Page 42 - STAV broj 376

DRUŠTVO: 30 GODINA OD POČETKA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

prilikom snabdjele su se i susjedne općine i zarobljavanja bošnjačkih policajaca, dok ne bi odvojio i krenuo prema Majevici s
te je samim tim bitka na raskrsnici na Br- su civili faktički predati agresoru. Veliki se te strane, što bi im omogućilo spajanje s
čanskoj Malti značajno utjecala na odbranu broj Tuzlaka prijavio u rezervni sastav poli- Jesenicom, Potpeći i ostalim dijelovima.
ovog dijela Bosne i Hercegovine. cije s ličnim, privatnim i lovačkim oružjem Bili smo na obezbjeđenju tačno na izlazu
Mirza Ahmić, danas predsjednik Or- i onim oružjem koje su dobili od policije. iz kasarne, u Ulici Armije Republike Bo-
ganizacije demobilisanih boraca grada Tu- Oko tri hiljade građana bilo je naoružano, sne i Hercegovine, a tada se to zvala Sko-
zle, stanuje u neposrednoj blizini kasarne, a vjeru u odbranu Tuzle i da nam se neće jevska ulica. Sistem veze bio je motorola-
odakle su 15. maja 1992. godine, s ciljem desiti scenarij koji se dogodio u gradovi- ma s glavnim centrom, s Centrom javne
opkoljavanja grada, krenuli vojni kamio- ma iz naše neposredne blizine gdje su već bezbjednosti. Svjedoci smo pucnjave re-
ni. Ahmić i komšije od kraja 1991. godine počinjeni zločini, u Bijeljini, Vlasenici, zervista iz tih kamiona i onda je normal-
bili su svjedoci stalnih dolazaka i odlazaka Zvorniku, Bratuncu, davao nam je taj broj no da, kada ste naoružana službena osoba,
rezervista koji su ratovali na hrvatskim ra- građana koji se prijavio. Vi možete vjerova- morate odgovoriti na tu pucnjavu. Hvala
tištima. Gledali su njihove izlaske i pijan- ti ili ne vjerovati policiji ili lokalnoj vlasti, Bogu da nisu krenuli na spajanje s Majevi-
čevanja u kasarni i bili su svjesni da i Tu- ali morate vjerovati svojim komšijama i ro- com pa je to rezultiralo da smo početkom
zli prijeti opasnost, zbog čega su se građani đacima i narodu koji je izrazio spremnost juna odmah zauzeli te kote i nismo doži-
na određen način počeli samoorganizirati. da se brani. Osim te tri hiljade koji su bili vjeli sudbinu Sarajeva i drugih opkoljenih
“Važna je bila odluka Opštinskog vijeća pod oružjem, bio je i veliki broj građana gradova, koji su non-stop bili granatirani,
od 4. aprila da se brani grad i poziv građa- koji se stavio na raspolaganje, ali zbog ne- jer bi optička vidljivost s tih kota na grad
nima da se priključe u stanice koje je poli- dostatka oružja, nisu mogli ući u rezervni Tuzlu rezultirala ogromnim posljedicama.
cija organizirala po mjesnim zajednicama. sastav policije”, navodi Ahmić na početku Po pozivu za pomoć dio naših dobrovoljaca
Lično ja, kao i veći broj građana, nisam vje- razgovora za Stav. se pridružio da pomogne i na obezbjeđe-
rovao ni vlastima, ni centrima javne bez- Sličan podrinjski scenarij bio je pri- nju same Brčanske Malte i prilikom izvr-
bjednosti, jer smo svjedočili da je lokalna premljen i za Tuzlu, jer su prilikom izla- šenja zadatka naša je jedinica imala prvu
vlast diljem Podrinja i drugih napadnutih ska kolone iz kasarne, prisjeća se Ahmić, žrtvu Aladina Mujabašića, a još jedan naš
gradova predala građane na milost i nemi- agresori namjeravali prikazati da odlaze, a komšija, Šemsudin Mahmutović, poginuo
lost i da ih nije organizirala, a da su stanice ustvari su htjeli zauzeti Tuzlu. je istog dana.”
policije predale oružje. Bili su podijeljeni po “Pripadao sam rezervnom sastavu po- Dio dobrovoljaca, sjeća se Ahmić, oti-
nacionalnom ključu i vjerskoj pripadnosti licije Solina i imali smo zadatak da sprije- šao je ka Badrama, gdje su agresori koji su
i došlo je do predaje naoružanja, a kasnije čimo cijepanje kolone, tj. da se jedan dio već bili izašli iz kasarne postavili minoba-
cačke baterije, dok je jedan dio branitelja
“Pogledajte njihova godišta. Oni govore o ‘golobradim ušao direktno u kasarnu, u hangare, na
mladićima’ na odsluženju vojnog roka, a pri tome su to mjestu gdje je sada Klinika za psihijatriju.
“Njihovi su kamioni već bili izašli. Po-
ljudi od četrdesetak godina koji su imali duge i dobro što poznajemo taj teren, ušli smo između
odgojene brade. Nema tu golobradih! Među njima je bilo njih kasarne i Novog Naselja. Tu nam je bilo naj-
lakše i onda kroz šumicu gore, ka Kozlovcu
nekoliko na odsluženju vojnog roka i dijelim tugu s njihovim i ispod smo prošli prema tim hangarima. S
roditeljima, jer to su nedužna djeca koja su bila žrtve loše druge strane brda su sišli mještani Kozlovca
i Kojšina, tako da smo se susreli. Ušli smo i
organizirane kolone u kojoj su na iste kamione natovarili otvorili hangare i počeli smo izvlačiti nao-
eksplozivna sredstva, gorivo i ostalo i tim momcima nisu ni ružanje i voziti ga prema mjesnoj zajednici.
U noćnim satima, od oko 22 sata, automat-
rekli da će pokušati izvršiti napad i da će pucati.” ski smo dijelili oružje onim ljudima koji su
bili na spiskovima i dobrovoljno su se sta-
vili u redove odbrane, ali ranije nisu imali
naoružanje. U toku 15. na 16. maj uspjeli
smo naoružati nekoliko hiljada ljudi, a svi
su evidentirani s oružjem koje su zadužili
i identificirani s ličnom kartom. Dakle, ne-
pripremljeni smo vrlo organizirano radili
te noći”, navodi naš sagovornik.
Osim toga, tog 15. maja branitelji Tu-
zle došli su do velikih količina naoružanja,
koje su se nalazile i na samim kamionima
koje su neprijatelji pokušali izvući iz grada
i predati u podmajevička sela.
“U tim su podmajevičkim selima već
postojale jedinice sastavljene od, da se razu-
mijemo i da to otvoreno kažemo, dobrovo-
ljaca iz Srbije, lokalnih kvislinga, odnosno
četnika, jer su se podmajevička i podoz-
renska sela uglavnom izjasnila kao četni-
ci. Ne treba izbjegavati reći da je četnički
pokret bio jak u tim mjestima. Početkom
1992. godine u Bosni i Hercegovini je rat

42 20/5/2022 STAV