Page 46 - STAV broj 376

DRUŠTVO: 30 GODINA OD POČETKA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

naprimjer, Ejuba Golića. No, možda se
nekada neko iz političkih struktura u
Sarajevu sjeti da zaslužuju i Slavko i
mnogi drugi ulicu. Kada smo kod ulica,
ne mogu a da ne napomenem da sara-
jevski školarac i sarajevski student, Pri-
jedorčanin i ekspert UN-a, doktor Esad
Sadiković, žrtva logora Omarska i isto-
vremeno čovjek koji je mnoge logoraše
spasio, itekako zaslužuje ulicu u Saraje-
vu. Recimo, ulicama Slavka Ećimovića i
dr. Esada Sadikovića bi Sarajevo poka-
zalo da im Prijedor nije toliko daleko
kako se, nerijetko, opravdano prikazuje.

STAV: Kakav je košmar u glavi, šta bude
u stomaku preživjelog Prijedorčanina
kada na ulici sretne neku od tih osoba
učesnika u zločinima?
MEDIĆ: Ne postoji košmar. Hodate uz-
dignute glave, ponosni i namjerno ostav-
ljate dojam da ste opstali, da ste uspjeli i
da vas nisu uništili. Osjećate se, ma ko-
liko paradoksalno zvučalo, pobjednički
jer, za razliku od onih koje sretnemo, mi
i naše porodice nismo okaljali obraz ni
pred kim. Imamo mirnu savjest jer zbog
nas ničije dijete nije pustilo suzu. Naša
djeca neće u životu imati teret da im je
predak činio zlo. Njihova hoće.
Bezbroj je primjera kada vidite takvu oso-
bu, a ona okrene glavu od vas ili krene u
drugom pravcu. To puno govori. Morate
da znate da je vrijeme straha davno iza nas.

STAV: Jesu li obnovljene kozaračke kuće
samo spomenici inatu ili to mjesto može
biti ponovo mjesto u kojem se rađaju i
odrastaju djeca?
MEDIĆ: Pitanje koje nas Kozarčane stav-
lja u dilemu između optimizma i realnosti.
Realnost je poražavajuća. Ljudi napuštaju
svoja ognjišta jer ne vide perspektivu. Te
ljude, ma koliko žalosno bilo, treba ra-
zumjeti. I što je još gore, ovog puta je to
odlazak bez povratka. Ipak, povratnička
zajednica opstaje u Kozarcu i zaista se
nadam da će u svakom pogledu ona biti
jača. Imate jedan fenomen među Kozarča-
nima – ljubav prema zavičaju. Ja iskreno
nigdje nisam vidio toliku ljubav kao lju-
bav Kozarčana prema Kozarcu. Zato mi
od našeg mjesta nikada nećemo dići ruke.

STAV: Plaše li se Bošnjaci i danas istog
scenarija? Je li moguć ponovo maj 1992.
godine?
MEDIĆ: Da je Ukrajina pala, ništa ne bi
bilo isključeno. To sam i nekoliko dana
nakon početka agresije na nju u jednom
intervjuu rekao i danas mislim tako. S
obzirom na to da se Ukrajina na svu sre-
ću uspijeva odbraniti, isti scenarij nije
izvjestan. Da li se Bošnjaci plaše? Zašto
bi? Ovaj narod je naučio neke stvari iz

46 20/5/2022 STAV