Page 59 - STAV broj 175

tzv. zvijezda preko noći; nigdje se ne pod- nema odmora i zaustavljanja, nema uljulj- Ne očekujem da će ova
stiču rad, zalaganje, znanje i usavršavanje. kivanja i čekanja šansi, život ne može samo nagrada išta promijeniti u
Dobija se utisak da je sve moguće postići da se događa. Često sam čula kako mi ljudi mojoj karijeri jer mi to ovdje
nabrzinu i naravno da svako može blje- kažu da sam sretna... Da, gospodo, jesam, ne znamo i nikada nismo
snuti na trenutak, ali poslije bljeska nebo ali sam ja itekako teško radila na toj svo- znali vrednovati. Narodskim
se opet zamrači i valja dočekati idući dan. joj sreći. Iza te “sreće” stoji ogroman rad, rječnikom rečeno, da su se
Važno je igrati veliku literaturu, važno je ne možemo utjecati na sve, ali možemo na pitali neki “lokalni šerifi”
ljude podsjećati i na velike ljubavne pri- mnogo toga kada je u pitanju ovaj trenu- iz kulture, ja ne bih imala
če, važno je i kritizirati društvo u kojem tak vremena koji smo dobili na poklon. hljeba za jesti
živimo, ali ne radi kritike same, treba po- STAV: U anketi Stava za najbolju postratnu
nuditi i neku nadu u svemu tome, važno teatarsku predstavu u BiH, ostvarenje Ay, sebe ne upotrebljavaju riječ “actor”, nego
je imati sadržaje koji oplemenjuju, pričati Carmela, u kojem igrate naslovnu žensku “storyteller”, znači onaj čija je primarna
o zlu da bismo podsjećali na dobro, važno ulogu (s Draganom Jovičićem), zauzelo funkcija u društvu da priča priče. Priče su
je teatrom vratiti ljepotu u život. je treće mjesto, iza naslova Helverova čuvari naše kolektivne memorije, što i teatar
STAV: Kao neko ko je kroz cijelu svoju noć i Kad bi ovo bila predstava. Riječ mora biti. Naš životni put jeste i treba biti
karijeru podučavao i predavao glumu, šta je o iskrenoj, emotivnoj i autentičnoj te- individualan, ali ga je nemoguće odvojiti
je to što prvo savjetujete svojim studen- atarskoj posveti glumačkoj igri i njenoj od porijekla, geografske širine i dužine,
tima (posebno budućim mladim glumi- istinskoj ulozi u teatru koji je jedini u kulturne tradicije i naslijeđa, sve nas to
cama) prije negoli se odluče upustiti u mogućnosti da spasi ljudski život, čak i određuje i sve je to dio našeg DNK, htjeli
okrutni glumački svijet, u kojem je danas kad je smrt neizbježna. U čemu se krije mi to ili ne. Teatar je za mene mjesto koje
zaista tanka granica između moralnog i uspješnost ove predstave i njena histo- nam pomaže da razumijemo svijet i ljud-
nemoralnog, prihvatljivog i neprihvatlji- rijska dugovječnost? U jednostavnosti? sku prirodu, da ne osuđujemo prije nego
vog, uspjeha i neuspjeha? ALISPAHIĆ: Rekli ste ključnu riječ, baš što razumijemo, da ne mrzimo prije nego
ALISPAHIĆ: Prvo što im kažem jeste da jednostavnost. To je predstava koja je istin- što pokušamo zavoljeti, da shvatimo da je
gluma u današnje vrijeme ne može biti je- ski primjer i odgovor na pitanje zašto je svaki čovjek priča za sebe i da je svaki ljud-
dina njihova profesija, da moraju imati i glumačka i teatarska umjetnost preživje- ski život vrijedan pričanja priče o njemu.
druge opcije i obrazovati se za to, jer, re- la i živi preko dvije i po hiljade godina u Teatar je zato vrlo specifično mjesto gdje
alno, posla nema. Ja sam se u zrelim godi- historiji ljudske civilizacije. Trendovi u imamo mogućnost da pogledamo ljudima
nama nastavila obrazovati i doktorirala jer teatru dolaze i prolaze, inovacije, muta- u oči i čujemo ljudski dah, da znamo da
sam svjesna da glumice u nekim godinama cije, interpretacije, države, politike, na- smo tu s drugima i zbog drugih.
imaju sve manje i manje uloga. Željela sam cije..., ali postoji nešto što je neuništivo,
da imam paralelni svijet koji će me oku- a to je iskrena ljudska emocija i istinski STAV: U aktuelnoj bh. stvarnosti riječ
pirati i ispunjavati. Sada kod nas postoji ljudski kontakt. To je nepobjedivo! Kao “gluma” posjeduje krajnje pogrdno zna-
hiperprodukcija mladih glumaca, tržište i poruka koju predstava Ay Carmela nosi, čenje, koje po pravilu podrazumijeva laž,
je malo, radna mjesta se ne otvaraju, iako a to je vjera u ljudsko dobro i moć dobra lažno predstavljanje, sredstvo manipula-
pozorišta vape za novim snagama. Mladim da pobijedi zlo. Ta vjera nam svima treba cije. U teatru, gluma je čista istina. U ka-
ljudima nije lahko i srce me boli kad vi- da bismo mogli opstati u ovom suludom kvom su odnosu stvarnost i teatar, gdje
dim kroz šta sve prolaze i kakva je njiho- svijetu i trenutku u kojem je uglavnom se oni susreću i razdvajaju, a gdje mire i
va borba. Ima divnog i vrijednog mladog sve izokrenuto naglavačke. Kako napisa sukobljavaju u stvaralaštvu i životu jed-
svijeta koji nema nikakvu šansu, ne pri- Jean-Paul Sartre: “Možda je bilo i boljih nog glumca?
padaju nikakvim sekcijama (namjerno ne vremena, ali ovo je naše.” I predstava Ay ALISPAHIĆ: Davno je rečeno da je tea-
kažem lobijima, jer lobiji su ozbiljna stvar, Carmela govori o individualnoj odluci tar ogledalo života. Ali, za sve ovo vrijeme
a ovo kod nas su sitne pijačarske sekcije), kako trajati u vremenu različitih izazova koje sam provela u teatru shvatila sam da
pogrešno ih se uči da moraju biti dobri s i upozorava da umjetnost uvijek, ali uvijek teatar nikada ne može ispričati priču ona-
nekim da bi nešto uradili..., a ja im govorim mora podsjećati na toleranciju, razumije- ko kako je život sam uredi i ispriča. Život
sve suprotno. Podstičem ih da imaju svoj vanje, vrijednost svakog ljudskog života, je čudo, teatar je blizak tom čudu. Posao
put, da usavrše svoj zanat toliko da budu na važnost istine, ljubavi i ljepote. koji ja radim je svakako privilegija u kojoj
u svojoj profesiji neprikosnoveni. Ako se STAV: Teatar kao umjetnost koja živi “ov- vam priroda pokloni nešto talenta, a onda
ne mogu baviti glumom, neka rade nešto dje i sada” vječito predstavlja prostor za je na vama šta ćete s tim uraditi. Ja sam
drugo. Svaki posao je dostojanstven ako suočavanje s izgubljenim svijetom u ko- mnogo uložila i ulažem u glumu kao zanat,
čovjek može od njega da živi. I ja sam bila jem čovjek od postanka živi. Šta za Vas usavršavam svakodnevno taj zanat do fili-
u situaciji da radim i kao konobarica i da- predstavlja teatar? granske preciznosti i svaki put nađem neki
dilja da bih preživjela, ali kada sam dobila ALISPAHIĆ: Kad sam živjela i radila u novi rukavac koji treba otkriti i osvojiti.
priliku u svojoj profesiji, moje znanje i moj Engleskoj, vrlo često sam čula da glumci za Ne volim mistificirati svoju profesiju iako
zanat bili su neupitni. U stjecanju znanja jeste specifična i po tome što glumci jedini
kao svoj alat i instrument imaju sebe same,
Mi bijemo veliku bitku s drugim medijima, s televizijom, ništa se tu ne nalazi izvan mene, nego samo
gdje se ljudima sadržajima poput “reality show” programa u meni. Zato je važno da čovjek / glumac
ispira mozak, serviraju im se gluposti da bi se njihova razvija i obogaćuje svoj unutrašnji svijet
intelektualna oštrica otupila što je više moguće pa samim kako bi mogao na najbolji način ispričati
tim bila podložna manipulaciji priču koja je samo jedan od mogućih na-
čina razumijevanja i osjećanja života. n

STAV 12/7/2018 59