pljačkaju ga
nakon što su o nacionaliziranju muslimana “nikada nije dobio svoj artikulirani prozni muslimani i Cigani, nipošto pojedinci – kolek-
objavljene hiljade stranica i kada je dokazano glas” sve dok “o njemu i njegovoj tragici, i o tivna je krivnja muslimansko-ciganska što je
da je u najvećem broju slučajeva bilo riječ o nekima od tisuću lica njegove sudbine” nije jevrejski hram u Sarajevu bio opljačkan, baš
političkom, a ne o nacionalnom izjašnjava- počeo pisati Zlatko Hasanbegović “naročito kao što je za Radisava, dok nabijen na kocu
nju. Kako bismo drukčije objasnili Ćatićevo u knjizi Muslimani u Zagrebu”. izdiše, krivnja u Turcima, a ne u Merdžanu,
Srbovanje, Hrvatovanje i Bošnjakovanje – Jasno je na šta cilja Miljenko Jergović i Ciganu koji ga na kolac nabija, ne u Abidagi
ta nije etnički mogao biti i jedno i drugo i kako se tu njegova i Hasanbegovićeva sudbi- koji naređuje da ga se zbog diverzije kazni
treće – nego kao lutanje, zabludu, inat, po- na isprepliću, jer Veliki Pisac mora biti od- nabijanjem na kolac, ne u Plevljaku koji ru-
litički izričaj. Zna to dobro i Jergović, pa maknut da bi pisao ”najvažnije stranice”. Iz kovodi ovim Andrićevim performansom, već
kaže da je Mak Dizdar bio “Hrvat iz prak- “zadnjih se redova”, k’o s brda, “stvari naj- u Bošnjacima kao kolektivu: “Turci, Turci...,
tičnih razloga”, a Muhamed Kondžić Hrvat bolje vide”. Iz tih je “zadnjih redova” gledao – grcao je čovek sa koca. – Turci na ćupri-
“u inat”. Ali to mu ne smeta da apsurdno Jergović 1990. godine Muhameda Kondžića ji... da paski skapavate... paski pomrete!...”

6 17/3/2016 STAV