Page 50 - STAV broj 376

DRUŠTVO: 30 GODINA OD POČETKA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

ukopane, a šta su im radili, to samo dragi po starijeg brata Elvisa, koji je bio prilič- Suvadina Mujić druga je Salmirova tet-
Allah zna. Malog Salmira ukopavamo bez no živahan dječak. ka, sestra njegovog oca koji je također ubi-
glave i čudno je da lobanja nije pronađe- “Salmir je bio kod mene sedam dana jen padom Srebrenice 1995. godine. Ona
na iako su ih zapalili kako bi prikrili svoj kada ga je majka odbijala od dojenja. Imao navodi da se zločin desio u kući njenog oca
zločin. Sitnije kosti su mogle izgorjeti, je tada oko dvije godine. Bio je miran, Osmana, u bratunačkom naselju Suha, u
ali glava...”, kazuje Sadeta brišući suze drago i milo dijete. Nije se čuo, a ujutru kojem su uz ovaj počinjeni brojni stravični
krajem šamije. kada ustane, samo bih ga vidjela kako zločini nad djecom i njihovim majkama.
Salmir je, kaže Sadeta, bio mirno i po- proviri na vratima i nasmije se kada vidi “Ne znamo da li su zapaljeni živi. Salmir
vučeno dijete, za razliku od svog godinu i da ga gledam.” i Elvis su ondje bili sa svojom majkom, od-
nosno mojom snahom, s mojim roditeljima
i još dvojicom dječaka i njihove su kosti i
pronađene u toj kući, kući mog babe, koji je
bio nepokretan. Za ovaj zločin nikad niko
nije odgovarao, niti iko hoće da kaže ko je
ovako nešto mogao uraditi. Velika je ovo
žalost, ali barem znamo gdje su im nišani i
nadamo se da ćemo iduće godine ukopati i
Elvisa i mog oca”, govori isprekidano Suva-
dina, gutajući bol koji joj se skupio u grlu.
Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. en-
titeta RS, podsjetio je da je i u Bratuncu
jasno iskazana genocidna namjera spram
Bošnjaka od srpskih vojnih i paravojnih
formacija, kako bosanskih, tako i pre-
kodrinskih Srba.
“Nažalost, trideset godina poslije ne-
mamo presuđenih nalogodavaca ni počini-
laca zločina počinjenih nad ovim žrtvama
koje smo danas ukopali. Od 1992. do 1995.
godine ubijeno je 3.536 Bošnjaka, 210 dje-
“Ne znamo da li su zapaljeni živi. Salmir i Elvis su ondje ce i 236 žena, od kojih je veliki broj njih
bili sa svojom majkom, odnosno mojom snahom, s mojim između 18 i 20 godina starosti. Rezultati
ovih zločina vidljivi su danas u Bratuncu,
roditeljima i još dvojicom dječaka i njihove su kosti i u smislu broja povratnika, broja porodica
pronađene u toj kući, kući mog babe, koji je bio nepokretan. i onih koji ovdje žive. Tužilaštvo BiH nije
odgovorilo svom zadatku i smatramo ga
Za ovaj zločin nikad niko nije odgovarao, niti iko hoće da saučesnikom u nekažnjavanju zločinaca,
kaže ko je ovako nešto mogao uraditi. Velika je ovo žalost, jer zločinci su oko nas slobodni i utječu i
kreiraju ambijent u kojem danas živimo.
ali barem znamo gdje su im nišani i nadamo se da ćemo Susrećemo ih u svakodnevnom životu pa i
iduće godine ukopati i Elvisa i mog oca”, govori isprekidano prilikom posjete mezarjima. Građevinski
radovi u Kravici su negiranje Genocida, a
Suvadina, gutajući bol koji joj se skupio u grlu. svako ko negira Genocid, sudske presude

50 20/5/2022 STAV