Page 54 - STAV broj 175

DRUŠTVO
gostoljubivi kao ljudi u Bosni. Hrvatska
policija je veoma gruba, mnogo puta su
nas tukli bez ikakvog razloga. Mom pri-
jatelju je jedan hrvatski policajac slomio
nogu, drugom su napukla rebra. Tako-
đer, policija mi je uzela mobitel i sav no-
vac koji sam imao uza se i to mi nikada
nisu vratili. U Bosni mi niko nije pravio
probleme ove vrste. Ljudi nam pomažu,
donose hranu, deke i šatore za spavanje.
U Srbiji sam bio samo dva dana, tako da
s njima nemam ni ugodna ni neugodna
iskustva”, tvrdi Azgar.
Kaže da ni sam nije tačno siguran
kako će preći u Italiju. Čeka da se otvore
granice Hrvatske kako bi mogao preći,
međutim, nije siguran kada će se to tač-
no desiti. “Sada moramo biti strpljivi i
čekati svoju priliku. Ja sam hinduist, a
usput sam sreo i sprijateljio se s dvojicom
muslimana, također iz Indije. Putujemo
zajedno, ostavili smo sve predrasude u
svojoj zemlji, neka se sada oni sukoblja-
vaju i bore između sebe, nas to više ne in-
teresira. Nas trojica smo postali najbolji
prijatelji, oslanjamo se jedan na drugog,
dijelimo sve što imamo, a bilo je trenu-
taka kada smo jedan drugom povjerili i
svoje živote. Takve situacije vas zbliže i
tako vam život podari najbolje prijatelje
na veoma neočekivanim mjestima. Oni
su sada moja ljubav i moj život”, nagla-
šava Azgar.
Ali Mohtar dolazi iz sirijskog grada
Tartus. “Mislim da sada već čitav svijet zna
da je u Siriji rat. Međutim, ono što niko
ko nije bio u Siriji ne može u potpunosti
razumjeti jeste stepen uništenja sirijskih
gradova i svega što se tu nalazi. Po svojoj
prirodi nisam pesimista, ali tamo zaista
nema života, makar ne sada i ne za mene.
Imam 20 godina, smatram da je cijeli ži-
vot preda mnom. Moji roditelji i članovi
porodice koji su uspjeli preživjeti ostali
su u Siriji. Kada sam krenuo, poselamili
smo se, zaželjeli su mi sreću i pustili me.
54 12/7/2018 STAV
A ja nisam imao drugu opciju. Prije deset
dana stigli smo u Bosnu i mogu vam reći
da smo se iznenadili kada smo ugledali
džamije i munare s kojih se uče ezani, a
opet ste u Evropi. To su mi nekako dvije
nespojive stvari, makar su bile dok nisam
došao u Sarajevo. Sada sam se već privikao
na ideju da u srcu Evrope postoje ovakva
mjesta i ovakav grad. Na put sam krenuo
prije godinu i po i moje finalno odredi-
šte je Njemačka. Ondje planiram upisati
školu ili čak studij stranih jezika. Uvijek
su mi bili privlačni engleski i njemački”,
pojašnjava Ali.
PASOŠ, POSAO I DRŽAVLJANSTVO međutim, ovdje nam svaki dan volonteri
i dobri ljudi donose hranu. Uvijek se ra-
On putuje s prijateljem već više od go- dujemo kada ih vidimo.”
dinu. Prijatelj se zove Felah i godinu je
stariji od Alija. Sreli su se u Turskoj. On Katarina Rajna dolazi iz Njemačke i
također dolazi iz Sirije, iz gradića smje- jedna je od brojnih volontera angažiranih
štenog blizu sirijsko-izraelske granice. u pružanju pomoći imigrantima koji stižu
“I moja porodica je ostala u Siriji. Pri- u Bosnu i Hercegovinu. Ima 21 godinu i
je nekoliko dana Rusija je bombardirala volontirala je i u sjevernoj Grčkoj protekle
naselje u kojem sam živio. Nadam se da dvije godine. Vidjela je brojne kampove,
je moja porodica dobro i da niko nije po- ima iskustva s kriznim situacijama. Član
vrijeđen. Iako sam hiljadama kilometara je volonterskog društva i stalno su u kon-
daleko, opet sam zabrinut”, kaže Felah i taktu. Tako se organiziraju i obavještavaju
dodaje da je Bosna veoma lijepa zemlja, jedni druge o broju imigranata i njihovim
ali da se u njoj ne namjerava zadržava- potrebama. “Meni su prije tri mjeseca ka-
ti: “Vidite, tu nema posla. Iako je Bo- zali da nemaju dovoljno volontera u Bo-
sna veoma lijepa, to je siromašna zemlja. sni i Hercegovini, stoga sam došla ovdje.
Nas zanima posao, pasoš, državljanstvo, Radim kao medicinska sestra u Beču, a
želimo se integrirati u zapadno društvo, trenutno sam na godišnjem odmoru, pa
gdje ćemo biti produktivni članovi. Neki sam došla da pomognem ovim ljudima.
su me prijatelji pitali zašto ne ostanem u Mislim da je to najbolji način da prove-
Bosni, tu su islam, džamije, muslimani. dem svoj odmor. Pomaganje drugima me
Odgovorio sam im da je islam u mom ispunjava. S druge strane, to je moj pro-
srcu, a hrana i posao negdje drugdje, a ne test na politiku koju Evropska unija ima
u Bosni. Međutim, ljudi su veoma dobri prema imigrantima. U potpunosti se ne
i, ako bih ikada ostajao u Bosni da živim, slažem s njihovom politikom i načinom
to bi bilo upravo iz tog razloga. Bili smo na koji se odnose prema imigrantima.
jedno vrijeme i na istoku Bosne gdje su Da nema nas, ovi ljudi ne bi ništa imali.
Srbi, nisu bili ljubazni i pristojni prema Mi im dajemo hranu, deke, lijekove, bez
nama, bili su grubi i nimalo gostoljubivi, nas bi neki od tih ljudi do sada i umrli na
ali ipak nas niko nije tukao. U Hrvatskoj ovom teškom i iscrpljujućem putu. Kada
vas tuku ako vas uhvate. Mene su tukli
devet puta, razbili su mi mobitel i oteli
sav novac. Ali, neću odustati, pokušat ću
ponovo. Sada nemamo ni novca ni hrane,